Background and Purpose: The paper presents the forest vegetation of periodically flooded and wet forests of hardwood tree species along the Mirna River (Istria, Croatia). The main objective was to ...study the older and less influential stands, and to compare them among themselves and with related syntaxa of the Mediterranean and continental area.
Materials and Methods: The research was conducted on the basis of 33 new phytocoenological relevés and 12 from previous studies, according to the principles of the standard Central European Phytocoenological School.
Results and Conclusions: Based on 45 phytocoenological relevés two main vegetation types were found. In the lowest and periodically flooded habitats grow forests dominated by Fraxinus angustifolia and numerous hygrophilous species. In somewhat higher and drier localities, but with a high level of ground waters, grow mixed forests of Quercus robur, Fraxinus angustifolia, Ulmus minor and Carpinus betulus, with a greater presence of mesophilous species. The paper analyzes their mutual relationship, phytocoenological affiliation, as well as their position with regard to the related syntaxa of the Mediterranean and continental area. The results suggest isolation and a transitional character of the studied forests, which is a consequence of the biogeographical position in the north Mediterranean, of the ecological conditions, and to a lesser extent of anthropogenic influence.
Bijela, odnosno siva joha,
Alnus incana
(L.) Moench subsp.
incana
, listopadna je, jednodomna i anemofilna drvenasta vrsta iz porodice
Betulaceae
. Prirodno je rasprostranjena u sjevernoj, srednjoj i ...mjestimično južnoj Europi, zapadnom Sibiru i Turskoj, od nizinskoga pojasa do preko 1800 m nadmorske visine u alpskom području. Bijela joha je mezofilna do higrofilna vrsta koja dobro podnosi oštru planinsku i kontinentalnu klimu, a raste na karbonatnim, ali i silikatnim, pjeskovitim, šljunčanim, slabo humusnim tlima. Najčešća je u planinskim dolinama, uz potoke i rijeke gdje na vlažnim staništima s mnogim higrofilnim vrstama tvori guste, fragmentarne sastojine, često obnovljene iz panja. To su povremeno plavljeni lokaliteti uz vodotoke ili okolne padine kroz koje se postrano procjeđuje voda prema glavnom vodotoku.
Prisutnost bijele johe u Hrvatskoj vezana je za dva oštro ograničena područja: sjeveroistočno, u nizinskom dijelu Hrvatske (110 do 190 m nadmorske visine) uz tok rijeke Drave; i sjeverozapadno, u alpsko-dinarskom području uz rijeku Kupu i njene pritoke (220 do 550 m nadmorske visine).
U sjeveroistočnom području rasprostiru se sastojine definirane kao
Equiseto hyemali
-
Alnetum incanae
Moor 1958 (Trinajstić 1964; Franjić
et al
. 1999), u kojima se u odnosu na sastojine bijele johe u gorskome području kao razlikovne vrste izdvajaju:
Ulmus laevis
Pall.,
U
.
minor
Mill.,
Prunus padus
L.,
Equisetum hyemale
L. i druge. Ove sastojine danas su rjeđe nego nekada, manje se koriste, a zbog nekadašnjeg načina sječe vrlo su često panjače. Nekadašnje šumske površine koje je Trinajstić istraživao (1964) danas više nisu pod šumom. Poplavne i vlažne šume u blizini urbanih središta isušuju se, a na njihovim su staništima izgrađena naselja i komunalna infrastruktura tako da su danas šume sive johe uz tok rijeke Drave u velikoj regresiji.
U alpsko-dinarskom području istraživane sastojine svrstane su u šumsku zajednicu
Lamio orvalae-Alnetum incanae
Dakskobler 2010, a opisane su kao geografska varijanta
Helleborus dumetorum
(Vukelić
et al
. 2012, 2017). Ona se ističe mnogim vrstama iz dinarske vegetacijske zone, poput
Fraxinus excelsior
L.,
Ulmus glabra
Huds.,
Fagus sylvatica
L.,
Acer pseudoplatanus
L.,
Lamium orvala
L.,
Lunaria rediviva
L.,
Scopolia carniolica
Jacq.,
Helleborus dumetorum
Waldst. et Kit.,
Knautia drymeia
Heuff. subsp.
drymeia
i druge. Siva joha ovdje raste u kanjonu Kupe i na obalnim terasama koje su uglavnom antropogenizirane, a nekoć su bile korištene u poljoprivrednoj proizvodnji.
Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija bijele johe u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija.
Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija – tri iz kontinentalne i četiri iz alpsko-dinarske regije (slika 1). Svaka populacija predstavljena je s 20 stabala, a svako stablo s 20 zdravih i neoštećenih listova s kratkih fertilnih izbojaka iz vanjskog, osvijetljenog dijela krošnje. Listovi su sakupljeni početkom srpnja 2016. godine, odnosno sredinom vegetacijskog razdoblja, kada su s obzirom na dimenzije i oblik u potpunosti razvijeni. Listovi su skenirani i izmjereni pomoću programa WinFolia. Ukupno je izmjereno devet lisnih značajki (slika 2).
Deskriptivnim statističkim metodama utvrđena je visoka varijabilnost listova bijele johe, kao i jasan trend divergencije između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija (slika 3). Najvarijabilnijim su se pokazale značajke: površina plojke, širina lista mjerena na 90 % dužine plojke i dužina peteljke. Za razliku od toga, najmanji stupanj varijabilnosti zabilježen je za varijable koje opisuju osnovu lisne plojke. Iako je trend variranja pojedinih značajki po populacijama bio sličan, u populacijama alpsko-dinarske regije zabilježena je nešto viša
unutar-populacijska raznolikost. Kontinentalne populacije su imale veće vrijednosti svih mjerenih značajki lista u odnosu na populacije iz alpsko-dinarske regije.
