Transfuzijsko liječenje se provodi prema kliničkim i laboratorijskim nalazima uz stalnu procjenu bolesnikova stanja. Nadzorom transfuzijskog liječenja (hemovigilancija) uz kontinuirano prikupljanje i analizu podataka o neželjenim i neočekivanim događajima i reakcijama prosuđuje se o potrebnim mjerama kojima bi se oni spriječili. Retrogradno su prikupljeni podaci o transfuzijskom liječenju bolesnika u KBC Sestre milosrdnice, lokacija Vinogradska, tijekom dvanaest godina (2001.-2012.). Potrošeno je godišnje 14137,25±1693,07 doza svih krvnih pripravaka. Udio eritrokoncentrata (KE) bio je 67,34%, svježe smrznute plazme (SSP) 17,55% i trombokoncentrata (KT) 14,32%. Tijekom promatranog razdoblja potrošnja KE bila je ujednačena, SSP smanjena za 45% i KT povećana za 58%. Transfuzije KE je primilo 10,43% hospitaliziranih bolesnika. Tijekom kirurških zahvata transfuzije KE je primilo 10,11% bolesnika, odnosno 1,46% hospitaliziranih bolesnika. Transfuzije svih krvnih pripravaka primilo je 14,63% bolesnika. U promatranom razdoblju prijavljeno je 247 poslijetransfuzijskih reakcija na sve krvne pripravke. U zbroju svih reakcija podjednako su zastupljene febrilne nehemolitičke i alergijske reakcije (49,5%). Od ostalih (1%) jedna je bila preopterećenje kardiovaskularnog sustava i jedna akutna plućna insuficijencija uzrokovana transfuzijom. Nije bilo poslijetransfuzijskih reakcija sa smrtnim ishodom.