U središtu pozornosti rada nalazi se istraživanje pojavnosti, značenja i funkcije motiva jeke u tekstovima hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Rad je peterodijelno strukturiran. U prvom se dijelu ...govori o pojmu jeke koji su hrvatski pisci različito imenovali. Najprije se analizira priča o Narcisu i Eho iz Ovidijevih Metamorfoza, a zatim se dovodi u vezu s modusima imaginarnoga (jeka, sjena, ogledalo) kao i u vezu sa zrcalnom strukturom. Potom se određuje korpus tekstova (18 predložaka iz 16., 17. i 18. stoljeća) na kojima se provodi istraživanje u odnosu na zadani motiv. U drugom se dijelu istražuje i analizira motiv jeke u djelima M. Vetranovića Čavčića, N. Nalješkovića, S. Bobaljevića Mišetića, F. Lukarevića Burine, M. Gazarovića. U trećem se dijelu istražuje motiv jeke u djelima I. Gundulića, Dž. Bunića Vučića, J. Palmotića, V. Skvadrovića, P. Zrinskog, P. Rittera Vitezovića, F. Krste Frankopana, J. Habdelića, a u četvrtom se dijelu analizira motiv jeke u hrvatskih pisaca koji su bili književno djelatni u 18. stoljeću (A. Gleđević, J. Kavanjin, A. Kanižlić, M. P. Katančić, V. Došen, frančezarija Gospodarica od Elide anonimnog pisca). Rezultati istraživanja svode se na sljedeće – motiv jeke češće se pojavljuje u ozbiljnome kontekstu, a rjeđe u neozbiljnu; vezuje se uz ljubavne, refleksivne, tragične i svakodnevne teme; kao motiv auditivno proširuje prostor, a kao zrcalna struktura funkcionira kao imaginarni dvojnik koji pomaže u samospoznavanju određenoga lika i svijeta oko njega.
U ovome radu predmetom je proučavanja književna životinja u poemi Sveta Rožalija požeškoga isusovca Antuna Kanižlića (Požega, 1699 – Požega, 1777). U kontekstu hrvatskih baroknih religioznih poema ...(Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga; Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijene pokornice) Kanižlićeva se pored već uočenih razlika (u odnosu na: motive i teme, strukturu, metar, molitvu kao sekundarni žanr) izdvaja i u odnosu na opisani životinjski svijet. Zastupljenost životinjskih vrsta u navedenim poemama nije ujednačena: najmanja je u Bunićevoj Mandalijeni pokornici (10), ujednačena u Uzdasima Mandalijene pokornice (21) i u Suzama sina razmetnoga (22), a najbrojnija u Svetoj Rožaliji (61). Istraživanje carstva Animalia u Rožaliji pokazalo je da je fauna najbrojnija u prvome dijelu, za trećinu manja u drugome i trećemu dijelu, dok je u četvrtome dijelu svedena na samo jednu trećinu prvoga dijela. Bogatiji životinjski svijet i to, uglavnom, u svojim primarnim značenjima (npr. ptice) javlja se u onim pjevanjima u kojima dominira rokokoovsko „vanjsko oko“ (prvo i drugo pjevanje, a posebice oni dijelovi u kojima je opisana Rožalijina ponesenost ljepotom prirode, njezinim zvukovima i pokretima). Prema kraju poeme barokno „unutarnje oko“ sve je manje otvoreno prema životinjskome svijetu, a različita lirska i moralna simbolika koja proizlazi iz figurativnih podudarnosti s određenim moralnim i teološkim poimanjima sve češća.
The paper deals with the analysis of the literary animal in the poem Saint Rosalia writtenby the Jesuit monk Antun Kanižlić from Požega (Požega, 1699 – Požega, 1777). Inthe context of the Croatian baroque religious poems (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga;Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijenepokornice), along with previously identified differences in the motives, topics, structure,meter, and prayer as the secondary genre, Kanižlić’s poem is distinctive in the depictionof the animal world. The presence of the animal species in the given poems is notconsistent: it is the least frequent in Bunić’s Mandalijeni pokornici (10), almost the samein Uzdasi Mandalijene pokornice (21) and in Suze sina razmetnoga (22), while it is themost frequent in Saint Rosalia (61). The analysis of the Kingdom of Animalia in Rosaliashowed that fauna is the richest in the first section, by a third less in the second andthird sections, while in the fourth one, it reflects only a third of the first section. In itsprimary meanings (e.g. birds), the richer animal world can be mainly noticed in thosepoems in which the Rococo „external eye“ dominates (the first and second poems,particularly in the depictions of Rosalia’s enchantment with nature’s beauty, its sounds,and movements). Towards the end of the poem the Baroque „internal eye“ is graduallyless open to the animal world, whereas different poetic and moral symbolism emergingfrom the figurative correspondences with particular moral and theological concepts ismore frequent.
The paper explores the occurrence, meaning, and function of the echo motif in Old Croatian Literature through five focal points. The first part presents the echo motif, which was often named ...differently by Croatian authors. It analyzes the story of Narcissus and Echo from Ovid’s Metamorphoses, juxtaposes it to the modes of the imaginary (echo, shadow, mirror) and the mirror structure, and defines the corpus of primary texts – eighteen works from the sixteenth, seventeenth, and eighteenth centuries. The second part explores the echo motif in the works of M. Vetranović Čavčić, N. Nalješković, S. Bobaljević Mišetić, F. Lukarević Burina, and M. Gazarović. The third part reveals the relationship between the seventeenth-cenutry Croatian authors and the echo motif, analyzing the works of I. Gundulić, Dž. Bunić Vučić, J. Palmotić, V. Skvadrović, P. Zrinski, P. Ritter Vitezović, F. Krsto Frankopan, and J. Habdelić. The fourth part examines the work of eighteenthcentury Croatian authors, A. Gleđević, J. Kavanjin, A. Kanižlić, M.P. Katančić, V. Došen, and the comedy Gospodarica od Elide The Mistress of d'Elide by an anonymous author. The paper argues that the echo motif occurs frequently in a more serious context, and less frequently in a comedic context, and that it is connected with romantic, reflexive, tragic, and quotidian topics. In addition, the echo motif offers an auditive expansion of space and, in terms of a mirror structure, functions as an imaginary double that contributes to a specific character’s awareness of self and the world around them.
