During the Early Modern Period, mainly in the time of the Veneto-Ottoman wars in the seventeenth and the eighteenth century, the backbone of Venetian Trans-Adriatic armed forces were units called ...Fanti oltramarini and Croatia cavallo, whose soldiers were recruited primarily from the Venetian acquisitions stretching from Istria to Albania and Greece. In this article, the central topic of research relates to the part the denizens of Split played in the aforementioned military units during the eighteenth century. The article is based on the analysis of sources kept in the Archivio di Stato di Venezia (archival series: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli), containing full lists of military complements of regiments and companies. Based on the extant data, personal data of the soldiers and their physical characteristics (age, stature, colour of hair) are analysed. Analysis of the documents shows that in quantitative sense the denizens of Split made one of the most numerous groups of Croatians within Venetian infantry and cavalry. The analysis also shows that the soldiers from Split served in the units mostly commanded by prominent military commanders, who were by their origin also coming from Dalmatia and Boka, and it is evident that those units (regiments and companies) were extremely mobile and collocated all around Venetian Italian and overseas acquisitions. In the end of the article, it is concluded that problematics of the part played by the Croats in Venetian military units, in this particular case of the denizens of Split, due to the rich sources at our disposal, still leaves enough space for future research and scholarly discussion. As an appendix to the article is given full list of hitherto discovered soldiers from Split in the infantry overseas units of the armed forces of Venetian Republic.
Središnja tema rada usmjerena je na rekonstrukciju vojne karijere Antuna Markovića, vojnog inženjera i pukovnika mletačke vojske. Rad se zasniva na uporabi raznovrsnog gradiva iz Archivio di Stato di ...Venezia i Državnog arhiva u Zadru, kao i na osnovi uvida u postojeća saznanja historiografije. U prvom dijelu rada rekonstruira se vojna karijera Antuna Markovića s posebnim naglaskom na njegovu službu vojnog inženjera, a potom se – tragom neobjavljenih izvora, prate i analiziraju postrojbe Oltramarina kojima je Marković kao kapetan i pukovnik zapovijedao. U prilogu rada donosi se nekoliko popisa pripadnika njegovih satnija u vrijeme djelovanja kao kapetana i pukovnika.
Središnja tema rada usmjerena je na oblike povezanosti iseljenika s otoka Hvara u hrvatskoj bratovštini sv. Jurja i Tripuna u Mlecima u razdoblju od 15. do 18. stoljeća. Rad se zasniva na obradi ...gradiva pohranjenoga u Državnome arhivu u Mlecima (oporuke) i Arhivu bratovštine sv. Jurja i Tripuna (spisi vezani za prihode i rashode bratovštine te popisi članova i dužnosnika u bratimskim vijećima i odborima). Uvidom u gradivo razvidno je da su Hvarani stoljećima predstavljali jednu od najvažnijih hrvatskih regionalnih skupina u gradu na lagunama, a u 17. stoljeću može se kazati da su, prema ugledu i učestalosti spominjanja, prednjačili nad drugim bratimima zavičajem od Dalmacije do Boke kotorske. U prilogu se donosi popis svih dosad istraženih Hvarana uključenih u bratovštinu sv. Jurja i Tripuna.
The chief topic of this article is analysis of inter-connections among emigrants from Island of Hvar within the Croatian confraternity of SS George and Tryphon in Venice in the period from the fifteenth up to eighteenth century. The article is based upon analysis of the archival sources kept in the State Archive in Venice (mostly last wills) and on the records from the Archives of the Confraternity of SS George and Tryphon (income records, lists of members and confraternity officials). The analysis has revealed that throughout the investigated centuries the emigrants from Hvar were one of the most important regional groups of Croats in Venice. Moreover, in the seventeenth century they were the most prominent amongst all the other brothers from Dalmatia (including emigrants from Boka kotorska). At the end author provides a complete list of all the investigated emigrants from Island of Hvar, who were involved in the activities of the Confraternity of SS George and Tryphon in Venice.
