U ovom članku autor Krunoslava Krstića prikazuje kao estetičara pod pet različitih vidika tako što proučava i ocjenjuje: 1. razmatranja općih estetičkih tema u Krstićevoj natuknici »Estetika« (1965) ...za Enciklopediju likovnih umjetnosti; 2. istaknute estetičare, odnosno njihove doktrine i probleme, primjerice u njegovim natuknicama o Bergsonu i Croceu također za Enciklopediju likovnih umjetnosti; 3. izvorne estetičke nazore, razasute u različitim Krstićevim člancima objavljenima od 1933. do 1945. godine; 4. njegov odnos prema povijesti hrvatske estetike, napose prema istaknutom hrvatskom estetičaru Frani Petriću; 5. Krstićev ‘pedagoški’ pristup u raspravi nakon autorova prvoga javnoga nastupa u Zagrebačkoj sekciji HFD-a 1961. godine – dakle iz perspektive autobiografskoga svjedočanstva. I širina i dubina Krstićevih prinosa estetici u nepovoljnim životnim okolnostima jamči da i estetiku valja smatrati posebnim područjem Krstićeva istraživačkoga interesa.
Croatian philosopher and also a Buddhist hermit monk Čedomil Veljačić (1915–1997) by his prolific output and his coverage of many philosophical topics, undoubtedly takes a distinguished place in ...Croatian philosophical and cultural contemporaneity. In this paper author gives a detailed explication of his life and work, i.e., by his own critical reflection on Veljačić’s manner of life and on some constituent parts of his philosophy he tries to show the greatness of Veljačić’s philosophical personality. In the wider context of Ćedomil Veljačić’s concern for Asian philosophies – both in case of historical synthesis and in case of his studies in comparative philosophy – author also aims to describe Veljačić’s own philosophical positions and within them to designate the humanistic orientation of his philosophising by which he tended to respond at the request of philosophical thinking as he understood it in its function of consideration of the human life.
Namjera je ovog članka podsjetiti kako se u hrvatskoj novijoj filozofiji (od oko 1870. do 1970. ili 1980.) pisalo o Platonovom poimanju umjetnosti. Osim konstatacija koliko i kako, njime se nastojalo ...utvrditi s kakvih se pozicija pisalo, te u tu svrhu nije zanemaren ni duhovno-filozofijski povijesni kontekst u Hrvatskoj tog doba. Svaki je, naime, prikaz Platonovog shvaćanja umjetnosti promotren i s obzirom na okolnosti i prilike u kojima je nastao: intelektualni i filozofijski horizont pojedinog autora prikaza razmotren je u odnosu na šire kulturno-socijalne i ideološke momente.
Budući da o Platonovoj filozofiji umjetnosti na hrvatskom nažalost nema monografskih radova temi se prišlo uzevši u obzir kako je dotični problem predočen u sustavnim pregledima estetike i filozofije, kroz koje je, u tom slučaju, ako se ispravno uoči njihovo mjesto i vrijednost unutar povijesno-filozofijske cjeline stoljeća, jedino i moguće dobiti valjan uvid u situaciju na tom konkretnom filozofskom planu. Ne tvrdi se dakle da je to sve što hrvatska kulturna i filozofska povijest posjeduje po tom pitanju, već samo da se tako zamišljenim prikazom može dati relevantna cjelovitija slika stvari.
Nakon spomena nekoliko manjih, više-manje stručnih, radova o Platonovoj filozofiji iz vremena druge polovice 19. st., neposredno prije obnove Hrvatskog sveučilišta (1874.), autor kronološki prati pojavu sustavnih filozofskih radova – iz njih izlaže govore o Platonovoj estetici, i u vezi s tim daje vlastita kritička zapažanja. Na taj su način, unutar određenih epoha i cjeline stoljeća, detaljno obrađena stajališta i teze slijedećih filozofskih pisaca: Franje pl. Markovića u djelu Razvoj i sustav obćenite estetike (1903.), Alberta Bazale u Povijest filozofije (1 sv. 1906.), Franje Šanca u Povijest filozofije (1942.), Branka Bošnjaka u Grčka filozofija (u ediciji Filozofske Hrestomatije, 1956.) i Povijest filozofije (1993.) te Danka Grlića u knjizi Estetika – povijest filozofskih problema (1974.). Posebnim dodatkom u članku su zabilježena i dva slučaja tematiziranja Platona u sustavnim djelima iz teorije književnosti (M. Beker, Z.Lešić).
Činjenica na koju se ovakvim povijesnim pregledom podsjeća, da se zadnje(ih) desetljeće(a) na hrvatskom jeziku nije pojavio niti jedan veći, filozofski relevantni prikaz Platonove filozofije umjetnosti (u smislu monografije ili kakvog sustavno-povijesnog ispitivanja), sama po sebi ističe potrebu za jednim novim modernim respektiranjem ove izuzetno značajne filozofske problematike.
