Različite vrste i stupnjevi oštećenja vida utječu na nastanak teškoća u motoričkom, socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. Nepovoljan socijalni kontekst, nemogućnost cjelovitog uvida u vlastitu fizičku manifestaciju, kao i prisutnost nesklada između „imaginarne“ i „realne“ slike o sebi u slijepih i slabovidnih osoba može uvjetovati niz negativnih posljedica u području doživljaja slike tijela i doživljaja sebe u cjelini. U tom smislu definiran je cilj istraživanja koji se odnosio na ispitivanje utjecaja terapije pokretom i plesom na sliku tijela adolescentica sa slabovidnošću. Ispitivanje je provedeno na uzorku od pet slabovidnih adolescentica koje su, u vrijeme provođenja istraživanja, pohađale Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“. U svrhu istraživanja definirane su varijable koje su se odnosile na mehanizme suočavanja s tjelesnim izgledom i odnos doživljaja slike tijela i kvalitete života. Vrijednosti za definirane varijable obrađene su metodom kvantitativnih promjena pod modelom razlika između dvije vremenske točke. Dobiveni podaci pokazuju da je u ispitanika obuhvaćenim ovim istraživanjem primjena terapije pokretom i plesom utjecala na pojedine dimenzije doživljaja slike tijela. Također, rezultati dobiveni u ovom ispitivanju također ukazuju na potrebu provođenja daljnjih istraživanja usmjerenih na ispitivanje povezanosti različitih vrsta i stupnjeva oštećenja vida s promjenama doživljaja slike tijela u okviru primjene terapije pokretom i plesom kao komplementarne metode u edukaciji i rehabilitaciji.