Istraživanje ovoga rada usmjereno je na proučavanje udjela Kotorana u profesionalnim mletačkim konjaničkim postrojbama (Croati a cavallo, Cavalleria Croati) tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na ...gradivu iz Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) i nastavak je višegodišnjeg proučavanja problematike udjela Hrvata u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama. U radu se analizira način bilježenja konjanika iz Kotora u navedenom izvoru, vremenski okvir njihova spominjanja, osobne (tjelesne) značajke vojnika, kao i mjesto njihova popisivanja te zapovjedni kadar jedinica u kojima su bili prisutni. Posebna pozornost u radu pridaje se udjelu kotorskih plemića koji su u postrojbama Cavalleria Croati obnašali prestižne časničke činove (članovi obitelji Buća, Gregorina i Paskvali). Iako su Kotorani pretežito bili prisutni u pješačkim postrojbama, njihov udio u mletačkom konjaništvu je izrazito zapažen, ponajprije radi činjenice da su neki od njih u vrijeme svoga djelovanja bili istaknuti akteri hrvatske i mletačke vojne povijesti. Stoga ovaj rad teži pridonijeti kako poznavanju povijesti grada Kotora i tamošnjih obitelji tako i vojne povijesti Boke kotorske i Mletačke Republike u posljednjem stoljeću njihova opstojanja u zajedničkoj državi.
U središtu istraživanja udio je vojnika s područja Neretve u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Istraživanje je zasnovano na gradivu iz Archivio di ...Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). U radu se obrađuje način spominjanja vojnika u izvorima, vremenski okvir njihova djelovanja, kao i razdioba prema uključenosti u pojedine vojne rodove. Posebno se naglašava da su u posljednjim godinama opstojanja Serenissime u profesionalne pješačke postrojbe uključivani i pripadnici teritorijalne milicije (cernide, krajine). S obzirom na to da su popisivači katkada donosili podatke o osobnim značajkama vojnika, ukazuje se na njihovu dob, trajanje službe, stas, boju kose i drugo. Ovdje razmatranim vojnicima zapovijedali su poglavito dalmatinski i bokeljski visoki časnici, te se o njima donose osnovni podatci. U radu se raščlanjuju mjesta djelovanja postrojbi u kojima su neretvanski vojnici popisivani (od Mletaka i Veneta, preko Istre, Dalmacije i Boke kotorske do Krfa). Zaključuje se da su vojnici s toga područja činili zapaženu regionalnu skupinu unutar brojčano snažnog korpusa hrvatskih vojnika u sastavu mletačkih kopnenih snaga. Na kraju rada donosi se tabelarni pregled svih do sada pronađenih i istraženih vojnika s ovoga područja.
U
središtu istraživačkog zanimanja ovog rada jest prisutnost i djelovanje
iseljenika iz Trogira u Mlecima, posebice s obzirom na njihovu uključenost u
tamošnju hrvatsku nacionalnu bratovštinu sv. ...Jurja i Tripuna. Rad je zasnovan
na istraživanju gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond:
Notarile testamenti) i Archivio della Scuola Dalmata dei Santi Giorgio e
Trifone (fondovi: Capitolar della Veneranda Scuola dei SS. Giorgio e Trifone
della Nation Dalmata i Libri conti e spese). U radu se, uz osnovne podatke o
prisutnosti Trogirana u Mlecima u širokom vremenskom rasponu od 15. do 18.
stoljeća, raščlanjuju oporuke trogirskih iseljenika te konkretan udio te
regionalne skupine hrvatskih iseljenika u nacionalnoj bratovštini. U tome
dijelu rada osobita je pozornost posvećena kako onim Trogiranima koji su zabilježeni
isključivo kao obični članovi bratovštine, ali i onima koji su – zahvaljujući
svojem ugledu i priznatosti u hrvatskoj zajednici – obnašali dužnosti u
pojedinim upravnim tijelima udruge. Naposljetku se zaključuje da su Trogirani,
iako nisu u bratovštini sv. Jurja i Tripuna bili prisutni i djelatni kao
Zadrani, Šibenčani, Splićani i Bokelji, činili jednu od nezaobilaznih sastavnica
u sklopu proučavanja iseljavanja Hrvata u Mletke.
