Bolesnici koji pate od anoreksije nervoze relativno često manifestiraju ambivalenciju glede promjene vlastitog stanja, a manjak motivacije za promjenom predstavlja ključnu barijeru u intervenciji i ...liječenju ovoga poremećaja. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je slaba motivacija za promjenom značajan prediktor nepovoljnih ishoda u tretmanu, jednako kao i visoke stope odustajanja od istog. Transteorijski model je integrativni model namjerne promjene ponašanja koji opisuje i predviđa kada i kako će osoba promijeniti svoje ponašanje. Model postulira da pojedinci prolaze kroz šest stadija u procesu promjene (predkontemplacija, kontemplacija, priprema, akcija, održavanje i završetak). Prema dosadašnjim istraživanjima, područja evaluacije modela su uključivala različite ovisnosti poput ovisnosti o alkoholu, pušenju, psihoaktivnim tvarima, kockanju, ali i poremećaje hranjenja i jedenja, kao što su anoreksija i bulimija nervoza. Transteorijski model pretpostavlja da važnu ulogu na putu prema promjeni ponašanja imaju procesi promjene, percipirana samoefikasnost, te uravnoteženost prednosti i nedostataka vlastitoga stanja u procesu donošenja odluke. Budući da su istraživanja koja se temelje na evaluaciji i primjeni ovoga modela još uvijek malobrojna, cilj ovog rada je pružiti prikaz istraživanja usmjerenih na evaluaciju i primjenu transteorijskog modela kod anoreksije nervoze s naglaskom na operacionalizaciju i mjerenje njegovih glavnih varijabli. Dosadašnja su istraživanja potvrdila osnovne postavke modela na oboljelima od anoreksije, a u ovom se radu predstavljaju smjernice za daljnja istraživanja.
Patients with anorexia nervosa often indicate ambivalence concerning the change of their own condition, and the lack of motivation for change represents a critical barrier in the interventions and treatment of this disorder. Current studies have shown that a poor motivation to change is a significant predictor of unfavorable treatment outcomes and of high treatment drop-out rates. The transtheoretical model is an integrative model of intentional behavior change that describes and predicts when and how people change their behavior, and it postulates that individuals go through six stages in the process of change (precontemplation, contemplation, preparation, action, maintenance and termination). According to current findings, areas of model evaluation have included a variety of addictive behaviors such as alcoholism, smoking, drug abuse, gambling and eating disorders, namely anorexia and bulimia nervosa. The transtheoretical model assumes that processes of change, perceived self-efficacy and decisional balance have an important role in the behavior change. Considering that studies based on the evaluation and application of the transtheoretical model in anorexia nervosa are lacking, the aim of this paper is to present previous studies focused on the evaluation and application of the transtheoretical model to anorexia nervosa with emphasis on the operationalization and measurement of its core constructs. Previous researchers have confirmed the basic assumptions of the model in patients with anorexia and directions for further research are presented in this paper.
Unatoč tome što se mnoga istraživanja usmjeravaju na problematiku utjecaja roditelja na djetetov razvoj, manji broj istraživanja se usmjerava isključivo na majke uzimajući u obzir neke njihove ...sociodemografske značajke. Cilj istraživanja bio je ispitati samoprocjenu roditeljskog ponašanja majki i majčinu procjenu agresivnog ponašanja djece s obzirom na neke sociodemografske značajke majki (dob majki, bračni status, broj djece, bračni staž). U istraživanju je sudjelovala 531 majka u rasponu dobi od 21 do 50 godina. Primijenile su se Skala percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2004) i Skala agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2008) čije su čestice preformulirane u smjeru majčine procjene roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja djece. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nema razlike u majčinoj samoprocjeni roditeljskog ponašanja na dimenzijama prihvaćanja, odbacivanja i kontrole obzirom na njihov bračni status (partnerski odnos/samohrano majčinstvo). Što se sociodemografskih značajki tiče, pokazalo se da majke u partnerskom odnosu s većim brojem djece izvještavaju o višoj razini odbacivanja i kontrole, a one koje su duže u braku izvještavaju o djetetovom većem prkošenju i suprostavljanju. Na uzorku samohranih majki se pokazalo da majke s većim brojem djece izjavljuju o većoj razini odbacivanja djece, a majke koje imaju više djece, ujedno postižu veće rezultate na subskalama Prkošenje i suprostavljanje, Ophođenje, Žrtva i Nasilnik, a veća dob samohranih majki povezana je s manjim prihvaćanjem djece. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost podizanja svijesti roditelja, odgojitelja i nastavnika o ulozi obiteljske dinamike u pojavi neprihvatljivih oblika ponašanja kod djece, kao i na jačanje kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika u prepoznavanju takvih ponašanja kod djece.
Unatoč tome što se mnoga istraživanja usmjeravaju na problematiku utjecaja roditelja na djetetov razvoj, manji broj istraživanja se usmjerava isključivo na majke uzimajući u obzir neke njihove ...sociodemografske značajke. Cilj istraživanja bio je ispitati samoprocjenu roditeljskog ponašanja majki i majčinu procjenu agresivnog ponašanja djece s obzirom na neke sociodemografske značajke majki (dob majki, bračni status, broj djece, bračni staž). U istraživanju je sudjelovala 531 majka u rasponu dobi od 21 do 50 godina. Primijenile su se Skala percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2004) i Skala agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2008) čije su čestice preformulirane u smjeru majčine procjene roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja djece. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nema razlike u majčinoj samoprocjeni roditeljskog ponašanja na dimenzijama prihvaćanja, odbaciva ja i kontrole obzirom na njihov bračni status (partnerski odnos/samohrano majčinstvo). Što se sociodemografskih značajki tiče, pokazalo se da majke u partnerskom odnosu s većim brojem djece izvještavaju o višoj razini odbacivanja i kontrole, a one koje su duže u braku izvještavaju o djetetovom većem prkošenju i suprostavljanju. Na uzorku
samohranih majki se pokazalo da majke s većim brojem djece izjavljuju o većoj razini odbacivanja djece, a majke koje imaju više djece, ujedno postižu veće rezultate na subskalama Prkošenje i suprostavljanje, Ophođenje, Žrtva i Nasilnik, a veća dob samohranih majki povezana je s manjim prihvaćanjem djece. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost podizanja svijesti roditelja, odgojitelja i nastavnika o ulozi obiteljske dinamike u pojavi neprihvatljivih oblika ponašanja kod djece, kao i na jačanje kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika u prepoznavanju takvih ponašanja kod djece.
