Neutrophils exposed to chemoattractants polarize and accumulate polymerized actin at the leading edge. In neutrophil-like HL-60 cells, this asymmetry depends on a positive feedback loop in which ...accumulation of a membrane lipid, phosphatidylinositol (PI) 3,4,5-trisphosphate (PI3,4,5P3), leads to activation of Rac and/or Cdc42, and vice versa. We now report that Rac and Cdc42 play distinct roles in regulating this asymmetry. In the absence of chemoattractant, expression of constitutively active Rac stimulates accumulation at the plasma membrane of actin polymers and of GFP-tagged fluorescent probes for PI(3,4,5)P3 (the PH domain of Akt) and activated Rac (the p21-binding domain of p21-activated kinase). Dominant negative Rac inhibits chemoattractant-stimulated accumulation of actin polymers and membrane translocation of both fluorescent probes and attainment of morphologic polarity. Expression of constitutively active Cdc42 or of two different protein inhibitors of Cdc42 fails to mimic effects of the Rac mutants on actin or PI(3,4,5)P3. Instead, Cdc42 inhibitors prevent cells from maintaining a persistent leading edge and frequently induce formation of multiple, short lived leading edges containing actin polymers, PI(3,4,5)P3, and activated Rac. We conclude that Rac plays a dominant role in the PI(3,4,5)P3-dependent positive feedback loop required for forming a leading edge, whereas location and stability of the leading edge are regulated by Cdc42.
The paper deals with the happiness of citizens in The Happy Town by Frane Petrić, where a picture of the town in which statutes and regulations contribute to the strengthening of trust and morality ...is portrayed. If utopia is by definition directed towards the future, Petrić conversely turns his utopia towards the past, towards the reconstruction of a happy town according to the patriarchal (pyramidal) pattern, which was only rarely achieved in the history of mankind, like for instance during Sesostris in ancient Egypt. Due to the mention of Verona, alongside ancient Athens, ‘the Venice myth’ became customary in Italian criticism, implying the town with thousand “useful” utilities, to which Petrić might have referred as he compiled his debut work dedicated to “Their Serenities Vigerio and Girolamo dalla Rovere”. However, that myth cannot be noticed in this Petrić’s work. The anthropomorphist scheme of the “tractate” reveals Petrić’s tendency to identify between man and town, soul and body (based on interpretations of old Kabbalah texts), but the names in the dedication clearly point to Della Rovere dynasty who governed the Principality of Urbino (with ports Senigallia and Pesaro) and who imposed, from the beginning of Cinquecento, a new image of the ‘ruler’ and the modernised conception of the ‘courtier’, ensuring thereby their international fame by being patrons to all arts at the time.
Glutamate racemase is a cofactor-independent enzyme that employs two active-site cysteine residues as acid/base catalysts during the interconversion of glutamate enantiomers. In a given reaction ...direction, a thiolate from one of the cysteines abstracts the α-proton, and the other cysteine thiol delivers a proton to the opposite face of the resulting carbanionic intermediate. This paper reports that the C73S and C184S mutants are still capable of racemizing glutamate with specificity constants about 103-fold lower than those of the wild-type enzyme. A “one-base requiring” reaction, the elimination of water from N-hydroxyglutamate, has been used to deduce which thiol acts as the base for a given enantiomer. With d-N-hydroxyglutamate the C73S mutant is a much poorer catalyst than wild-type enzyme, whereas the C184S mutant is a somewhat better catalyst. This trend was reversed with l-N-hydroxyglutamate, suggesting that Cys73 is responsible for the deprotonation of d-glutamate and Cys184 is responsible for the deprotonation of l-glutamate. In addition, with C73S the V max/K M isotope effect on d-glutamate racemization was greater than that seen with wild-type enzyme, whereas the isotope effect with l-glutamate had decreased. The results were reversed with the C184S mutant. This is interpreted as being due to an asymmetry in the free energy profiles that is induced upon mutation, with the deprotonation step involving a serine becoming the more cleanly rate-determining of the two. These results support the above assignment and the notion that a carbanionic intermediate is formed during catalysis.
Okosnica rada prijevod je slabo poznate i apsolutno prve objavljene autobiografske književne pripovijesti Luciana Morpurga (Split 1886-Rim 1971) na temu njegove kućne posjete, kao venecijanskog ...brucoša Više trgovačke škole sa Sveučilišta Ca’ Foscari, tada najvećem živućem talijanskom pjesniku Giosuèu Carducciju (Valdicastello 1835-Bologna 1907) i budućem prvom talijanskom Nobelovcu (1906), već ostarjelom i teško bolesnom u njegovu bolonjskomu domu.
