Unutar znanstvene i društvene marginalizacije društvenih znanosti politička znanost prednjači u obavljanju sve sporednijih uloga. Iako ima izrazite strukturalne prednosti za uspješno istraživanje ne samo političkih nego i egzistencijalnih društvenih problema, ona i sama tendira marginalnijim društvenim temama te još većem suženju svojih kompetencija. To se može promijeniti već u aktualnoj svjetskoj krizi, ali samo ako se promijene uvriježene istraživačke strategije politologa. Orijentacija na rješavanje problema, osobito najvećih, ponajviše će unaprijediti javne politike kao politike razvoja, ali samo ako cijela politička znanost postane integriranom, bolje utemeljenom, dinamički i razvojno orijentiranom, te bolje umreženom u širi sustav znanosti. Svjetska kriza ima duboko segmentirane uzroke, ne samo financijsko-ekonomske nego i konstitutivne i cikličke političke, političko-ekonomske i javnopolitičke. To pokazuje politička teorija ciklusa. Sinergija javnih politika koja je neposredno uzrokovala krizu može iz nje i izvesti, ali samo ako se američka država i suvremeni svjetski sustav re-moderniziraju. Uz nastavak razvoja meritokratski odijeljene, ali demokratski kontrolirane javnopolitičke vlasti kao pete (ili sedme) vlasti u diobi vlasti.