During the interwar period, European soil witnessed the rise of both right and left-wing totalitarian regimes. The Church tried to protect its pastoral activities by stipulating concordats with ...different states. Due to the violation of the Concordat agreement in Germany and Italy, and the abuse of human rights and the persecution of the Church in the Soviet Union, Pope Pius XI took a strong stand defending the liberty of the Church and condemning racism. Three encyclicals, Non abbiamo bisogno (1931), Mit brennerder Sorge (1937), and Divini Redemptoris (1937), reveal the position of the Church toward totalitarianism and demonstrate the social setting the Church was facing.
U razdoblju između dvaju svjetskih ratova na europskom tlu nastali su totalitarni sustavi lijeve i desne opredijeljenosti. Crkva je nastojala zaštiti svoje pastoralno djelovanje uređujući konkordatima odnose s državama. Zbog kršenja odredbi konkordata u Njemačkoj i Italiji te gaženja ljudskih prava i progona Crkve u Sovjetskom Savezu Pio XI. oštro istupa braneći slobodno crkveno djelovanje i osuđujući rasizam. Tri enciklike –
Non abbiamo bisogno
(1931.),
Mit brennerder Sorge
(1937.) i
Divini Redemptoris
(1937.) – otkrivaju nam stav Crkve prema totalitarizmu i probleme s kojima se Crkva susretala.
In questo lavoro si mettono in evidenza gli avvenimenti e le persone più significativi e importanti nella storia dell’Arcidiocesi di Đakovo-Osijek, la cui prima denominazione ufficiale è stata ...Diocesi di Bosnia. La caduta della Bosnia, nel 1463, così come la caduta della Slavonia, nel 1536, nelle mani dei turchi furono eventi fondamentali e decisivi per la storia della Diocesi di Bosnia. In seguito all’unione con la Diocesi del Sirmio nel 1773 la denominazione della diocesi fu mutata in Diocesi di Bosnia o di Đakovo e Sirmio. Con l’elevazione al rango di arcidiocesi nel 2008 la Diocesi del Sirmio si separò divenendo autonoma, mentre la diocesi di Đakovo o di Bosnia assunse il nome di Arcidiocesi di Đakovo-Osijek.
U radu su istaknuti najvažniji događaji i osobe u povijesti Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prvotni naziv bio je Bosanska biskupija. Pad Bosne pod tursku vlast 1463. godine, kao i pad Slavonije 1536. godine presudni su događaji u povijesti Bosanske biskupije. Ujedinjenjem sa Srijemskom biskupijom 1773. godine mijenja se i naziv u Bosansku ili Đakovačku i Srijemsku biskupiju. Uzdignućem u položaj nadbiskupije 2008. godine Srijemska se biskupija osamostaljuje, a Đakovačka ili Bosanska biskupija dobiva naziv Đakovačko-osječka nadbiskupija.
The causes of the Protestant Reformation are divided into five groups: historical, theological, spiritual-religious, political, social and psychological, and the theology of Martin Luther. Until the ...twentieth century, the traditional opinion was that the root cause of the Reformation should be sought in the many abuses in the Church. Today, both Catholic and Protestant authors look at the problem much broader and deeper and embrace the theological thought, especially the nominalism which significantly influenced Luther himself. In a combination of different circumstances – political, social, psychological – Luther’s personality also dominated. As a professor of Bible courses, he was particularly interested in the study of the Epistles to the Romans and Galatians. The question of indulgences triggered a large flood that could not be stopped. Indulgences were only the last straw but not the cause of the Protestant Reformation.
Tijekom 20 godina objavljeno je 80 članka u kojima se obrađuju povijesne teme. Od 2001. godine Diacovensia započinje kategorizaciju članaka. Od 35 članaka u razdoblju
od 2001. do 2013. godine njih 10 ...ili 28% svrstano je u izvorni znanstveni rad. To su neobjavljeni rezultati znanstvenih istraživanja. Taj bi postotak bio i veći da je izvršena
kategorizacija ostalih 45 članaka. Možemo stoga reći da su obrađene povijesne teme obogatile znanstvenim doprinosom časopis Diacovensiju.
Uzroci protestantske reformacije podijeljeni su u pet skupina: povijesni, teološki, duhovno-religiozni, politički, socijalni i psihološki i teologija Martina Luthera. Do dvadesetoga stoljeća ...provlačila se tradicionalna teza da glavni uzrok reformacije trebamo tražiti u brojnim zloupotrebama u Crkvi. Danas i katolički i protestantski autori promatraju problem mnogo šire i dublje te zahvaćaju teološku misao, osobito nominalizam koji je bitno utjecao na samoga Luthera. U spletu
različitih okolnosti – političkih, socijalnih, psiholoških – dominirala je i Lutherova osobnost. Kao profesor biblijskih predmeta osobito se bavio proučavanjem poslanica Rimljanima i Galaćanima. Pitanje oprosta pokrenulo je veliku lavinu koja se nije dala zaustaviti. Oprosti su samo povod, ali ne i uzrok protestantskoj reformaciji.
