L’autore cerca di »ricostruire« la filosofia della cultura di N. A. Berdjajev e mostrare il significato delle sue premesse fondamentali. Berdjajev dimostra come il fenomeno della cultura è collegato ...con il desiderio dell’uomo che la creatività trascenda questo »mondo decaduto«. Tramite questo desiderio la cultura è collegata con la religione, la quale a sua volta cerca di elevare l’uomo verso un mondo diverso. Ma i tentativi dell’uomo di superare con la creatività questo mondo non conseguono il risultato desiderato, non ottengono cioè una trasformazione reale, bensì solo simbolica. Poiché l’uomo non desidera i simboli ma la realtà, non una vita simbolica ma reale, subentra l’insoddisfazione con la cultura e il desiderio di superarla.
The article presents Heschel's philosophy of time, strongly influenced by Jewish religion. Heschel is convinced thjat the main problems of contemporary civilisation are connected with predominance of ...space over time, i.e. with human endeavour to rule the space, along with neglect of time. According to this, Heschel stresses that predominance of space means predominance of things, reduction of existence to possesion, closing of the world into imanence. In contrast, predominance of time brings predominance of Being over having, and means disclosure of the world towards eternity and transcendence. According to this, time is of much more importance for existence than space is. Finally, doesn't the originality of existence reflects the originality of time which is condensed into a moment? Heschel also stresses that we cannot look at the world exclusively sub specie temporis, i.e. we also need to take into consideration category of space. In that sense, he tries to develop such a philosophy of time where space can find certain meaning. But possiblity of such a harmonization is questionable, if we have in mind that Heschel almost exclusively connects the meaning of human existence with the category of time. It seems at least problematic also his attitude that, to contemporary human, time is bigger problem than space. Wouldn' it be better to say that two of them are of same difficulty and importance?
VJERA I NEVJERA DANAS Devčić, Ivan
Riječki teološki časopis = Ephemerides Theologicae Fluminenses,
07/2013, Letnik:
41, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
U izlaganju autor analizira pitanje Boga s motrišta onih koji vjeruju i onih koji kažu da nisu vjernici. Iako se na temelju statističkih podatka može zaključiti da se „Bog vratio“, autor ipak smatra ...da stvarana uloga religije u društvu to ne potvrđuje, jer suvremena religija ne igra u društvu onu ulogu koju bi, prema broju onih koji se deklariraju vjernicima, trebala imati. To znači da se radi o vjeri koja ostaje u sferi privatnosti, o religiji koja nije u stanju dati sveobuhvatnu interpretaciju svijeta i biti kulturalni čimbenik. Suvremena je nevjera također vrlo kompleksna stvarnost, u kojoj nema uvijek jasnih razgraničenja između agnosticizma i ateizma, a ni borbenosti koja je bila svojstvena klasičnom ateizmu. Postoje također ljudi koji izričito kažu da nisu vjernici, ali se ne žele nazvati ni ateistima ni agnosticima. Sve to ukazuje na određenu nesigurnost i konfuznost kako suvremene vjere tako i suvremene nevjere. Nova bi evangelizacija u tom smislu trebala ići za uspostavljanjem iskrena dijaloga između vjernika i nevjernika, kao i pomoći vjernicima u skladnom povezivanju svoga vjerskog iskustva s iskustvom koje im nude znanost i svakodnevni život.
Autor ocrtava stanje religije na kraju drugog tisućljeća u četiri slike. Tema prve slike je opći dojam o religiji danas. Nakon što su pikazani znaci vitalnosti na jednoj strani i znaci nazadovanja i ...odumiranja religije na drugoj strani, konstatira se da je religija danas jaka i utjecajna više kao ideologijski nego strogo religiozni čimbenik. Predmet druge slike je stanje u velikim tradicionalnim religijama koje karakteiziraju njihova unutarnja podijeljenost, sve manji utjecaj na članstvo, poteškoće u odnosima s drugim religijama te sa suvremenim pluralističkim društvom i njegovim problemima. U trećoj se slici govori o religiji kroz prizmu tzv. nove religioznosti. Prikaz raznih tipova novih religioznih pokreta i sekti ukazuje na postojanje ideoloških (fundamentalističkih) elemenata u tim novim religioznim pojavama, kao i na transformaciju samih pojmova "religiozno" i "sveto", zbog čega se nova religioznost ne može jednoznačno interpretirati kao buđenje religije u uobičajenom smislu riječi. Konačno, u četvrtoj se slici gleda na religiju u svjetlu ateizma i indiferentizma, te se konstatira da je današnji banalni ateizam posljedica isto takvog banalnog odnosa prema religiji. Kao zaključak, ističe se da je stanje religije na kraju ovog tisućljeća veoma složeno i ukazuje na njezinu duboku transformaciju.