The paper analyses Baraković’s Vila Slovinka (Fairy Slovinka) wherein the poet celebrates Zadar, in spite of the serious disagreement between them. In the context of the story of Pisnik (the Poet), ...Vila (the Fairy), Poklisar (the Emissary) and other characters we propose to look into the connotations of the journey (traveling, escape, return) and its derivatives thus investigating core and peripheral semantemes on the level of story, character and composition, as well as their relation to the poetics at the beginning of the seventeenth century.
U radu je pozornost usmjerena na četiri hrvatske barokne religiozne poeme (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga; Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijene pokornice; ...Antun Kanižlić, Sveta Rožalija). Iako su u literaturi već istražene sličnosti i razlike među njima na razini idejnih karakteristika (Pavao Pavličić navodi 11 odrednica baroknih religioznih poema, odnosno plačeva, uz napomenu da sve ne moraju i nisu uvijek zastupljene, a da je najveći izuzetak Kanižlićeva Sveta Rožalija), u radu se istražuju sličnosti i razlike u odnosu na prisutnost jednog sekundarnog žanra (molitve).
U središtu pozornosti rada Čemu nas uči stara hrvatska knjiga nalazi se hrvatska dopreporodna knjiga i njezini subliterarni žanrovi (molitvenici, zbirke propovijedi, katekizmi, …). Kako je riječ o ...žanrovima koji u svojoj strukturi gotovo neizostavno imaju posvete i predgovore, u radu se iščitavaju, u prvom redu, njihove poruke, ali gledane iz suvremenosti. Rad je trodijelno strukturiran: u prvom se dijelu (Uvod) objašnjava u kojem se značenju koristi sintagma „stara hrvatska knjiga“, kako je na njezino istraživanje utjecalo osnivanje Akademije u 19. stoljeću i kako su se hrvatski preporoditelji odnosili prema njoj. Poznato je da su pisci tzv. visoke književnosti često opremali svoja djela komentarima, posvetama, predgovorima, a sve kako bi se izbjegle moguće nejasnoće i kriva čitanja. Isto su činili i pisci djela tzv. pučke književnosti, ali im struka nije poklanjala toliko pozornosti koliko u slučaju tzv. visoke književnosti. Stoga je u drugom dijelu rada (Uvodni napisi) pozornost usmjerena na iščitavanje posveta i predgovora hrvatske nacionalne dopreporodne knjige. Istražuje se jesu li hrvatski, odnosno slavonski, dopreporodni pisci promišljali problem identiteta naroda, jesu li propitivali sastavnice hrvatskog nacionalnog identiteta, jesu li postavljali pitanje odnosa pisca i čitatelja, pisca i kritičara, jesu li promišljali jezičnu politiku, kako su se odnosili prema književnom nasljeđu, kako prema djelima iz drugih kulturnih sredina. Rezultati istraživanja sažeti su u trećem dijelu rada (Zaključno) i svode se na sljedeće - posvetnim su tekstovima autori iskazivali, uglavnom, poštovanje prema likovima iz religijskog svijeta te visokim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima, dok su predgovorima češće reagirali na svoju društvenu i književnokulturnu svakodnevicu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
This paper, which consists of three parts with bibliography (1. What has been said about Hektorović’s Fishing; 2. The Kingdom of Animalia in Fishing; 2.1. Regularity and literality, 2.2. Daily life; ...2.3. Oral folk poetry; 2.4. Genre zoo-signs /doe, lion, greyhound, rabbit/; 2.5. What to do with the hound?; 3. Conclusion), focuses on the species and frequency of animal kingdom in Hektorović’s Fishing and Fishermen’s Talk (Ribanje i ribarsko prigovaranje). Scholarly research attests that Fishing belongs to the Renaissance (a specific regularity in the appearance of the zoo-lexemes within individual cantos, as well as the regularity regarding aquatic and terrestrial animals, i.e. literality and absence of epithets regarding animals from Hektorović’s Mediterranean daily life, and vice versa when it comes to fauna in folk poetry). Proposed analysis of Kingdom of Animalia in Fishing affirms that that the atmosphere of the everyday life is mostly created by maritime animals, towards which the narrator appropriates a distinctly positive attitude as is the case with animals from folk poetry. At the same time, the narrator’s attitude towards pastoral and its animal kingdom (greyhound, rabbit, doe, lion), an otherwise very popular genre in the Renaissance literature, is quite the opposite.
U radu je pozornost usmjerena na Barakovićevu Vilu Slovinku, koju
je pjesnik ispjevao u slavu Zadra, grada s kojim je imao i nekih težih
nesuglasica. U kontekstu priče o Pisniku, Vili, Poklisaru ...(Osinu) i ostalim likovima istražuju se konotacije puta (putovanja, bijega, povratka) i njegovih izvedenica, što znači istraživanje jezgrenih i perifernih semantema na razini priče, lika i kompozicije te njihovo dovođenje u svezu s poetikom književnosti na prijelazu u 17. stoljeće.
PDF