Đakovačko-osječka nadbiskupija, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, osječko Sveučilište i Hrvatska akademija na različite su načine obilježili i obilježavaju 200-tu obljetnicu rođenja đakovačkoga ...biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Prije stotinu godina, 28. srpnja 1914. godine, Austro-Ugarska, nakon atentata na austrougarskoga prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinarda, objavila je rat Srbiji. Taj rat ubrzo je prešao u ...svjetski sukob. U četverogodišnjem sukobu sudjelovalo je 36 država s oko 70 milijuna mobiliziranih. Poginulo je 10 milijuna vojnika, a 21 milijun bilo je ranjenih.
U članku se obrađuje pitanje tolerancije u prvih pet stoljeća Crkve. Isus je u duhu Govora na gori pristupao javnim grešnicima, krivovjercima i poganima. On nije nikoga isključivao iz svoga ...Kraljevstva. Za vrijeme progona u Rimskom Carstvu kršćani su branili slobodu savjesti u religioznim pitanjima a kada je kršćanstvo proglašeno državnom religijom prvi put se javlja dualizam između religije i države. Do novijeg doba tolerancija se u Crkvi veoma teško prihvaćala jer je dugo vremena bila promatrana kao grijeh protiv istine, ljubavi i domovine. Takozvanim Milanskim ediktom sve su religije postale ravnopravne. Konstantin je simpatizirao i podupirao kršćanstvo, ali nije prisiljavao pogane da prijeđu na kršćanstvo. S Konstantinom u Crkvu ulazi cezaropapizam koji će biti puno jači u bizantskoj Crkvi nego u zapadnoj Crkvi. Opasnost uplitanja careva u crkvena pitanja uvidjeli su crkveni oci, među kojima posebno ističemo biskupa Ambrozija, zatim Hilarija iz Poitiersa i Atanazija. Donatistički neredi i nasilja u sjevernoj Africi prisilili su Augustina da nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja pregovaranja zatraži pomoć od države. To će se pokazati veoma kobnim u srednjem vijeku kada će netolerancija u Crkvi doživjeti svoj vrhunac.
The political process of rapprochement between Croats and Serbs began with the Yugoslav idea in the second half of the 19th century. In this process, we introduced two characters with very different ...political conceptions, Strossmayer, the bishop of Djakovo, and Garašin, Serbian Minister. We can talk about the idea of Yugoslavianism when it comes to Strossmayer, but with Garašin there was no idea of the community of Yugoslav nations, only the idea of renewal and expansion of medieval Serbia. The political rapprochement was reinforced during World War I through the actions of the Yugoslav Committee. The joined state was comprised of several nations with different cultural and political history and different religions.
Politički proces približavanja Hrvata i Srba započeo je, preko jugoslavenske ideje, u drugoj polovici 19. stoljeća. U tom procesu predstavili smo dva lika, đakovačkoga biskupa Strossmayera i srpskoga ...ministra Garašanina, s posve različitim političkim koncepcijama. Kod Strossmayera možemo govoriti o ideji jugoslavenstva dok kod Garašanina nije postojala ideja o zajednici jugoslavenskih naroda, nego obnavljanje i proširenje srednjovjekovne Srbije. Političko približavanje osobito je bilo pojačano za vrijeme Prvoga svjetskog rata djelovanjem Jugoslavenskoga odbora. U zajedničku državu ušlo je nekoliko naroda s različitom kulturnom i političkom prošlošću te s različitim vjeroispovijestima. Ustaški ekstremizam i nepomirljivost Srba u Hrvatskoj, rušenjem Kraljevine Jugoslavije i stvaranjem NDH, donijeli su velike zločine. U tim sukobima mnogi su nevini Srbi izgubili živote. Kao što je preuveličan ukupan broj stradalih osoba na prostoru Jugoslavije, tako je i preuveličan broj stradalih Srba u Jasenovcu. Srbin Kočović došao je broja od 487.000 poginulih Srba i to na tlu cijele Jugoslavije, a Hrvat Žerjavić do broja od 530.000. U svjetlu ovih podataka čini se apsurdnim broj V. Dedijera od 600.000 stradalih Srba samo u Jasenovcu. Prema popisu broja žrtava koncentracijskih logora iz 1964. godine, a koji je ostao u tajnosti do 1998. godine, u jasenovačkom logoru stradalo je 33.994 Srba. Ovaj broj otkriva stravičan zločin. Zar nije zločin povećati taj broj za 18 puta? Posljedice ovakvih manipulacija zacijelo su pridonijele srpskim zločinima u posljednjim ratovima na tlu bivše Jugoslavije.