Prsnuće unutarnje ilijačne arterije je rijetka komplikacija u trudnoći, a može uzrokovati majčinu i/ili fetalnu smrt. Prikazuje se slučaj tridesetogodišnje prvorotkinje koja je primljena na našu ...kliniku u 39. tjednu trudnoće s iznenadnom i intenzivnom boli u trbuhu. Kod prijma trudnica je bila izrazito blijeda, afebrilna, tahikardna, ali s normalnim krvnim takom. S obzirom na to da su postojali jasni simptomi akutnog abdomena kirurški zahvat je bio neophodan. Dijagnoza prsnuća unutarnje ilijačne arterije potvrđena je tijekom carskog reza. Uvećana trudna maternica je pritiskala prsnutu krvnu žilu i sprječavala obilnije krvarenje. Akutno krvarenje zbog prsnuća arterije uzrokuje snažnu bol u trbuhu. Promjena u krvnoj slici bila je značajna tek nakon nekog vremena od prsnuća žile. Kako je gravidna maternica pritiskala mjesto krvarenja, prijeoperacijsko krvarenje je bilo znatno manje od krvarenja koje se dogodilo nakon što je porođeno dijete i nakon dekompresije. Akutni abdomen u trudnoći, bila to abrupcija posteljice, prsnuće slezene ili visceralna arterijska tromboza, zahtijeva hitno kirurško liječenje, ali i intraoperacijsku i poslijeoperacijsku intenzivnu skrb. Iako rijetka komplikacija u trudnoći, prsnuće unutarnje ilijačne arterije treba razmotriti kao diferencijalnu dijagnozu kod akutnog abdomena.
BACKGROUNDNumber of reported cases of human dirofilariasis in the last couple of decades has been increasing. Dogs are the main reservoir hosts, while various mosquito species represent/serve as ...vectors. Human infections are caused by two different parasites: Dirofilaria immitis and Dirofilaria repens. Dirofilaria repens is currently considered to be one of the most rapidly-spreading human and animal parasite species in Europe. Clinical features are characterised by subcutaneous or ocular lesions which can persist for months without any symptoms. The disease is considered to be endemic in Mediterranean countries, central Asia, Israel, and Sri Lanka with increased incidence in Central and East Europe. Apart from the local population, tourists are also susceptible to this disease. Export of domestic animals can transfer parasites between different countries. This disease is rare in Croatia. CASE PRESENTATIONWe are presenting a case of a 58-year-old female patient with dirofilariasis of the genital region caused by Dirofilaria repens, confirmed with PCR and sequencing. CONCLUSIONFrom the clinician point of view, subcutaneous dirofilariasis should be considered as a differential diagnosis in cases of long-lasting subcutaneous swellings.
Tridesetdvogodišnja trudnica primljena je u bolnicu zbog bolova u abdomenu uz minimalno vaginalno krvarenje. Transvaginalnim ultrazvukom ustanovljena je slobodna tekućina u zdjelici te je učinjena ...laparoskopija kojom je otkrivena višestruka ginekološka patologija. Histopatološki nalaz je uz rupturiranu tubarnu trudnoću ukazao na istodobno postojanje dermoidne, kao i endometriotične ciste te apscesa jajovoda i jajnika. Ovaj prikaz slučaja ukazuje na mogućnost postojanja višestruke patologije na istom organskom sustavu, što bi operater i patolog trebali imati na umu u procjeni opsega operacijskog zahvata.
Cilj rada: Usporediti uspješnost primjene probirnih testova aneuploidija u prvom i drugom tromjesečju trudnoće. Ispitanice i metode: Istraživanu skupinu činilo je 374 trudnica s kombiniranim ...ultrazvučno-biokemijskim testom u prvom, odnosno dvostrukim biokemijskim testom u drugom tromjesečju. Sve su trudnoće bile jednoplodne i urednog ishoda. U probiru prvog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi u serumu trudnica: plazmatski protein pridružen trudnoći (PAPP-A) i slobodna B-podjedinica humanog korionskog gonadotropina (slobodni B-hCG), uz ultrazvukom izmjerenu debljinu nuhalnog nabora (NT) i dužinu tjeme-trtica (CRL) u ploda. U dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi: alfa-fetoprotein (AFP) i slobodni B-hCG, a gestacija je procijenjena prema ultrazvučnoj biometriji. Rezultati: Povećani ultrazvučno-biokemijski rizik trisomije 21 u 1. tromjesečju trudnoće ustanovili smo u 30 trudnica (8.0%). Od ukupnog broja, 70 ispitanica (18.7%) imalo je povećani rizik obzirom na biokemijske biljege u ¬prvom, odnosno njih 56 (15.0%) obzirom na biokemijske biljege u drugom tromjesečju trudnoće. Izvršeno je ukupno 30 postupaka amniocenteze. Od toga je u 19 trudnica (63.3%) indikacija postavljena na osnovi kombiniranog probirnog testa. Nadalje, amniocenteza je izvršena u 11 trudnica (28.2%) zbog povećanog rizika u dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja. Udjel lažno-pozitivnih razultata u kombiniranom probiru prvog tromjesečja bio je statistički značajno niži, nego u biokemijskom probiru drugog tromjesečja (B2=12.02, p=0.0005). Ustanovili smo značajnu pozi¬tivnu povezanost log10 MoM slobodnog B-hCG između prvog i drugog tromjesečja (r2=0.403, p<0.0001). Nismo ustanovili značajnu povezanost između ostalih biokemijskih biljega u prvom, odnosno, drugom tromjesečju. Zaključak: Rezultati našeg istraživanja su pokazali značajno veću specifičnost ranog kombiniranog probirnog testa aneuploidija u odnosu na biokemijski probirni test u prvom, kao i u drugom tromjesečju. Mogućnosti izbora pojedinih probirnih testova trebale bi biti usklađene sa stavovima i potrebama samih trudnica, kao i sa smjernicama koje su preporučile nadležne institucije za fetalnu medicinu
PDF
