U radu se interpretira esej Miroslava Krleže posvećen zadarskoj srednjovjekovnoj umjetnosti Zlato i srebro Zadra te njegov utjecaj na stvaranje identitetske slike grada nakon Drugoga svjetskog rata. U Krležinim esejima iščitava se autorov modernistički, još uvijek utopijski stav o nacionalnoj povijesti i konstituiranju nacionalnog identiteta na temeljima dugostoljetne kulturne baštine. Krleža avangardno pristupa srednjovjekovnoj umjetnosti pronalazeći u filigranskim artefaktima zadarskoga zlatarstva poruku bunta i samosvijesti hrvatske kulture u kontekstu europskih civilizacija. Boraveći među zadarskim ruševinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u njegovu zlatu Krleža stvara sliku novog identiteta grada, sliku konačno slobodnoga i hrvatskoga /slavenskoga Zadra.