Polazeći od uloge religijskog identiteta u poboljšanju europske sigurnosti u radu je istaknut mirotvorni potencijal religija i važnost dijaloškog pristupa koji religije moraju njegovati zajedno sa ...cjelokupnim europskim društvom. Istaknuto je prenaglašeno i krivo isticanje negativnih konotacija koje se stavljaju u kontekst religija (rat i fundamentalizam) kao i zloporaba religije u ostvarenju političkih ciljeva, za koje snose odgovornost i same religijske zajednice. Analizirane su ideje i odnos između liberalno-sekularnog društva i religijskih zajednica, osobito kršćanstva na čijim se korijenima Europa izgrađivala. Polazeći s društveno-sigurnosnih aspekata, autor ističe da njihova naučavanja ipak nisu toliko proturječna i nespojiva. Razvija tezu isticanja pozitivnih vrijednosti koje u sebi nose religijske zajednice kao i novo europsko društvo. Stavljanje mira ispred rata, poticanje na ljubav, pravednost, suživot i solidarnost, slobodu i pravo pojedinca – vrijednosti su koje susrećemo u religijskim naučavanjima a također ih propagira i suvremeno liberalno-sekularno društvo. Za europsku stabilnost i sigurnost bitan je, dakle, ne samo međureligijski dijalog nego dijalog između religijskih zajednica i sekularnog društva uz obostrana uvažavanja u doprinosima izgradnje Europe kako u povijest tako i danas.
The article has intention to contribute to the so-called “ethical turn”, which in the last decades has been legitimated in many social and humanistic fields, especially with regard to the literary ...criticism of the Anglo-Saxon area that is more associated with the ethical concerns of the text, while in Croatia this trend is still practically overlooked. After a brief introduction to the complex and turbulent history of relations between ethics and literature, the author presents two opposing tendencies or two different attitudes towards the ethical function that literature integrates. For this purpose, author introduce a view of Richard Posner, who represents the autonomist position on the exclusive primacy of aesthetics when it comes to literature, and Martha C. Nussbaum, which represents the view that literature in itself has great ethical potential and can serve as a supplement to theories of moral philosophy as well as socio-legal theories. The author is inclined to Nussbaum’s concept because of its pluralistic approach to literature and the broader conception of morality.
The present paper focuses on the research of perception of Croatian public opinion pertaining the election of Pope Francis. The research is based on quantitative and qualitative method which analyzed ...the Croatian national newspapers during the first four months of papal service. The newspapers taken in consideration bears the title (Vecernji list) (((The Evening Journaix)) - more oriented to the right) and (Jutarnji list) (((The Morning Journal)) - more oriented to the left). The incipient hypothesis of the authors is that (Vecernji list) pays more attention to the issues that have to deal with the Pope and is more focused on a positive image of the Pope and of the Church. All in all, newspaper articles that the authors examined for the most part reflect positive approaches and express high hopes relevant to the reforms inside the Catholic Church. They also demonstrate a sort of hope that these concrete changes will influence the global Church, including also the Catholic Church in Croatia. Adapted from the source document.
Pamćenje u službi budućnosti Ćurković Nimac, Jasna; Valković, Jerko
Obnovljeni život,
12/2018, Letnik:
73., Številka:
4
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Uz kognitivnu i epistemološku dimenziju pamćenja autori posebnu pozornost pridaju normativnoj i formativnoj dimenziji pamćenja, odnosno pedagoško– praktičnomu aspektu. Polazeći od teze da je ...povezanost pamćenja i identiteta ključni izvor normativnosti, autori nastoje pokazati da društvena i politička stabilnost ovisi o tome kako se odnosimo prema pamćenju. Budući da naše hrvatsko društvo na poseban način karakterizira s jedne strane “manjak”, a s druge “višak” pamćenja, autori ukazuju na nužnost iznalaženja prave mjere između dvaju ekstrema. Nakon uvodnog dijela u kojem se ukazuje na neke fenomenološke pretpostavke koje je potrebno uzeti u obzir kada se raspravlja o etici pamćenja, u radu se analizira povezanost pamćenja s moralnim vrijednostima i odgovornostima. Tvrdeći da je pamćenje po sebi nešto dobro i stoga vrijedan sastavni dio dobrog života, autori nastoje ukazati na određene etičke kriterije pamćenja koji bi trebali jamčiti “budućnost pamćenja”. Uz zabrinutost zbog manipulacija pamćenjem, u radu se ističu pozitivni pomaci na tragu promjene memorijske paradigme koja se aktualizirala krajem 20. stoljeća.
In recent years, interest in memory studies has increased, though we are still witnessing an apparent lack of systematic insight into the ethical dimension of this subject. The purpose of this paper is to shed light on some aspects of the ethics of memory. Hence, apart from the cognitive and epistemological dimensions of memory, the authors of this paper pay special attention to the normative and formative dimensions of memory. Bearing in mind that the connection between memory and identity is a key source of normativity, the authors strive to demonstrate that social and political stability depends on how one relates to memory. The first section of the paper examines certain phenomenological assumptions which need to be considered when discussing memory. The second section analyses the correlation between memory and moral values and responsibilities. The authors claim that memory is a good thing, and therefore a valuable part of life, and so they highlight certain ethical criteria of memory that should ensure the “future of memory”. With due concern for memory manipulation, the paper underlines positive advancements in the evolution of the memory paradigm at the end of the 20th century.
