Interpretiramo roman Kdo je kriv? ruskega pisatelja Aleksandra Hercena. Posebna pozornost je posvećena poljubu kot erotemu ali osnovni čutni izkušnji interakcije med dvema osebama (Epštejn), s katero ...se prekoračijo meje intimnega prostora druge osebe. Analizirani so trije različni poljubi v romanu, ki spreminjajo potek dogajanja: poljub med Petrom Beltovom in Sofi (nasilni, ukradeni poljub), med Dimitrijem Kruciferskim in Glafiro Lvovno (nadomestni poljub) in poljub med Vladimirjem Beltovom in Ljubonko (resnični in »napačni« poljub). Vsi trije poljubi tudi vplivajo na usode glavnih junakov: Beltova, Kruciferskega in Ljubonke.
Proučavajući pojam neomita, kao suvremene inačice mitoloških koncepata u književnosti i kulturi, nametnula su se brojna pitanja. Zara Minc u svom je tekstu iz 1979. godine upozoravala na neomitološke ...romane ruskih simbolista, kada svijet umjetničkog teksta počinje sličiti mitu (Minc), a istaknuti proučavatelj mita Eleazar Meletinskij ukazao je na važnost novog mita u europskoj književnosti, misleći pritom na romane F. Kafke, J. Joycea, T. Manna i dr., jer proces mitologizacije nastaje kao posljedica razočaranja u ranije umjetničke, znanstvene i druge koncepte, ponajviše pozitivističke (Meletinskij). Vadim Rudnev u Rječniku kulture 20. stoljeća uvodi termin „neomitološke svijesti” kao glavne okosnice kulturnog mentaliteta novijeg doba. Neomitologizam je nastao kao reakcija na pozitivističku svijest 19. stoljeća, pa je gotovo sva književnost 20. stoljeća povezana s mitom, jer bježeći od racionalnog i znanstvenog (logos), stremi iracionalnom (mitos). Suvremena se književnost s jedne strane okreće izvorištu, početcima i postanku, a s druge je strane upućena na budućnost, na projiciranje kraja kao novog početka. Težište na kraju kao novom početku jedan je od osnovnih neomitoloških koncepata koji se obrađuju u ovom bloku i koji stoga i nosi naslov Pogled u budućnost. U suvremenoj kulturi, kako tvrdi Ahmetova, „mitološke predodžbe ne nestaju, nego se transformiraju i adaptiraju novoj kulturno-povijesnoj situaciji” (Ahmetova 10). Najvažniji koncept (neo)mita jest onaj o početku i kraju ili kozmogonijsko-eshatološki, koji podrazumijeva stvaranje (prijelaz iz kaos u kozmos) i razaranje (Strašni sud, Apokalipsa, prijelaz iz kozmosa u kaos). Kaos je univerzalno načelo i početak svakog mita i svake religije. Tek se iz kaosa kao polazne točke i ničega rađa kozmos koji teži uređenju i nekom obliku osmišljenog završetka, što ujedno znači da se svaka mitologija i religija u svojoj osnovi bave početkom i krajem. Dok je u mitovima središte interesa usmjereno na početak, na stvaranje svijeta, čime se tumači postojeći svijet, biblijska kozmogonija usredotočena je na kraj (vidi: Užarević). Središnji je fokus biblijskoga teksta stavljen na spasenje ljudskog roda. Svijet je stvoren prema određenim zakonitostima koje potvrđuje božanska instanca, posebice uz naglašavanje i ponavljanje „I vidje Bog da je dobro” (Biblija, Post. 1.1-1.31), što je legitimacija učinjenog. Biblijski tekst, gledajući u cjelini, nije usmjeren na prošlost, na samo stvaranje koje je pisano kao izvještaj (vidi: Biblija, Post. 1.1-2.4a) u Knjizi o postanku, nego na komunikaciju Boga s čovjekom i zapravo na Sudnji dan, čime se zapravo sumira pobjeda dobra nad zlom. Kraj se tako nameće kao težište religijske svijesti, upravo zato što je kraj ujedno i novi početak. Kraj stoga ne znači uništenje, on je nada u novi Kristov dolazak i zapravo svaki početak. Nije neobično da se koncept kraja održao i aktualizirao u suvremenoj kulturi koja vapi za nadom u mogući novi početak ili neku vrstu nove (utopijske) nade. Profaniranje, nerijetko ironiziranje i travestiranje sakralnog koncepta zapravo je u svojoj suštini blizak upravo apokaliptičnom težištu (u smislu nade u novi dolazak). Suvremeni (neomitološki) tekst koji je umnogome desakralizirao koncept kraja-početka ili smrti-uskrsnuća, kao možda najsnažniji mitologem postaje otkošten mit ili mitska struktura bez „mesa”, bez sakralnog uporišta, zadržavši pritom obilježje mitskog diskursa.