Der Autor schildert den Zustand der Religion am Ende des Jahrtausends in vier Bildem. Das Thema des ersten Bildes ist der allgemeine Eindruck iiber die Religion heute. Nachdem die Zeichen der ...Lebendigkeit auf der einen und die Zeichen des Ruckgangs aufder anderen Seite dargestellt wurden, wird klar, dass die Religion leute mehr als ideologischer und weniger als streng religioser Faktor stark und einlussreich
ist.
Članak opisuje otvaranje i djelovanje Bogoslovskoga sjemeništa i Visoke teološke škole tijekom komunizma. Razlikuje nekoliko etapa u njegovu djelovanju koje je nasilno prekinuto zatvaranjem 1955. ...Sjemenište i škola postoje više od dva desetljeća prije no što je Pavao VI. osnovao riječko-senjsku crkvenu pokrajinu. Njihovo je djelovanje u Rijeci bio argument u korist onih koji su se zauzimali i uviđali opravdanost uzdizanja Riječke biskupije na nadbiskupsku čast i za središte cjelokopne metropolije, prije svega tadašnjega pomoćnog biskupa Josipa Pavlišića. Njemu pripadaju velike zasluge za djelovanje sjemeništa i osobito za nadogradnju zgrade.
Traženje odgovora na pitanje kako to da postoji svijet i još k tome red i zakoni u njemu, oduvijek je dovodilo do susreta teologije, filozofije i znanosti. Tema je ovog izlaganja na nekim primjerima ...pokazati kako se taj susret odvijao u razdoblju prije nastanka „nove znanosti“, a kako u razdoblju nakon što se ona pojavila. To ćemo pokušati pokazati na primjeru kozmološkog dokaza za Božju egzistenciju, koji je prije i poslije „znanstvene revolucije“ na različite načine bio susretištem i poprištem znanstvenih, filozofskih i religijskih shvaćanja o početku i podrijetlu svijeta. Stoga ćemo najprije ukratko pokazati narav tog dokaza u kontekstu ostalih dokaza za Božju egzistenciju, a zatim njegovu povijest i glavne inačice.
Autor svoje izlaganje posredno temelji na nauku Drugog vatikanskog sabora, a dublje analizira tri najvažnija dokumenta koje je Crkveno učiteljstvo izdalo u postkoncilsko vrijeme: Apostolsku pobudnicu ...Ivana Pavla II. Pastores dabo vobis, te dokumente Papinskog djela za crkvena zvanja Razvoji pastorala zvanja u partikularnim Crkvama i Nova zvanja za novu Europu. Apostolskom je pobudnicom Crkveno učiteljstvo naglasilo kako one trajne oznake izgradnje, u smislu poziva na življenje jedinog i trajnog Kristova svećeništva, tako i one koje trebaju odgovarati zahtjevima i oznakama današnjice. Pokazuje se važnost poznavanja stvarnog stanja situacije te sposobnost tumačenja povijesnih prilika u svjetlu i snazi evanđelja, s ciljem uspješne evangelizacije današnjeg svijeta. Pokazuje se potreba za dubokom duhovnom izgradnjom svećenika, napose svećeničkih kandidata, koja se temelji na pozivu na svetost. Autor analizira odgovornost koju u tom smislu imaju biskupi mjesnih Crkava, svećenstvo, ali i kršćanske obitelji te svi vjernici laici koji na bilo koji način doprinose pastoralu svećeničkih zvanja. Trajna izgradnja svećeničkih kandidata za potrebe nove evangelizacije mora prije svega sadržavati općeljudsku, a zatim duhovnu i intelektualnu dimenziju. Izlaže se potreba primjerene teologije zvanja usklađene s ekleziologijom Drugog vatikanskog sabora. Uočena je potreba uključivanja pastorala zvanja u cjelinu redovnog pastorala mjesne Crkve, napose u katehezu, pastoral mladih i pastoral obitelji. Crkva u današnjoj Europi, mjestu bez čvrstih duhovnih uporišta i s naglašenim modelom “čovjeka bez zvanja”, osjeća snažnu potrebuprodubljivanja teologije zvanja i njezine povezanosti s pastoralom zvanja, temeljenom na Kristovoj pedagogiji ljubavi.
MONS. DR. JOSIP ŠOJAT (1912. -1996.) Devčić , Ivan
Senjski zbornik - prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu,
1996, Letnik:
23, Številka:
1
Journal Article