U članku autorica analizira Dobriline poslanice napisane u razdoblju od 1858. do 1882. godine, sadržajnu dimenziju poslanica (koja se odnosi na pitanje što je Dobrila isticao u svojim poslanicama) te ...onu stilsku dimenziju (koja se odnosi na pitanje kako, odnosno na koji je način Dobrila te poruke prenio). Nakon uvodnih napomena, koje se odnose na kratke biografske bilješke, analiziraju se poruke koje Dobrila izravno komunicira svojoj pastvi i koje autorica dijeli na 4 temeljne: 1. povezanost ili nerazdruživost vjere/religije i morala; 2. povezanost ili nerazdruživost vjere i znanja, te odgoja i obrazovanja; 3. povezanost ili nerazdruživost naroda i klera; 4. sposobnost razlučivanja znakova vremena, odnosno osluškivanja „duha vremena“. Osim ovih izravnih, u članku je navedeno i nekoliko neizravnih poruka koje je moguće iščitati na temelju odabira tema, stila, često korištenih citata ili riječi i sl. U zaključnom dijelu autorica uspoređuje Dobrilin profil koji se nazire u poslanicama s onim u drugim biskupskim istupima i svakodnevnom ophođenju, prema njegovim biografima, te zaključuje kako su poslanice zapravo potpuno čitljive i razumljive tek nakon što se upozna njegov život i konkretni pothvati kojima se zauzimao za istarskog malog čovjeka. Iako su neki istraživači njegova lika i djela svrstali Dobrilu u konzervativne svećenike, autorica smatra kako je mnogim svojim naprednim idejama i shvaćanjima Dobrila zapravo ipak bliži umjereno liberalnim svećenicima.
Članak nastoji ukazati na vezu između poezije i etike, u skladu s tvrdnjom američkog pisca i kritičara Jaya Parinija prema kojemu se »pjesnici ne mogu odvojiti od života njihova vremena«. U prvom ...dijelu članka ispituje se tvrdnja o povezanosti etike i umjetnosti općenito te poezije napose, i to na primjeru suprotnih mišljenja Platona i Aristotela. Autorica usvaja Aristotelovo stajalište prema kojem su pjesnici oni koji doprinose racionalnoj misli i spoznaji, a poezija se ne smatra opasnom vrstom opuštajuće zabave. Drugi dio istražuje tzv. ethical turn koji se dogodio u književnosti osamdesetih godina, nakon strukturalizma i poststrukturalizma. Protiv stava l'mrt pour l'art (umjetnost radi umjetnosti), autorica se zalaže za etičku dimenziju poetskog teksta i mogućnost poezije da promovira empatiju i potiče na poistovjećivanje kod čitatelja, a što je zapravo čini moćnim elementom u razvijanju moralnog stava. Ali, dok se mnogi autori slažu kada je riječ o moralnoj snazi narativa (W. Booth, G. Marshall, M. Nussbaum i drugi), jer kroz svoju interakciju s čitateljem pruža neke eksplicitne normativne smjernice, dotle su rijetki autori raspravljali o teoretskim osnovama odnosa između etike i poezije. Autorica će u tu svrhu istražiti teoretske osnove koje je predložila američka filozofkinja Martha C. Nussbaum. U trećem dijelu ti će se teoretski uvodi potkrijepiti konkretnim primjerima pjesništva poljskog pjesnika Czeslawa Milosza.
Članak u prvom dijelu donosi kratki fenomenološki prikaz New Agea te opisuje uzroke nastanka tog pokreta uslijed opće pojave religioznih pokreta te njegovu povezanost s postmodernističkim misaonim i ...društvenim gibanjima. New Age se smatra izdankom postmodernističkog stanja duha koje razbija kritičku znanstvenu spoznaju i pogoduje proizvodnji novih iracionalnih sustava misli. U drugom dijelu članak se bavi nekim najistaknutijim etičkim elementima u njegovoj ideologiji, kao što su etički relativizam, etički subjektivizam te nedostatak društvene etike. Autor smatra da je tzv. nova etika također dio globalnoga postmodernističkog nazora u odnosu na etičke obrasce, koju snažno obilježava minimalistički moral, oslobađanje od apsolutnih dužnosti, negiranje objektivnih temelja moralnosti i sl. Posljedica takvoga »voluntarističkog relativizma« u etici ima značajan odjek na duhovno stanje pojedinca, koji tako postaje prepušten sam sebi i raznim tehnikama samopomoći, te na društvo, jer društvenu strategiju ukida u korist pojedinačnog djelovanja. Ipak, New Age je nedvojbeno pokazatelj nedostataka u klasičnoj religijskoj ponudi, pa ga treba iščitati u svrhu prepoznavanja i ispunjavanja duhovnih praznina koje moderno društvo donosi
Raspravu o etičnosti političkog zalaganja Bože Milanovića autori izlažu kroz tri dijela. Nakon uvodnog dijela u kojem prikazuju neke osnovne biografske crte Milanovićeva lika, te prilika u kojima je ...djelovao i na koje je utjecao, u prvom dijelu će biti govora o nerazdruživost etike i politike, jer se na toj osnovi treba shvaćati Milanovićevu političku zauzetost. U drugom dijelu će se razmatrati teza sv. Tome Akvinskog o moralnoj dopuštenosti pobune protiv vlasti, s ciljem da se ocrta teorijska pozadina Milanovićeve političke zauzetosti kako bi se razumjelo da je on zastupao narodne interese, vođen ne samo »nagonom za samoodržanjem, svijesti o svojemu pravu na vjeru u svoju državu i pouzdanju u svoju otpornu snagu«, već također i kao nadahnut teoretičarima političke filozofije. U trećem dijelu će se osvrnuti na Milanovićevo uvjerenje da je za hrvatski narod bolje biti pod komunističkom Jugoslavijom nego pod katoličkom Italijom, i to u svjetlu moralnog principa o »većemu dobru«.
PDF