Interpretiramo roman Kdo je kriv? ruskega pisatelja Aleksandra Hercena. Posebna pozornost je posvečena poljubu kot erotemu ali osnovni čutni izkušnji interakcije med dvema osebama (Epštejn), s katero ...se prekoračijo meje intimnega prostora druge osebe. Analizirani so trije različni poljubi v romanu, ki spreminjajo potek dogajanja: poljub med Petrom Beltovom in Sofi (nasilni, ukradeni poljub), med Dimitrijem Kruciferskim in Glafiro Lvovno (nadomestni poljub) in poljub med Vladimirjem Beltovom in Ljubonko (resnični in »napačni« poljub). Vsi trije poljubi tudi vplivajo na usode glavnih junakov: Beltova, Kruciferskega in Ljubonke.
In the pathogenesis of asthma, oxidative stress appears to play an important role and existence of an oxidant/antioxidant imbalance is evident. In this study the key markers of oxidative stress and ...lipid peroxidation in the pathogenesis of asthma in childhood in comparison to healthy subjects were investigated. Plasma marker of the lipid peroxidation: malondialdehyde (MDA), the erythrocytes antioxidative enzymes: glutathione peroxidase (GSH-Px), superoxide dismutase (SOD), glutathione reductase (GR) and cysteine-containing tripeptide glutathione (GSH) were evaluated by spectrophotometric methods using blood samples collected from 37 healthy children and 44 asthmatic patients. The GSH-Px activity was significantly lower in asthmatic children (3.99 +/- 1.0 IU/g Hb) than in healthy controls (4.61 +/- 1.3 IU/g Hb; p < 0.034). Significant difference in activity of the SOD, GR, and concentration of cysteine-containing tripeptide GSH was not confirmed (p > 0.05). Lower GSH-Px activity in children with controlled asthma showed deficient erythrocyte antioxidant defence and evidence of association between oxidative stress and asthma in childhood. Preserved activity of GR and SOD, together with concentration of GSH and MDA, still seems to be crucial in controlling antioxidant/oxidant balance of the disease.
U radu se raspravlja o odnosu „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”, pozivajući se na psihopoetiku E. Ètkinda (2005) koji uvodi termine „unutarnjega čovjeka” i „izvanjskoga govora”. Odnos „unutarnjega” ...i „vanjskoga” istražuje se preko osmijeha – facijalne ekspresije Marine L'vovne, junakinje u romanu E. Čižova Sakupljač raja (2019). Marina L'vovna boluje od Alzheimerove progresivne i kronične bolesti i njezin osmijeh, kao kompleksan znak (Vinogradov 1999), važno je „vanjsko” obilježje njezina „unutarnjega” ja. Premda se junakinja mijenja, ona zadržava emocionalnost, kao i osmijeh na licu tijekom cijeloga života. U radu se obraća pozornost na osmijeh, imajući na umu emocije (usmjerenost subjekta prema van) i osjećaje (usmjerenost subjekta prema unutra) (Burger 2011), čime se potvrđuje odnos (poklapanje i razilaženje) „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”. Analiza pokazuje da osmijeh junakinje ne odgovara vanjskim podražajima i da se junakinja zatvara u svoj „unutarnji” svijet i udaljuje, kako od „vanjskoga čovjeka”, tako i od vanjskoga svijeta.
Prikaz knjige Mistifikacija u slavenskoj kulturi: poetika i prakse (Mistifikacija v slavjanskoj kul'ture: poètika i praktiki), ur. N. Zlydneva. Moskva: Institut slavjanovedenija RAN, 2023., 420 str.
This paper analyses Sorokin’s novella The Snowstorm (Метель, 2010) from the viewpoint of nomadism. During winter, the hero of the story, doctor Plato Ilyich Garin (Платон Ильич Гарин) travels to the ...village of Dolgoye, carrying a special vaccine that is suppose to help those who are infected with the Bolivian fever. Besides the classical travelling during a snowstorm (references to the so-called "blizzard stories" in Russian literature are quite pronounced) the also novella offers other forms of "journeys". It is the dream of Plato Ilyich during freezing that we can read as a heterotopia (Foucault) and a "journey" into a hallucinatory state using a pyramidal product. The coexistence of several levels of journeys leads to nomadism.
PDF