This study is the result of several
decades of research of the Croatian community in Venice, especially in the time
when the eastern Adriatic coast was part of Serenissima (15th – 18th century). Author’s
focus is put on activities and life of emigrants from Trogir in Venice, in
particular apropos their relations with the Croatian confraternity of St George
and Tryphon (Scuola di Schiavoni, Scuola dei Santi Giorgo e Trifone, Scuola
Dalmata). The research is based on the analysis of the preserved documents
presently kept in the Venetian archives (Archivio di Stato di Venezia) within
archival fond Notarile testamenti and in the Archives of the Confraternity of
St George and Tryphon (Archivio della Scuola Dalmata dei Santi Giogio e
Trifone) within archival fonds Capitolar della Veneranda Scuola dei SS. Giorgio
e Trifone della Nation Delmata and Libri conti e spese. Besides general information
about activities of people from Trogir in Venice, the author analyzes the last wills of
emigrants from Trogir (bequests to the Confraternity, choice of the place of
burial, bequests for pilgrimages to the ecclesiastical see of the Confraternity, etc) in a long-time span from the fifteenth until the eighteenth century, as well
as the percentage of this regional group within the total number of members of
the Confraternity. Special attention and emphasis are put on people who
performed various governing duties within the Confraternity. Finally, the author concludes
that emigrants from Trogir were an unavoidable part of the Croatian community in
Venice, though were not numerous as immigrants from Zadar, Šibenik, Split, and
Boka.
Središnji istraživački interes ovoga rada usmjeren je na proučavanje udjela Kotorana u mletačkim prekojadranskim pješačkim postrojbama (Fanti oltramarini) u 18. stoljeću, a zasnovan je na ...višegodišnjemu proučavanju neobjavljenoga arhivskog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond magistrature za novačenje Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Tragom navedenoga gradiva, točnije popisa pripadnika pješačkih postrojbi unutar pojedinih satnija koje su činile dio pukovnije, raščlanjuju se temeljna problemska pitanja: način bilježenja kotorskih vojnika u izvoru, omjer uključenosti u pješaštvo i konjaništvo, vremenski okvir njihova djelovanja (spominjanja u izvoru), udio pripadnika zapaženih kotorskih plemićkih obitelji čiji su odvjetci imali visoke časničke činove (obitelji Bolica, Buća, Paskvali i Vraćen), trajanje (dužina) vojne službe i tijek napredovanja u karijeri. S obzirom na vrlo dobro sačuvano gradivo, promatra se i dobna struktura kotorskih pješaka te njihove tjelesne značajke. U završnome dijelu rada obrađena su mjesta popisivanja (Mletci, Veneto, Dalmacija, Boka kotorska i Grčka) tih pješaka i vojni zapovjednici koji su upravljali pukovnijama u kojima su oni spomenuti. Na kraju se zaključuje da su Kotorani bili zapažen dio regionalnoga korpusa vojnika zavičajem s istočnojadranske obale u posljednjem stoljeću opstojanja Serenissime. Rad završava tabelarnim pregledom svih do sada istraženih kotorskih prekomorskih pješaka u navedenome razdoblju.
