NUK - logo
E-resources
Open access
  • Rast i fotosinteza u vodene...
    Vidaković-Cifrek, Željka; Tkalec, Mirta; Šikić, Sandra; Tolić, Sonja; Lepeduš, Hrvoje; Pevalek-Kozlina, Branka

    Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 06/2015, Volume: 66, Issue: 2
    Paper

    Izloženost metalima može izazvati različite štetne učinke u biljaka. Vodene leće izložili smo solima teških metala CdCl2 (5 μmol L 1), ZnCl2 (25 μmol L 1 ili 50 μmol L 1) i CuCl2 (2,5 μmol L 1 ili 5 μmol L 1) te kombinaciji CdCl2 sa svakom od navedenih koncentracija ZnCl2 i CuCl2. Rast biljaka, količina fotosintetskih pigmenata i učinkovitost fotosistema II (PSII) mjereni su nakon četiri i sedam dana tretmana. Utvrđeno je da su svi tretmani uzrokovali značajnu inhibiciju rasta te akumulaciju metala u biljci. U biljaka koje su bile izložene kombinacijama teških metala količina pojedinog metala u tkivu bila je niža u odnosu na količinu istog metala u biljaka izloženih samo tom metalu. Nakon četiri dana tretmana sva su tri metala, neovisno o tome jesu li bila primijenjena zasebno ili u kombinacijama, uzrokovala smanjenje količine klorofila a i pad vrijednosti maksimalnog (Fv/Fm) i efektivnog (ΔF/F’m) prinosa PSII. Međutim, u biljaka koje su bile istovremeno izlagane kadmiju i cinku, vrijednosti količine pigmenata i učinkovitost PSII vratile su se nakon sedam dana na kontrolnu razinu, a bakar u koncentraciji 5 μmol L 1 te kombinacija kadmija i bakra i dalje su imali inhibitorni učinak. Budući da smanjeno primanje pojedinog metala uočeno u biljaka izloženih kombiniranim tretmanima nije ublažilo inhibitorni učinak na rast, možemo zaključiti da je inhibicija rasta uzrokovana apsolutnom količinom metala primljenog u tkivo. Povećanje količine fotosintetskih pigmenata i učinkovitosti PSII nakon sedam dana tretmana kadmijem i cinkom upućuje na oporavak biljaka, što se može objasniti ublažavajućim djelovanjem cinka na učinak kadmija uslijed smanjenog primanja kadmija u biljku. Suprotno tome, dugotrajni inhibitorni učinak istovremenog tretmana biljaka kadmijem i bakrom te samim bakrom u koncentraciji 5 μmol L 1 može se objasniti oksidacijskim stresom uzrokovanim bakrom. Rezultati ovoga istraživanja pridonose saznanjima o štetnim učincima antropogenih i okolišnih onečišćivača, koji narušavanjem mehanizama fotosinteze ugrožavaju ne samo biljke i njihove zajednice nego i osjetljivu ravnotežu ekosustava.