U prvom dijelu rada prikazuje se razvoj koncepta pedagogije pri- znavanja različitosti u odnosu s promicanjem društvene pravedno- sti u odgoju i obrazovanju. Na temelju relevantne literature pokazuje ...se ekstenzija ideje egalitarne razlike onkraj rase, kulture i nacije na spol, društveni sloj, mogućnosti i sposobnosti te druge razlike koje tvore identitete osoba. Osvjetljavaju se etičke implikacije inkluzivnih, odnosno ekskluzivnih filozofskih i antropoloških koncepata sadrža- nih u pedagoškim opredjeljenjima, skrivenom kurikulumu i didaktič- kim sastavnicama odgoja i obrazovanja. Pritom dolaze do izražaja i poveznice s postmodernističkim mišljenjem kao i sa specifičnim okol- nostima hrvatskoga tranzicijskog društva. Uloga vjeronauka u školi smješta se u kontekst odgoja i obrazovanja koje afirmira razlike kao prednosti. Na toj pozadini u tekstu se iznose rezultati kvantitativnog empirijskog istraživanja o odnosu vjeroučiteljica i vjeroučitelja u Repu- blici Hrvatskoj prema razlikama i nejednakostima u razredu i nastavi. Riječ je o prvom istraživanju na reprezentativnom uzorku koje je obu- hvatilo vjeroučiteljsku populaciju svih vjerskih zajednica koje imaju vjeronauk u školi i na čitavom prostoru Hrvatske. Glavni nalaz istra- živanja potvrđuje kod ispitanika visok stupanj kulture priznavanja i uvažavanja različitosti te promicanja vrijednosti inkluzivne i pluralne škole i društva. Ipak, vidljive su i neke nijanse koje ostavljaju prostor za poboljšanje i napredak.
Zahtjev uključivanja, sudjelovanja i povezivanja, koji se nameće kao jedan od prvotnih socijalnih zadataka suvremenih društava, vlastit je i Katoličkoj crkvi jer kršćanska antropologija razumijeva ...čovjeka kao biće odnosa i zajedništva s Bogom i ljudima. Doprinos Crkve unapređenju toga zajedništva i aktivne participacije svih članova zajednice u općem dobru u ovom se radu propituje kroz prizmu suradnje Crkve s državom i kroz njezinu uključenost u civilno društvo od vremena prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. godine pa do danas. Na temelju društveno-povijesnih okolnosti izdvajaju se čimbenici koji su favorizirali uključivanje i suradnju na objema razinama, a to su stvaranje samostalne države i Domovinski rat 1991. – 1995. godine, naznačuju se neka nesnalaženja u novim odnosima i ulogama te se ističu poteškoće i izazovi pred kojima se nalazi Katolička crkva u Hrvatskoj u odnosu prema društvu i državi u aktualnom trenutku. Naposljetku se propituje stupanj i kakvoća uključenosti unutar same Crkve, jer su zaživljena ekleziologija zajedništva, koja promiče postajanje vjernika subjektom crkvenog života, zrelost vjere i kršćanska samosvijest svih vjernika o fundamentalnoj jednakosti i zadaći sudjelovanja u poslanju Crkve pretpostavke plodonosne uključenosti Crkve u društvo.
Državna matura, koja se prvi puta polaže školske godine 2009./2010., novost je u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske. Kao oblikom vanjskog vrednovanja ishoda srednjeg obrazovanja njome se ...želi: promicati standardiziranje obrazovnih ishoda i mjernih instrumenata, zatim na temelju mjerljivih rezultata učenja ukazati na neke jake i slabe strane našeg odgojno-obrazovnog sustava, potaknuti nove, učinkovitije oblike školskog poučavanja i učenja, pridonijeti izgradnji kvalitetnog sustava praćenja i – unutarnjeg i vanjskog – vrednovanja ostvarenosti ciljeva obrazovanja u našim školama te inicirati bolje povezivanje osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. (Katolički) vjeronauk jedan je od predmeta koji ulaze u izborni dio državne mature, a koji se, uz obvezni dio, uglavnom traži kao uvjet za upis na pojedine studijske programe. U članku se iz prve ruke donose do sada manje poznate pojedinosti o radu Stručne radne skupine za vjeronauk na državnoj maturi, o kojima se, zbog naravi posla i tajnosti podataka do sada nije pisalo te se ističu pozitivni poticaji, kao i moguća ograničenja za vjeronauk kao nastavni predmet u javnoj školi radi njegova pedagoški korektnog, ravnopravnog sudjelovanja na državnoj maturi. Daje se i prvi osvrt na rezultate probnih ispitivanja iz vjeronauka.
Vjeronauk kao sastavni dio nastavnoga plana i programa danas se između ostaloga nalazi pred pitanjem kako i koliko pridonosi odgojnom uključivanju učenika s različitim odgojno-obrazovnim potrebama i ...mogućnostima te kako i koliko pridonosi socijalnom povezivanju. Jesu li vjeroučiteljice i vjeroučitelji osposobljeni za navedene zadatke? Kako izgleda temeljna i trajna formacija vjeroučitelja u pogledu takva osposobljavanja? Neka poimanja vjere i odgovarajuće oblike vjeronauka okrivljuje se upravo za razdvajanje učenika. Promišljanje o navedenim pitanjima kojima se bavio ovogodišnji znanstveni susret članica i članova Europskoga foruma za školski vjeronauk, a koja se ovdje razmatraju u odnosu na situaciju u Hrvatskoj, navela su na propitivanje šire crkvene i društvene situacije koja utječe na mogućnost ili nemogućnost ostvarivanja spomenutih zadataka u vjeronauku u Hrvatskoj.
