Autorica na temelju povijesnih izvora, osobito isusovačkih kronika, istražuje povijest gradnje gimnazijske zgrade u Zagrebu na Katarininu trgu 5. Došavši u Zagreb godine 1606., isusovci su dobili napuštenu zgradu dominikanskog samostana uz južni gradski bedem Gradeca (Gornjega grada), adaptirali je i nekoliko puta dogradili, tako da je od 1664. osim za potrebe šestorazredne gimnazije služila i za studij filozofije, teologije i prava. Godine 1702. svečano je položen temeljni kamen za novi dio, dovršen 1705., s dvoranom (auditorijem) na prvom katu. Sve je radove novcem i građom podupirao Hrvatski sabor. Stanje zgrade godine 1850., kada je provedena velika reforma školskog sustava, prikazuju sačuvani nacrti. Godine 1872. produljeno je krilo zgrade uz gradski južni bedem te je za potrebe novoorganiziranoga Zagrebačkog sveučilišta podignut drugi kat nad cijelim kompleksom.