U sklopu teme “Motivi i poticaji drugih kultura na povijest hrvatske kulture” 1 u kratkim crtama prikazana je povijest tragova ostataka židovskih zajednica na tlu Hrvatske na temelju arheoloških nalaza još od kasnoantičkih vremena. Navedeni tragovi svjedoče o stalnoj prisutnosti ove populacije na teritoriju današnje Hrvatske. Ediktom o vjerskoj toleranciji habsburškoga cara Josipa II. iz 1782. te izglasavanjem Zakona u Hrvatskom saboru 1873. godine o punoj ravnopravnosti Židova u Hrvatskoj pripadnici ove manjine počinju ravnopravno sudjelovati u stvaranju kulturnih i obrazovnih ustanova na području Hrvatske i Slavonije. Cilj je ovoga rada na osnovi prikupljenih podataka o formiranju kulturnih institucija, primjerice Hrvatskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu, ili osnivanju Glazbene škole u Osijeku dokazati vrijednost djelovanja hrvatskih glazbenika židovskoga podrijetla na oblikovanje hrvatske glazbene kulture. Podaci o postojanju sinagogalnoga zbora u hramu u Praškoj ulici u Zagrebu, u kojem su aktivno muzicirali vrhunski umjetnici Hrvatskoga narodnoga kazališta, primjerice Tomislav Neralić i Ančica Mitrović, te sura|ivali u religijskim obredima i koncertima orguljaši kao što su Franjo Dugan i Franjo pl. Lučić, koji su istodobno bili orguljaši prvostolnice na Kaptolu, ukazuju na visoki stupanj suradnje dviju vjerskih zajednica krajem 19. do 40-ih godina 20. st. Zajedničko muziciranje vrhunskih umjetnika različitoga podrijetla unutar sinagogalnoga zbora Židovske općine u Zagrebu govori o visokom stupnju razvijenosti i toleranciji hrvatskoga društva do pojave Drugoga svjetskoga rata. Umjetnička djela koja su glazbenici židovskoga podrijetla stvorili u hrvatskom kulturnom okružju ili obrazovanje koje su davali i primali na hrvatskim obrazovnim institucijama nesporno su dio i bogatstvo u cjelokupnosti hrvatske kulture.