Čovjekovo ponašanje važno je Bogu koji nas je stvorio i povezao sa sobom svojom ljubavlju. Ono je važno i bićima koja nas okružuju jer je vlast nad Zemljom i dalje u rukama ljudi. Ono je važno i za ...ljudsku zajednicu jer su naši životi međusobno zavisni i usko povezani. I na kraju, čovjekovo je ponašanje važno njemu samome, svakome od nas pojedinačno, jer je svako djelo, odluka i riječ sjeme koje donosi plod u karakteru i izaziva posljedice.
Nekoliko znanstvenih grana – psihologija, sociologija i antropologija – pomažu nam da shvatimo i objasnimo čovjekov način življenja. Kršćanska etika, međutim, nadilazi okvire opisa ponašanja. Oslanjajući se na otkrivene podatke o naravi, stanju i usudu ljudskih bića, ona nudi smjernice za svakidašnji život. Ove smjernice određuju što je dobro i što je u skladu s optimalnim i idealnim oblikom ljudskosti (Iv 10,10).
Osnovna teza ovoga članka jest da objava nije beznačajna niti bez
važnosti za čovjekovo grešno stanje zbog svog nadnaravnog podrijetla. Autor prvo nastoji promotriti odnose između teologije i etike i ...problem distance. Zatim, ispituje načine na koje su dva istaknuta teologa Reinhold Niebuhr i Carl F. H. Henry objasnili odnos između objave i kršćanske etike. Napokon, autor zaključuje. Obojica teologa, Niebuhr i Henry podvlače apsolutni zahtjev moralnog ideala; ipak obojica (iz različitih razloga) drže taj ideal nemogućim. Rezultat je sličan: napetost je smanjena i moralne strijele ne lete. Rješenje nije u smanjivanju napetosti, već u uvećavanju naše vjere u sposobnost Svetoga Duha. U kršćanskoj je etici problem distance od kršćanske teologije samo prividan, a ne stvaran.
U moralnom sustavu pravila se često sukobljavaju s iznimkama. Ustvari, iznimka pretpostavlja postojanje pravila, jer logička nužnost traži kontekst zahtjeva prije no što tko može smisleno govoriti o ...iznimci. Ali obratna tvrdnja, da pravilo pretpostavlja iznimku, jest problematičnija. Ovaj esej istražuje dva osnovna etička interesa. Najprije autor razmatra moralni diskurz iz kuta odnosa između moralnih pravila i njihovih iznimki. S tim u svezi predlažem četiri moguća alternativna odnosa između ovo dvoje. Drugo, uspostavljen je racionalni temelj za tezu kako dopuštanje ili opiranje iznimkama ima učinka na pravilo. Napokon, izgleda uputno oklijevati u izjavama gdje neki pojedinac stoji po pitanju pravilo—iznimka. Pokušaj da se odredi ovo pokazuje ili neznanje ili aroganciju ili oboje. Samo Bog može ispravno suditi čine i sklonosti.
The purpose of this thesis is to examine the nature and role of the relation which exists between the revelation of God to man, and ethics. Within Protestant Christianity two major schools of thought ...are involved in active debate over the issue. We have selected Reinhold Niebuhr of the neo-orthodox wing and Carl F. H. Henry as the evangelical spokesman, in view of comparing their concepts of revelation to their ethics.
We proceed by asking whether the ethical systems of both Niebuhr and Henry are dependent, interdependent, or independent in relation to revelation. We find the answer by observing the parallel movement of differences in the form and content of revelation with the differences in the form and content of their ethics. We discover dependence.
Furthermore, we consider the ways in which the revealed content is related to ethics. Thus we measure the relevance of revelation to ethics and discover again the same relatedness and dependence.
