Cilj: S obzirom na loše pokazatelje dobi orhidopeksije za kongenitalnu skupinu nespuštenih testisa, cilj ovoga rada bio je istražiti znanja i stavove specijalizanata/mladih specijalista pedijatrije, ...obiteljske i školske medicine o navedenoj problematici jer upravo su oni, u većini slučajeva prvi kojima se roditelji obraćaju za pomoć i mišljenje. Metode: Znanje i stavovi specijalizanata i mladih specijalista ispitani su pomoću anonimnog online upitnika, temeljenog na najno- vijim spoznajama i smjernicama. Prikupljanje podataka provedeno je putem besplatnog programa Google Forms®. Kako bismo utvrdili odstupaju li dobiveni odgovori od odgovora koje bismo očekivali pod određenom hipotezom, odgovori su uspoređivani korištenjem hi-kvadrat testa uz razinu statističke značajnosti od 5%. Rezultati: Upitnik je ispunilo 129 specijalizanata/mladih specijalista, od kojih većina smatra kako za vrijeme studiranja i specijalistič- kog usavršavanja nisu dovoljno čuli i naučili o nespuštenim testisima, kako svoje znanje o problematici nespuštenih testisa smatraju nezadovoljavajućim te kako se u dosadašnjoj karijeri nisu susreli sa smjernicama koje govore o dijagnostici i liječenju nespuštenih testisa. Odgovori na većinu pitanja, koja su se temeljila na najnovijim smjernicama, bili su nezadovoljavajući. Gotovo 2/3 ispitanika smatra kako se o dječacima s nespuštenim testisima u Republici Hrvatskoj ne vodi pravodobna briga i liječenje, a 1/3 ispitanika ključni problem vidi u primarnim pedijatrima, obiteljskim liječnicima te u timovima školske medicine. Zaključci: S obzirom na dobro poznate posljedice nepravodobnog liječenja nespuštenih testisa u dječaka, rezultatima analize anke- te kojima ne možemo biti zadovoljni potrebno je ozbiljno pristupiti. Stoga potičemo buduće edukativne intervencije, utemeljene na dokazima, koje će za cilj imati bolju informiranost o problematici nespuštenih testisa i u konačnici vremenski pomak samih orhido- peksija k ranijoj dobi.
Cilj ovog članka je dati pregledni prikaz endoskopskog liječenja primarnog vezikoureteralnog refluksa u djece, u razdoblju od 2012.do 2013. godine, koja su liječena u Klinici za dječju kirurgiju ...Klinike za dječje bolesti Zagreb.Metode: Kratkom presječnom retrospektivnom analizom obradili smo ukupno 66-ero bolesnika koji su endoskopski liječeni na Klinici zbog primarnog VUR-a. Rezultat se smatrao zadovoljavajućim ako su dijagnostički nalazi upućivali na odsutnost VUR-a ili ako je od posljednjeg zahvata prošlo više od dvije godine bez recidiva.Rezultati: Od ukupnog broja uretera 96,5% je uspješno izliječeno endoskopskim načinom liječenja, 3,5% nije bilo izliječeno. Nakon prvog endoskopskog zahvata izliječeno je 50,9%, nakon drugog postotak raste na 75,4%, a nakon trećeg zahvata na 92,1%, a postotakod 96,5% postignut je četvrtim zahvatom kod probranih bolesnika. Kod 3,5% uretera učinjena je otvorena antirefluksna plastika prema Lich-Gregoiru. Zaključci: Endoskopski način liječenja zbog svog visokog postotka učinkovitosti, brzog oporavka i kratkog boravka u bolnici, ima prednost pred ostalim metodama liječenja, pa je zato postao novi zlatni standard u liječenju VUR-a.
Background: Primary spontaneous pneumothorax (PSP) is a relatively uncommon condition in children. Due to the lack of pediatric-specific guidelines the treatment strategy varies among different ...centers. This
study demonstrates a single-institution experience in the treatment of primary spontaneous pneumothorax in pediatric patients.
Materials and methods: Retrospective review of 49 patients with the diagnosis of primary spontaneous pneumothorax between 2003 and 2018 who were treated conservatively or invasively at the surgical department of Children’s Hospital Zagreb.
Results: During the period of 15 years there were 49 patients noted with spontaneous pneumothorax at the surgical department of Children’s Hospital Zagreb. The patient age ranged from 11 to 18 years (mean 15.28). 36 patients were male and 13 female, with a male to female ratio of 2.77:1. Pneumothorax occurred on the left side in 31 patients, on the right side in 15 patients, and on both sides in 3 patients. Clinical presentation in all patients was sudden, powerful chest pain. Other symptoms include dyspnea, cough. In all patients, a plain x-ray was made, and later the vast majority of patients
underwent computed tomography (CT) scan. The CT scans detected 13 cases of apical bullae, 2 large bullae, 1 bulla in 6. segment and 1 parenchymal inflammation. Eight patients with stable clinical presentation and
small pneumothorax underwent hospital observation. Eighteen patients were successfully managed with chest tube drainage without recurrence. Video-assisted thoracoscopic surgery (VATS) was performed on 19 patients with only two recurrences. Open thoracotomy was performed on 4 patients.
Conclusion: Due to the variation of diagnostic and therapeutic approaches from different centers, the creation of guidelines and standardized practice for the pediatric patient is necessary.
Background: A late-relapse germ cell tumor (GCT) might contain malignant non-germ cell tumor cells, known as „somatic-type malignancy” (SM). Development of secondary SM is extremely rare and occurs ...in only 1% of patients with GCT.
Case study: We present the case of a 42-year-old patient who developed retroperitoneal tumor with duodenal and right colon involvement 6 years after he underwent left orchidectomy for stage IIC mixed GCT (95% seminoma, 5% teratoma). Since the tumor markers for germline tumor were normal, another type of tumor was highly suspected, most likely a malignant alteration of the residual teratoma. Tumor was completely removed and pathological report suggested undifferentiated sarcoma.
Conclusion: R0 resection and postoperative patient follow-up by the protocol for at least 6 years after orhidectomy is the key to successful treatment of GCT. Malignant tumor transformations are rare, but still possible so clinicians should be aware of the importance of frequent and adequate patient monitoring.
