Izloženost alkilnim anilinima može uzrokovati rak mokraćnoga mjehura, koji je drugi po redu po učestalosti raka mokraćnospolnog sustava. 3,5-dimetilanilin često se rabi u industrijskoj proizvodnji, a istraživanja njegova primarnog metabolita, 3,5-dimetilaminofenola (3,5-DMAP), pokazuju da on uzrokuje oksidacijski stres i promjene u aktivnosti antioksidacijskih enzima te u konačnici dovodi do smrti raznih stanica u sisavaca. Dosad, međutim, nije provedeno nijedno istraživanje njegovih izravnih učinaka na epitelne stanice mokraćnoga mjehura i bubrega u ljudi. Za spojeve selenija smatra se da smanjuju oksidacijski stres različitih kemikalija te da dopuna prehrane selenijem smanjuje rizik od raka mokraćnoga mjehura. Primarni je cilj ovoga istraživanja bio utvrditi može li organski spoj selenija selenometionin (SM, 10 μmol/L), odnosno anorganski spoj natrijev selenit (SS, 30 nmol/L, smanjiti oksidacijski stres, oštećenje DNA i apoptozu u UROtsa stanicama izloženima 3,5-dimetilaminofenolu. Jednosatna izloženost stanica 3,5-DMAP-u dovela je do povećanja razina reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), lipidne peroksidacije, oksidacije bjelančevina te do promjena u aktivnosti antioksidacijskih enzima u staničnoj citoplazmi i jezgri, ovisno o primijenjenoj dozi. Osim toga, komet-testom su utvrđeni jednolančani, ali ne i dvolančani lomovi DNA. Također, 3,5-DMAP uzrokovao je apoptozu stanica. Oba su spoja selenija pružila djelomičnu zaštitu od njegova toksičnoga djelovanja. Nedostatak selenija pri izloženosti alkilnim anilinskim spojevima stoga može odigrati značajnu ulogu u nastanku raka mokraćnog mjehura. Potrebna su daljnja istraživanja mehanizama djelovanja selenija u njegovu sprječavanju.