Kroz živopisne reminiscencije na ugođaje dogodovština venecijanskih, padovanskih i bolonjskih brucoša ispričanih u Morpurgovoj pripovijesti Una visita a Carducci nel settembre 1903 (Rivista Dalmatica, Zara 1935), a koji kulminiraju skupnom odlukom i posjetom odabranika Carduccijevu domu u Bologni, iščitava se i tumači pjesnikova veza s Dalmacijom i Hrvatima uz prizivanja na neke njegove znamenite hrvatske promicatelje za koje je Vinko Lozovina još 1934. u Obzoru istaknuo da ih je deset Hrvata, od koje desetorice devet iz Dalmacije!
Morpurgovo autobiografsko svjedočanstvo baca još nepoznato svjetlo na ostarjelog pjesnika revolucionara, ali i pjesnika prirode i svemira, koji se, oduzeta govora, rasplakao na Morpurgove riječi Split i Dalmacija.
Luciano Morpurgo (Split, 1886. - Rim, 1971.), izdanak poznate splitske židovske obitelji Morpurgo (nećak Vita, knjižara i ključne osobe hrvatskoga narodnog preporoda), posvetio je rodnome Splitu ...autobiografski roman Quando ero fanciullo / Kad bijah dječak, koji je, unatoč teškim vremenima za nakladnika ili spisatelja Židova u Italiji za vrijeme fašizma, doživio čak tri izdanja (1938., 1942., 1945.). Luciano Morpurgo, nakladnik u Rimu od 1915. čiji su
suradnici bili uglednici iz svijeta talijanske znanosti i kulture, za svoj je roman, posvećen sretno provedenom djetinjstvu u Splitu u razdoblju između 1890. i 1900., bio dobio ništa manje nego preporuku Talijanske kraljevske akademije, zahvaljujući kojoj je i odobreno njegovo tiskanje u punom jeku fašizma. Autor je unatoč tome bio među prvim žrtvama rasnih zakona te je tri tisuće primjeraka prvog izdanja knjige vrlo brzo rasprodano i bilo na
meti fašističkih organa. Pretisak je odobrilo Ministarstvo narodne kulture pod uvjetom da se objavi pod pseudonimom Spalatino / Splićanin te uz obrazloženje da je Italija presiromašna
knjigama iz dječje književnosti da bi sebi mogla priuštiti gubitak takve knjige. Ubrzo nakon toga primijećeno je kako roman po živopisno i lijepo ispričanim pričama čak nadmašuje najčitanije Srce Edmonda De Amicisa. Godine 1939. Benedetto Croce, tadašnji ministar prosvjete, napisao je Lucianu Morpurgu: "Čini mi se da je knjiga, uistinu, nesvakidašnja."
Glutamate racemase, MurI, catalyzes the interconversion of glutamate enantiomers in a cofactor-independent fashion and provides bacteria with a source of d-Glu for use in peptidoglycan biosynthesis. ...The enzyme uses a “two-base” mechanism involving a deprotonation of the substrate at the α-position to form an anionic intermediate, followed by a reprotonation in the opposite stereochemical sense. In the Lactobacillus fermenti enzyme, Cys73 is responsible for the deprotonation of d-glutamate, and Cys184 is responsible for the deprotonation of l-glutamate; however, very little is known about the roles of other active site residues. This work describes the preparation of four mutants in which strictly conserved residues containing ionizable side chains were modified (D10N, D36N, E152Q, and H186N). During the course of this research, the structural analysis of a crystallized glutamate racemase indicated that three of these residues (D10, E152, and H186) are in the active site of the enzyme Hwang, K. Y., Cho, C.-S., Kim, S. S., Sung, H.-C., Yu, Y. G., and Cho, Y. (1999) Nat. Struct. Biol. 6, 422−426. Two of the mutants, D10N and H186N, displayed a marked decrease in the values of k cat, but not K M, and are therefore implicated as important catalytic residues. Further analysis of the primary kinetic isotope effects observed with α-deuterated substrates showed that a significant asymmetry was introduced into the free energy profile by these two mutations. This is interpreted as evidence that the mutated residues normally assist the catalytic thiols in acting as bases (D10 with C73 and H186 with C184). An alternate possibility is that the residues may serve to stabilize the carbanionic intermediate in the racemization reaction.
