Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razine oštećenja i oporavak DNA u bubrežnim stanicama Swiss albino miševa nakon ponavljanog izlaganja sevofluranu i izofluranu te usporediti genotoksičnost spomenutih anestetika. Razine oštećenja DNA procijenjene su metodom alkalnoga komet-testa, u kojem su kao pokazatelji oštećenja DNA korištena sljedeća tri parametra: dužina repa kometa, intenzitet repa i repni moment. Uzorci bubrežnog tkiva miševa uzimani su netom nakon izlaganja pojedinom inhalacijskom anestetiku, dva sata, šest sati i 24 sata poslije izlaganja. Dobiveni rezultati uspoređeni su s vrijednostima izmjerenima u kontrolnim, neizloženim jedinkama. Srednje vrijednosti svih triju parametara izmjerene u svim eksperimentalnim skupinama bile su statistički značajno veće u odnosu na kontrolnu skupinu. Razina primarnih oštećenja DNA u bubrežnim stanicama miševa izloženih sevofluranu kontinuirano se povećavala unutar 24 sata od izlaganja, za razliku od oštećenja koja su nastala nakon izlaganja izofluranu. Izofluran je uzrokovao najvišu razinu primarnih oštećenja DNA u bubrežnim stanicama dva sata nakon izlaganja, a nakon toga zamijećen je pad razine oštećenja DNA, koji upućuje na njihov učinkovit popravak. Međutim, niti nakon 24 sata od izlaganja nije zamijećeno potpuno vraćanje razine oštećenja DNA na kontrolne vrijednosti. Zaključeno je da je sevofluran u uvjetima pokusa bio genotoksičniji od izoflurana. Prema dobivenim rezultatima, inhalacijski anestetici koji se trenutačno koriste, sevofluran i izofluran, mogu uzrokovati oštećenja DNA u bubrežnim stanicama miša. Slični učinci mogli bi se očekivati i u ljudi, pa se ta činjenica mora uzeti u obzir u svakodnevnoj kliničkoj praksi.