Prema EU Okvirnoj direktivi o vodama, ekološki status je izraz kvalitete strukture i funkcioniranja vodnih ekosustava povezanih s površinskim vodama. Ekološki status rijeka mogu ugroziti različite vrste hidroloških promjena. U ovom radu analizirani su neki aspekti brzih i čestih promjena protoka, najčešće vezanih za proizvodnju vršne energije odnosno tzv. “hydro-peaking”. Dva “hydro-peaking” indikatora definirana CEN standardom su proračunata na hidrološkim stanicama koje nisu pod značajnim antropogenim utjecajima na slivu rijeke Dunav u Hrvatskoj te je provedena analiza njihove korelacije s deskriptorima veličine sliva i odgovarajućim indikatorima hidroloških promjena. Isti postupak je proveden i za treći indikator zasnovan na protoku a koji je analogan indikatoru iz CEN standarda koji se zasniva na nivou vode. Rezultati su pokazali da vrijednosti indikatora na većini analiziranih stanica premašuju granice "približno prirodnog" i "malo izmjenjenog" stanja. Također čini se da korištenje indikatora zasnovanog na protoku umjesto analognog zasnovanog na nivou ima određene prednosti kao što su lakša primjena i mogućnost pouzdanije regionalizacije. Pouzdanost odnosa trećeg "hydro-peaking" indikatora, proračunatog na osnovu satnih podataka, sa indikatorima hidroloških promjena, proračunatim na osnovu dnevnih podataka, ukazuje na mogućnost korištenja značajno većeg skupa dnevnih podataka za proračun referentnih (prirodnih) unutardnevnih hidroloških promjena.