Tekst je svjedočanstvo autorice o dugogodišnjem prijateljskom i profesionalnom odnosu s jednim od najvećih talijanskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća. Govoreći o Umbertu Bellintaniju ...(1941-1999) autorica na autobiografskoj podlozi nudi ključ za iščitavanje cjelovita pjesnikova opusa. Drugim riječima, ona pokazuje kako Bellintanijev opusa zahtijeva dobro poznavanje njegova života kako bi se na znanstvenoj razini ispravno tumačila poetika djela, te kako i najmanji detalj u djelu vodi pjesnikvou poimanju ovozemaljskog života i povijesnoga vremena sagledanima u podčinjenom odnosu spram dimenzije kozmičkoga vremena.
Rad je usredotočen na tumačenje lirskog sastavka Noć začarana koji je Bellintani objavio godinu dana prije smrti u zbirci pjesama Un abbaino in piazza Teofilo Folengo, koja je sastavni dio ...antologijskog izdanja Nella grande pianura (Mondadori, Milano 1998).
U pjesmi se, po prvi puta u Bellintanijevu opusu, pojavljuju snažne simboličke slike u kojima je sadržano pjesnikovo poimanje smrti kao prirodnog povratka materinskoj materiji (Zemlja, Matrix, Prima Materia).
U uvodnome dijelu rad evocira nekoliko lirskih sastavaka objavljenih u zbirkama iz 1953, 1955. i 1963. u kojima su prisutne arhetipske slike Zemlje koju pjesnik doživljava kao toplo zaštitničko okrilje rodne Padske nizine, Roditeljicu i Stvarateljicu, Inicijatoricu na Svjetlost, Darovateljicu Života.
U pjesmi Noć začarana slika materinskog zemaljskog arhetipa poprima, naprotiv, mitološka obilježja pećinskog Okrilja Zemlje Roditeljice, spremna progutati sina kojega je sama izrodila, utoliko što ga pjesnik doživljava kao Utrobu Velike Majke Preobraziteljice, Inicijatorice na Tamu, dvoznačnu Majku prirodu koja u sebi sadrži
arhetipske vrijednosti mita o povratku sina razmetnoga. U pjesničkoj viziji sastavka Noć začarana konfigurira se drevni kultni fizičko-meta-fizički misterij Majke Božice Zemlje preko motiva kita, te motiva jegulja, ribara na brodici, rijeke što utječe u more i noćnoga života što se pretače u sunčani. To je prvo oniričko uprizorenje, u
Bellintanijevu opusu, konkretnog približavanja fizičke smrti i granice koju pjesnik osjeća između ovozemaljskog i onozemaljkog života.
U pjesmi Bellintani proživljava arhetip Zemlje kao uterusa koji u sebi sadrži sve što živi, koji rađa, proždire i preobražava, u skladu sa svojim umjetničkim credom prema kojemu ljudski život odražava zakone cikličke obnove prirode. Slike su to nabijene polisemantičkim arhetipskim vrijednostima separatio i coniunctio lirskoga subjekta sa ‘začaranom noći’ mračnog materinskog Okrilja.
Članak analizira temu o sreći građana u Sretnom gradu Frane Petrića, iz koje slijedi slika grada u kojemu statuti doprinose jačanju povjerenja i moralnosti. Ako je utopija po definiciji okrenuta ...budućnosti, Petrićeva se, naprotiv, čini okrenuta prošlosti, rekonstrukciji sretnog grada patrijarhalnog (piramidalnog) uzora, kakav je tek rijetko ostvaren u povijesti čovječanstva, kao npr. onaj Sezostrisov u drevnom Egiptu. Zbog spominjanja Verone, uz drevnu Atenu, vjerojatno se u talijanskoj kritici uvriježio »mit o Veneciji«, o gradu s tisuću »korisnih« djelatnosti, na koji je Petrić mogao misliti pri sastavljanju svoga prvijenca posvećenog »Presvijetloj gospodi Vigeriju i Girolamu dalla Rovere«. No, taj se mit uopće ne može nazrijeti u ovom Petrićevu djelu. Antropomorfna shema »traktata« vodi nas do Petrićeve ideje o identifikaciji grada s čovjekom, kao tijela s dušom (na tragu tumačenja drevnih kabalističkih tekstova), ali nas imena u posveti jasno vode do dinastije Della Rovere, koja je upravljala Petriću suvremenom kneževinom Urbino (s lukama Senigallia i Pesaro), i koja je od početka Cinquecenta nametnula novi lik ‘vladara’ i osuvremenjenu predodžbu ‘dvorjanina’, te si osigurala međunarodnu slavu zahvaljujući mecenatskom poticanju svake vrste umjetnosti.
PDF