U skladu s time u članku se prikazuje važnost religije i Katoličke crkve u društvu na temelju konfesionalne identifikacije stanovništva, ali i ambivalentna percepcija vjerske i crkvene prisutnosti u društvu od strane nereligiozne manjine. Nakon toga iznosi se organizacijsko-pravni okvir statusa vjeronauka i izobrazbe vjeroučitelja u Hrvatskoj. U trećem dijelu ukazuje se na neke trendove mentalnog zatvaranja u Crkvi koji sprečavaju otvorenost spram sekulariziranog društva i razvoj sposobnosti za dijalog s drugima i drugačijima. Na kraju se pozornost usmjerava na potrebu jačanja crkvenih opredjeljenja na tragu Drugoga vatikanskog koncila kojima se na području vjerskog odgoja i obrazovanja pridonosi ostvarivanju zadaće služenja Crkve u suvremenom svijetu.
U članku se na tragu višestrukih isprepletanja vjere i književnosti
pokazuje teološko-katehetska i pedagoško-didaktička opravdanost
integracije književnoumjetničkih tekstova u vjeronauk i katehezu,
...kako onih s religioznom, tako i onih s općeljudskom tematikom. Ona
se temelji na načelu korelacije vjere i kulture te međupredmetnog
povezivanja i integracije religiozne kompetencije u sveukupnost
odgoja i obrazovanja učenika. Uvažavajući relevantnu literaturu,
autorice navode glavne kriterije izbora književnoumjetničkih tekstova
u vjeronauku i katehezi djece i mladih, a to su psihološko-pedagoški,
estetski i katehetski kriterij. Posebno se osvrću na različitost njihovih
književnih interesa u pojedinim razvojnim fazama i situacijama
života, a potom elaboriraju pojam i tijek literarne komunikacije. Na
izabranim primjerima književnoumjetničkih tekstova s religioznom
tematikom u članku se pokazuje kako se oni mogu koristiti u
vjeronauku i katehezi s učenicima u osnovnoj školi te se navode
različite didaktičko-metodičke mogućnosti rada s tekstovima. U
zaključku se još jednom naglašava pedagoško i katehetsko značenje
vjeronaučno-katehetskog rada s književnoumjetničkim tekstovima.
Postojeći modeli i status vjeronauka u pojedinim europskim zemljama odraz su društvenog značenja religije i odnosa Crkve/vjerskih zajednica i države u prošlosti i sadašnjosti. Većina europskih ...zemalja danas ima neki oblik vjeronauka u školi. Institucionalno-pravni okviri razlikuju se od zemlje do zemlje. Najrašireniji religijskopedagoški model je pedagoški utemeljen konfesionalni vjeronauk, koji je u većini slučajeva zajamčen za sve religije i/ili konfesije koje imaju potrebne preduvjete. Dio europskih zemalja, pretežno sjevernih, ima nadkonfesionalni vjeronauk, obvezan za sve učenike, a pojedini modeli kreću se također od čiste informacije o religijama do međukonfesionalne i međureligijske nastave. Svaki model ima svoje prednosti i nedostatke. Vijeće Europe zadnjih je godina također donijelo više preporuka i rezolucija o religioznom odgoju i obrazovanju u javnim školama. Vjeronauk u školi istodobno je ispit značenja i sposobnosti dijaloga teologije i Crkve sa suvremenim svijetom, čovjekom i društvom. Neka empirijska istraživanja u hrvatskom kontekstu pokazuju da je katolička teologija kao referentna znanost školskog vjeronauka još uvijek previše unutarcrkveno usmjerena. Za samu Katoličku crkvu vjeronauk je povlašteno mjesto dijaloga Crkve i društva. On ujedno pokazuje da Crkva kršćansku inicijaciju ne može prepustiti školi, nego mora graditi vlastite strukture religioznog odgoja i kršćanske inicijacije u obitelji i kršćanskoj zajednici.
U članku se prikazuju aktualne tendencije obrazovne politike u svijetu, a posebice u Europi i u Hrvatskoj, a potom se teološki i pedagoški propituje koncept obrazovanja i slika čovjeka koji stoje u ...pozadini tih tendencija. Ukazuje se na različite modele upravljanja kvalitetom i razvitka kvalitete obrazovanja te promišlja o vjeronauku pred zahtjevima vanjskog i unutarnjeg vrednovanja obrazovanja. Govori se o nužnosti i važnosti davanja povratne informacije i vrednovanja u (vjeronaučnoj) nastavi, o protežnosti i obuhvatnosti vrednovanja, o kriterijima vrednovanja u vjeronauku, o težnji za objektivnošću i pravednošću u vrednovanju, o usmjerenosti subjektu, o aspektima vjeronauka koji izmiču vrednovanju te o podređenosti vrednovanja religioznom odgoju i učenju. Na kraju se navodi prijedlog aspekata i sastavnica odgojno-obrazovnih ishoda odnosno religiozne kompetencije kojoj vodi vjeronaučna nastava.