Analizom varijance, utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija te između stabla unutar populacija, dok su se populacije unutar regija razlikovale samo za četiri istraživane značajke (tablica 1). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je odlika mnogih vrsta drveća. Multivarijatne analize potvrđuju postojanje jasne razlike između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (slika 1, slika 4, tablica 3), što upućuje na mogućnost da istraživane populacije predstavljaju dva različita ekotipa.
Morfološka udaljenost između populacija bila je korelirana s geografskom i ekološkom udaljenošću, što potvrđuje uzorak „isolation by distance“ i „isolation by environmental distance“. Drugim riječima, utvrđeno je da geografska udaljenost i ekološka divergencija imaju važan utjecaj na oblikovanje morfološke strukture populacija te da je ona posljedica njihove moguće lokalne prilagodbe na okolišne uvjete i njihove geografske udaljenosti (tablica 2).
Dobivene spoznaje o varijabilnosti populacija mogu doprinijeti razvoju učinkovitijih planova očuvanja i gospodarenja sivom johom u Hrvatskoj. Kako bi se potvrdili dobiveni zaključci o varijabilnosti populacija sive johe dobiveni morfometrijskim metodama, istraživanja je svakako potrebno proširiti i na molekularno-biološke metode.
We studied the morphological variation and its correlation to the environment in a boreal tree species,
Alnus
incana
(L.) Moench subsp.
incana
, across the Croatian continental and Alpine-Dinaric biogeographical regions. A total of seven grey alder populations from environmentally divergent habitats were included in the study. We combined descriptive and multivariate statistical methods by using morphological leaf traits and environmental features to examine the diversity and structure of grey alder populations. High phenotypic variation, and two distinct morphotypes were found: small-leaf in the Alpine-Dinaric region, and large-leaf in the continental region. We identified a biogeographical structuring of populations with a high level of among-tree variation within the populations. Multivariate phenotypic and environmental analysis confirmed the existence of small- and large-leaf ecotypes. Additionally, a lack of significant among-population variation within biogeographical regions was observed. Furthermore, we found that phenotypic divergence of the studied grey alder populations can be explained as a result of a significant level of isolation both by distance and by environment.
Tartufi su prirodne simbiotske gljive na šumskom drveću, koji se razvijaju u većini šumskih ekosustava Hrvatske. Posebna pozornost im se posvećuje zbog gastronomski vrlo traženog i skupog plodišta. ...Tartufi u Hrvatskoj se najintezivnije sakupljaju u šumama u Istri, iako je poznato da se plodišta tih gljiva razvijaju i u ostalim područjima primorske i kontinentalne Hrvatske sve do 600 m nadmorske visine. U radu su prikazana nova nalazišta tartufa u Hrvatskoj, kao i podaci o rasprostranjenosti tartufa u Europi. Gospodarenje tartufima u šumskim ekosustavima Hrvatske nije potpuno organizirano. Glavni problemi potrajnog gospodarenja tartufima u šumama su promjena ekoloških uvjeta, intenzivno i neorganizirano sakupljanje, kao i smanjenje vitalnosti stabala. U radu su prikazani najvažniji nepovoljni ekološki i drugi čimbenici za razvoj tartufa. Prikazane su mogućnosti unaprjeđenja proizvodnje tartufa u šumama i u plantažama tartufa, s posebnim naglaskom na gospodarenje staništem.
Truffles are natural symbiotic fungi on forest trees which develop in most forest ecosystems in Croatia. They draw special attention due to their gastronomic properties and high price. In Croatia truffles are most intensively collected in forests of Istria, even though they are known to exist also in other mediterranean and continental parts of Croatia up to 600 m above sea level. This paper presents new localities where truffles have been discovered in Croatia, as well as the data about truffle distribution in Europe. The truffle management in forest ecosystems of Croatia is not fully organized. The issues of sustainable truffle management in forests are the changing of ecological conditions, intensive and unorganized truffle collection and decrease of tree vitality. This paper discusses the most important unfavorable ecological and other factors for truffle development. Also, possibilities for improvement of truffle production in forests and truffle farms are presented, with special attention to habitat management.
Tartufi su prirodne simbiotske gljive na šumskom drveću, koji se razvijaju u većini šumskih ekosustava Hrvatske. Posebna pozornost im se posvećuje zbog gastronomski vrlo traženog i skupog plodišta. ...Tartufi u Hrvatskoj se najintezivnije sakupljaju u šumama u Istri, iako je poznato da se plodišta tih gljiva razvijaju i u ostalim područjima primorske i kontinentalne Hrvatske sve do 600 m nadmorske visine. U radu su prikazana nova nalazišta tartufa u Hrvatskoj, kao i podaci o rasprostranjenosti tartufa u Europi. Gospodarenje tartufima u šumskim ekosustavima Hrvatske nije potpuno organizirano. Glavni problemi potrajnog gospodarenja tartufima u šumama su promjena ekoloških uvjeta, intenzivno i neorganizirano sakupljanje, kao i smanjenje vitalnosti stabala. U radu su prikazani najvažniji nepovoljni ekološki i drugi čimbenici za razvoj tartufa. Prikazane su mogućnosti unaprjeđenja proizvodnje tartufa u šumama i u plantažama tartufa, s posebnim naglaskom na gospodarenje staništem.
PDF