EN: This paper is primarily focused on analyzing the share of the soldiers from Kotor in Venetian infantry units in Eastern Adriatic (Fanti oltramarini) in the 18th century. It is a result of years ...of research of the unpublished documents from the Archivio di Stato di Venezia (the lists made by the recruitment magistracy – Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Based on these documents – the lists of infantry troops belonging to individual companies and regiments – the following fundamental aspects are analyzed: the method of entering particulars of the Kotor soldiers; their share in infantry and cavalry units; the timeframe of their military service (their mention in the documents); the share of the members of prominent noble families of Kotor among high-ranking officers (the Bolica, Buća, Paskvali and Vraćen families); the duration of their military service; and the dynamics of promotions in their careers. As the documents are very well preserved, the age structure of the Kotor infantrymen and their physical characteristics can also be analyzed. The final section of the paper analyzes the places where the lists of these infantrymen were made (Venice, Veneto, Dalmatia, Bay of Kotor and Greece) and the commanders of their regiments. And finally, the paper concludes that the Kotor soldiers constituted important part of the regional Eastern Adriatic regiments in the final century of the Serenissima. At the very end of the paper, a table including the names of all the hitherto known overseas infantrymen from that period can be found. HR: Središnji istraživački interes ovoga rada usmjeren je na proučavanje udjela Kotorana u mletačkim prekojadranskim pješačkim postrojbama (Fanti oltramarini) u 18. stoljeću, a zasnovan je na višegodišnjemu proučavanju neobjavljenoga arhivskog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond magistrature za novačenje Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Tragom navedenoga gradiva, točnije popisa pripadnika pješačkih postrojbi unutar pojedinih satnija koje su činile dio pukovnije, raščlanjuju se temeljna problemska pitanja: način bilježenja kotorskih vojnika u izvoru, omjer uključenosti u pješaštvo i konjaništvo, vremenski okvir njihova djelovanja (spominjanja u izvoru), udio pripadnika zapaženih kotorskih plemićkih obitelji čiji su odvjetci imali visoke časničke činove (obitelji Bolica, Buća, Paskvali i Vraćen), trajanje (dužina) vojne službe i tijek napredovanja u karijeri. S obzirom na vrlo dobro sačuvano gradivo, promatra se i dobna struktura kotorskih pješaka te njihove tjelesne značajke. U završnome dijelu rada obrađena su mjesta popisivanja (Mletci, Veneto, Dalmacija, Boka kotorska i Grčka) tih pješaka i vojni zapovjednici koji su upravljali pukovnijama u kojima su oni spomenuti. Na kraju se zaključuje da su Kotorani bili zapažen dio regionalnoga korpusa vojnika zavičajem s istočnojadranske obale u posljednjem stoljeću opstojanja Serenissime. Rad završava tabelarnim pregledom svih do sada istraženih kotorskih prekomorskih pješaka u navedenome razdoblju.
Središnja problematika rada usmjerena je na istraživanje oporučnih legata hrvatskih iseljenika u Mlecima u kojima se bilježe crkva, samostan i bratovština Gospe Karmelske. Rad se zasniva na gradivu ...iz Državnog arhiva u Mlecima (bilježničke oporuke), a raspon istraživanja je od šezdesetih godina 15. stoljeća do šezdesetih godina 17. stoljeća. U uvodu se iznose opći podatci o hrvatskim iseljenicima koji su oporučno iskazivali različite oblike odnosa s rečenim svetištem. Najvažniji dio teksta upravljen je na raščlambu legata iseljenih Hrvata koji se odnose na mjesto pokopa u grobnicama svetišta Gospe Karmelske, na pojedinosti prilikom posljednjeg ispraćaja pokojnika (habit, pratnja, služenje misa zadušnica) te na konkretno darivanje rečene crkve i samostana.
This article is the result of long-term research on certain aspects of the history of the Croatian community in Venice in the period between the fifteenth and eighteenth centuries. The author focuses on the Croatian emigrants in Venice, who in their will mention the church, monastery, and fraternity of Our Lady of Mount Carmel, which for centuries was one of the most prominent church institutions in Venice. The research is based on archival sources (notarial wills) kept in the State Archives of Venice, covering the period from the 1460s to the 1660s. In the introductory part of the article, the author presents general information about the shrine of Our Lady of Mount Carmel, a description of the research and its time frame, as well as the origin, occupations, and places of residence of the analyzed Croatian emigrants. The central part of the article is an analysis of the testamentary legacies of Croatian emigrants on the choice of burial place in the shrine of Our Lady of Mount Carmel, together with the specifications of their final funeral (dress, number of Holy Masses, escort), as well as testamentary legacies of the church and monastery. Furthermore, the author briefly explores the relationship between Croatian testators and the clergy who was closely associated with the shrine of Our Lady of Mount Carmel (monks and members of the Third Order who are mentioned as executors or witnesses of the last will). The main goal of the article is to discover a lesser-known, but still an important segment of the everyday life of Croats in Venice. Finally, this topic reveals that exploring the relationship between Croats and Venetians is an important part of understanding the common history and permeation between the two Adriatic coasts.
PDF
