Društvo i tehnologija svojim posebnostima određuju kulturu neke epohe, nekoga prostora i naroda koji ga nastanjuje. Suvremenost je primarno određena informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (ICT) pa se i društvo često naziva informacijskim društvom, a kultura kulturom informacijskog doba. U takvim je okolnostima teško pronaći životni prostor kao i djelatnost nezahvaćene ICT-om. U ovome članku autori analiziraju intenzitet prisutnosti ICT-a u ruralnom prostoru i poljoprivrednoj djelatnosti Slavonije i Baranje. Poznato je da se u sociologiji „seljak“ razumijeva kao način života, kultura određenog prostora i vremena. Najčešće ga se određivalo atributom autarkičnosti, kao i čvrstom egzistencijalnom usmjerenošću na prirodu. Danas se „seljak“ izgubio u svom izvornom značenju. Njegov se prostor sve češće određuje „obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom“ (OPG), a odnos s prirodom izrazito je tehnološki posredovan. Koliko je ta tehnologija – posebice ICT – danas uključena u proizvodnju i način života na OPG-u Slavonije i Baranje, te kakav je odnos prema njoj kod suvremenog seljaka, istražuju autori u ovome radu. Korištena je anketa na uzorku 153 OPG-a Slavonije i Baranje.