U radu se obrađuje zdravstveno prosvjećivanje protiv tuberkuloze u Hrvatskoj u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Tuberkuloza je u to doba vrlo raširena, a zdravstveno prosvjećivanje o načinima njezina širenja, zaštiti i liječenju postaje jedan od osnovnih načina borbe protiv te bolesti. U ispitivanom razdoblju dolazi do ključne promjene u načinu zdravstvenog prosvjećivanja, ono prestaje biti povremena djelatnost pojedinaca, oslonjena na entuzijazam i humanitarnost, već postaje točno programski defi nirana djelatnost koju provode specijalizirane ustanove i stručno osposobljeno osoblje. Na tom su se području osobito istakli Škola narodnog zdravlja u Zagrebu te brojni novoosnovani antituberkulozni dispanzeri. Društvo za suzbijanje tuberkuloze u Zagrebu preuzima također važnu ulogu u zdravstvenom prosvjećivanju te organizira brojne i različite aktivnosti, poglavito tridesetih godina 20. stoljeća. Na osnovi arhivskih izvora i sekundarne literature ovaj rad prikazuje različite metode zdravstveno-prosvjetnog rada u međuratnoj Hrvatskoj, od predavanja, projekcija fi lmova, antituberkuloznih izložbi, publiciranja zdravstveno- -prosvjetnih materijala do javnih manifestacija kao što su Dani borbe protiv tuberkuloze.