Rad istražuje operativno umijeće operacije Oluja koju su hrvatske vojne i redarstvene snage provele u kolovozu 1995. U Oluji je operativno umijeće učinkovito pozicionirano kao intermedijarno područje u kojem je trebalo nadvladati standardne pukotine između strategije, taktike i politike, odnosno učinkovito su orkestrirani svi dostupni izvori vojne i nevojne moći u namjeri da se izvrše krajnji strategijski ciljevi. Na nacionalnoj razini Oluja je bila ključna operacija u oslobađanju okupiranih područja, a na regionalnoj razini je stvorila strategijske preduvjete za uspostavu trajnog mira, sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Osnovna je namjera rada objasniti kauzalnu vezu između brzog sloma ili „evaporacije” takozvane Srpske vojske Krajine, vojnostrateške uloge grada Knina i primijenjenog operativnog umijeća hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga, te u sklopu toga istražiti validnost koncepta gravitacijskog težišta Carla von Clausewitza u operaciji Oluja.