S naglim porastom primjene nanočestica raste i mogućnost njihova štetna djelovanja u ljudi. Nanočestice cinkova oksida najčešći su oblik nanomaterijala u potrošačkim proizvodima i lijekovima. Nekoliko je istraživanja već upozorilo na probleme vezane uz njihovu sigurnu primjenu. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi pri kojim razinama nanočestice ZnO počinju štetno citogenetski djelovati na humane limfocite i time otvoriti pitanje utvrđivanja graničnih razina za sigurnu primjenu nanočestica ZnO u ljudi. Stoga smo istražili genotoksične učinke niskih koncentracija nanočestica ZnO (1,0; 2,5; 5 i 7,5 μg mL-1) izloživši kulture humanih limfocita njihovu djelovanju tijekom 14 dana. Uz to smo izmjerili razlikuju li se limfociti niske gustoće od onih visoke gustoće u sposobnosti akumuliranja nanočestica ZnO pri istim eksperimentalnim uvjetima. Primarno oštećenje DNA (izmjereno alkalnim komet-testom) povećalo se s rastom koncentracije nanočestica u limfocitima koje nismo razdvojili po gustoći te u limfocitima visoke gustoće. Slično smo povećanje zamijetili s fragmentacijom tumorskoga supresorskoga gena TP53 (izmjereno komet-FISH testom). Nakupljanje Zn2+ iona u stanicama bilo je značajno samo kod primjene dviju najviših koncentracija nanočestica ZnO, bez obzira na gustoću limfocita. Osim toga, limfociti visoke gustoće iskazali su i značajno više razine unutarstaničnoga Zn2+ od limfocita niske gustoće. Naši rezultati upozoravaju na to da se izlaganjem razinama nanočestica ZnO višima od 5 μg mL-1 značajno povisuju razine Zn2+ u limfocitima te se povećava oštećenje tih stanica i njihova genoma.