Počevši od glasovitog Freudova tumačenja Ibsenove drame Rosmersholm koje izlaže u tekstu “Neki karakterni tipovi iz psihoanalitičke prakse” (1916), književni se kritičari nisu prestali zabavljati pitanjem zašto je Rebekka West odlučila – nakon što je navela suprugu Johanessa Rosmera da počini samoubojstvo kako bi sama postala Johanessova supruga – najednom promijeniti mišljenje i odbiti Rosmerovu prosidbu. Nastojeći rasvijetliti zagonetku odnosa Rebekke i Rosmera, u radu se upućuje na istovjetnu enigmu koju nalazimo u Platonovu Simpoziju, u kojem Sokrat, u odnosu s Alkibijadom, odbija pristati na igru ljubavi. Slijedom Lacanova tumačenja odnosa Sokrata i Alkibijada, prema kojem Sokrat odbija Alkibijada zbog vlastite nemogućnosti da prihvati položaj ljubljenika, odnosno da ulogu ljubavnika zamijeni ulogom ljubljenika, da erastēs postane erōmenos, u nastavku se analiziraju raspodjela i smjena uloga u "Rosmersholmu", napose uloga ljubavnika i ljubljenika te učitelja i učenika.