U radu se obrađuje pretvorba društvenog vlasništva na stvarima koje nisu procijenjene u masi društvenoga kapitala kod pretvorbe društvenih poduzeća. Nakon provedene pretvorbe društvenih poduzeća sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u teoriji i praksi postojale su dvojbe u svezi sa stjecanjem prava vlasništva na tim stvarima. To se prvenstveno odnosilo na primjenu Zakona o privatizaciji koji je nejasno regulirao postupak stjecanja prava vlasništva na tim stvarima, a što se najviše odrazilo na nejednako postupanje sudova kod uknjižbe prava vlasništva neprocijenjenih nekretnina u zemljišne knjige. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu otklonjene dvojbe u svezi sa postupanjem s tim stvarima, jer je taj zakon izričito otklonio primjenu općih odredbi o pretvorbi društvenog vlasništva na stvarima koje nisu procijenjene kod pretvorbe društvenih poduzeća. Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije izvršio je pretvorbu određene vrste nekretnina neprocijenjenih kod pretvorbe društvenih poduzeća. Zakon o upravljanju državnom imovinom tek 2010. godine stavlja izvan snage Zakon o privatizaciji i propisuje pretvorbu i stjecanje prava vlasništva na svim preostalim stvarima bivših društvenih poduzeća na kojima do tada nije izvršena pretvorba. Cijeli proces pretvorbe društvenog vlasništva na tim stvarima završava donošenjem Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske 2013. godine, a koji je zamijenio Zakon o upravljanju državnom imovinom. Stoga je u radu predmet razmatranja zakonodavna povijest u svezi sa reguliranjem ove problematike uz prikaz različitih teorijskih tumačenja i praktičnih postupanja sudova. Pritom se uvodno prikazuje općenito pretvorba društvenog vlasništva na stvarima, a osnovni je cilj i svrha rada cjeloviti prikaz postupanja sa stvarima koje nisu procijenjene kod pretvorbe društvenih poduzeća te otklanjanje bilo kakvih preostalih dvojbi kod tog postupanja.