Pitanjem Boga bavili su se mnogi ljudi, kao i cjelokupna povijest religija i filozofija. Tu se susreću brojne teškoće u razumijevanju pitanja Boga. Svakako, velikim je duhovima čovječanstva, kako na Istoku tako i na Zapadu, bilo prihvatljivo promišljanje da Boga nije moguće pojmiti niti dokraja izreći nikakvim pojmom i iskazom, odnosno definirati nikakvom definicijom. Dakle, Bog je za čovjeka svih vremena jednostavno onaj nepojmljivi, neizrecivi, onaj koga nije moguće definirati. Bog nadilazi svijet i čovjeka i ujedno ih na svoj božanski način prožima. On prebiva u svijetu, obuhvaća ga, a ipak s njime ne može biti identičan. Meister Eckhart (1260. – 1327.), učeni teolog i vodeći mislilac njemačkoga misticizma, jedan je od prvih koji su, nezadovoljni i starim i modernim putom pristupa pitanju Boga, potražili treći nutarnji put. Nama je, dakako, jako zanimljivo kako je on opisao i analizirao razlike između načina postojanja zasnovanih na imanju i na bivstvovanju (imati i biti). Riječ je o mističnome promišljanju usmjerenom više prema iskrenom iznošenju svoga dubokoga iskustva nego prema izgradnji izvornoga sustava. Doista, u Eckhartovim je promišljanjima središnja postavka kako se ljudi prvo moraju osloboditi svake žudnje, zatim svake pohlepe za imovinom i ujedno svake strukture imanja jer su sve etičke norme ukorijenjene u etici bivstvovanja, dijeljenja i solidarnosti. Naime, njegov je radikalni zahtjev za potpunim odustajanjem od orijentacije prema imanju, odnosno zalaganje za posvemašnju neovisnost, kao i zahtjev za društvenom djelatnošću u duhu ljubavi prema bližnjem i ljudske solidarnosti. Svoje stavove on gradi na čvrstome temelju, na Isusu Kristu, koji je za Eckharta junak ljubavi, junak bez moći, koji nije primjenjivao silu, koji nije htio vladati, koji nije htio ništa imati. Bio je junak bivanja, davanja i dijeljenja. U ovome je radu autor pokušao, koliko je moguće, precizno predstaviti cjelokupno djelo Meistera Eckharta koje, po snazi duhovnoga izraza i socio-religioznoga utjecaja, spada u red najizvornijih dokumenata mistike i mističke teologije unutar „zapadnjačkoga“ konteksta. Podsjećamo, Eckhart je živio i djelovao na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće, a to bijaše i u društvenome i u duhovnome pogledu izuzetno burno vrijeme koje je uslijedilo odmah nakon zlatnoga doba skolastike; to je vrijeme izgradnje velikih filozofsko-teoloških sustava, pa je moderni put, kojim je išao velik broj tadašnjih mladih mislilaca, nailazio na ogromne otpore i osporavanja.