U praćenju uspjeha provedenog liječenja hrskavičnih oštećenja, radiološko je oslikavanje neophodno, kako za procjenu statusa zglobne hrskavice, tako i za procjenu tehničkog uspjeha primijenjenog liječenja, ali i za otkrivanje mogućih komplikacija liječenja. Danas nam u tome na raspolaganju stoje brojne radiološke metode: radiografija, kompjutorizirana tomografija i tomosinteza, ultrasonografija i magnetska rezonancija. Radiografija je najviše korištena radiološka metoda, no ima izrazito ograničene mogućnosti u procjeni reparirane hrskavice. Kompjutorizirana tomografija i tomosinteza za prikaz reparirane hrskavice trebaju koristiti intraartikularno primijenjeno kontrastno sredstvo (artrografija), ali sve uz primjenu ionizirajućeg zračenja. Magnetska rezonancija jedina je metoda koja in vivo može prikazati morfologiju hrskavice: njene konture, ali i njen unutarnji izgled. To je metoda koja osim prikaza hrskavice daje informacije o stanju svih struktura u zglobu. Koristeći metode biokemijskog oslikavanja magnetskom rezonancijom možemo dobiti informaciju o kemijskom sastavu same hrskavice i hrskavičnog reparata, prvenstveno sadržaju proteoglikana i mreže kolagenih vlakana. Članak donosi pregled svih radioloških metoda s težištem na modernim metodama oslikavanja uz prikaz njihovih mogućnosti u prikazu reparirane hrskavice.