Ključnu ulogu u razdoblju adolescencije zauzimaju vršnjački odnosi. Posredno ili neposredno, ti odnosi imaju za posljedicu potrebu za činjenjem onoga što zahtijevaju vršnjaci, a što je vidljivo po ...odlukama koje adolescenti donose, kao i po načinu na koji se ponašaju. Cilj ovoga rada je utvrditi jesu li i u kojem obimu studenti podložni vršnjačkom pritisku i, ako jesu, koja su to specifična obilježja razlika u podložnosti tom pritisku između studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka u Petrinji (N = 440). Rezultati pokazuju da su studenti svoju podložnost vršnjačkom pritisku procjenjivali vrlo malom. Zaključuje se da obilježja okruženja nisu u većoj mjeri djelovala na podložnost vršnjačkom pritisku studenata koji su u navedene gradove došli studirati u dobi već kasne adolescencije, koju obilježava manja podložnost vršnjačkom pritisku. Kod studenata promatranih fakulteta koji su ponekad bili podložni vršnjačkom pritisku postoje razlike u specifičnim obilježjima te podložnosti, no one su također male. Temeljem dobivenih razlika zaključuje se da je kod studenata grada Petrinje veća socijalna kontrola, pa su tako i češća konformistička ponašanja koja studenti usvajaju kako bi se uklopili. Doprinos rada očituje se u uvidu o obimu vršnjačkog pritiska kod studenata, ali i sagledavanju razlika u specifičnim obilježjima podložnosti vršnjačkom pritisku studenata koji su mu podložni s dvaju srodnih fakulteta. Također, činjenica da ne postoje ili su izrazito rijetka istraživanja ove vrste o povezanosti vršnjačkog pritiska s različitim okruženjima dodatni je doprinos ovog rada.
Sažetak: Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući dogad strok signaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku ...obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za med strok signusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li odred strok signene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s odred strok signenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija izmed strok signu samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.
Imajući u vidu da učitelji 21. stoljeća u poučavanju trebaju biti vješti u korištenju različitih strategija rada, kako za učenike tipičnoga razvoja, tako i za učenike s teškoćama, cilj ovoga ...istraživanja je utvrditi razlike među učiteljima u redovitim osnovnim školama o tome koje strategije, tj. didaktičko-metodičku podršku odabiru i primjenjuju za uspješno individualizirano poučavanje učenika u redovitim školama, s obzirom na metode, sredstva, oblike, odnosno postupke kojima se najviše koriste. Uzorak čine učitelji od prvoga do osmoga razreda (N=410) iz redovitih osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je postavljena hipoteza da postoji statistički značajna razlika između učitelja od prvoga do četvrtoga razreda i učitelja od petoga do osmoga razreda u strategijama podrške koje primjenjuju za uspješno individualizirano poučavanje. Rezultati pokazuju da učitelji od prvoga do četvrtoga razreda više koriste, izmjenjuju i individualiziraju različite nastavne metode, postupke i oblike rada s učenicima te se više koriste suvremenim oblicima u nastavi poput digitalnih obrazovnih sadržaja. Rezultatima se želi ukazati na stupanj individualizirane odgojno-obrazovne prakse, s posebnim osvrtom na dileme i izazove koji proizlaze iz rezultata istraživanja. Te su dileme i izazovi s jedne strane usmjereni na kompetencije učitelja bez kojih kvalitetno poučavanje u nastavi nije moguće, a s druge strane na sam proces, odnosno mijenjanje načina poučavanja kako bi se približili potrebnim standardima pedagoške prakse 21. stoljeća temeljene na pokazateljima uspješnosti.
During the past two decades the integrative approach which includes art-expressive techniques to encourage awareness and social and emotional development has begun to develop more intensely in the ...field of applied education and rehabilitation sciences. Within the framework of childhood chronic diseases, the field of psychosocial oncology has particular significance for the expansion of professional competences and the development of interdisciplinary communication. The experiences from paediatric oncology show that facing a disease and understanding its state is very traumatic and stressful experience for the child. Therefore, the aim of this paper is to indicate the importance of the influence of art-expressive techniques through the application of different media as an integrative approach. The paper aims to highlight the significance of art-expressive techniques applied to children suffering from malignant diseases in facing the physical and emotional stress during hospitalization. The implementation of art-expressive techniques took place in the paediatric ward for haematology and oncology of the Clinic for Children's Diseases in Zagreb. The significance of the psychosocial support is emphasized through the application of children's stories, drawings and pictures which can help the child's emotional state. The results of the monitoring of the applied techniques indicated a positive effect on children who suffer pain and existential tension. Key words: integrative approach; malignant diseases in childhood; psychosocial support; supportive and therapeutic interventions
The National Curriculum for Preschool Education, General Compulsory and Secondary School Education in the Republic of Croatia emphasizes individualized approach and support according to the needs, ...interests and the overall development of each individual child. This implies assessment, planning and implementation of various teaching support strategies so that the educational process can be effective for all children. As the world's research about the effectiveness of work of experts in inclusive educational practice points out the importance of basic principles and strategies of work (Ford, 2013; Martel, 2009; Obiakor, Harris, Mutua, Rotatori, & Algozzine, 2012; Scruggs, Mastropieri, & Marshak, 2012), the need for self-assessment of professionals who are involved in direct work with children with disabilities in using individualized strategies, resources, forms and procedures in the educational process is emphasized. Therefore, the aim of this study is to examine the extent to which teachers and expert associates in regular primary schools estimate that the individualized approach is present, and in what form, in working with students with disabilities in the educational process. The study included 345 teachers and 40 expert associates employed in regular primary schools in Zagreb and in the area of Zagreb County. There is a hypothesis that there are statistically significant differences between teachers and expert associates in the assessment of the presence of the appropriate didactic and methodological support for the implementation of the individualized approach in class. The results indicate partial differences between the teachers and the expert associates that are reflected in their perception of adaptability of incentives, perceptive and cognitive adaptation of content as well as in planning procedures and activities for students with disabilities. These results point to the need for continuous professional training so that teachers and expert associates can develop the necessary specific competences and new teaching support strategies in class. Key words: competitive educational professionals; didactic and methodological support; educational strategies; inclusive educational process. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj naglašava individualizirani pristup i podršku u skladu s potrebama, interesima i sveukupnim razvojem svakog pojedinog djeteta. To pretpostavlja procjenu, planiranje i primjenu različitih strategija podrške da bi odgojno-obrazovni proces bio učinkovit za svu djecu. S obzirom na to da u svijetu istraživanja o učinkovitosti rada stručnjaka u inkluzivnoj odgojno-obrazovnoj praksi govore o važnosti temeljnih principa i metoda rada (Ford, 2013; Martel, 2009; Obiakor, Harris, Mutua, Rotatori i Algozzine, 2012; Scruggs, Mastropieri i Marshak, 2012), ističe se potreba samoprocjene profesionalaca koji sudjeluju u neposrednom radu s djecom s teškoćama o primjeni individualiziranih metoda, sredstava, oblika i postupaka u nastavi. Stoga je cilj ovoga rada ispitati u kojoj mjeri učitelji i stručni suradnici u redovitim osnovnim školama procjenjuju da je zastupljen, i u kojem obliku, individualizirani pristup učitelja u radu s učenicima s teškoćama. U istraživanju je sudjelovalo 345 učitelja i 40 stručnih suradnika zaposlenih u redovitim osnovnim školama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Postavljena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između učitelja i stručnih suradnika u procjeni o zastupljenosti odgovarajuće didaktičko-metodičke podrške za provedbu individualiziranog pristupa na nastavi. Rezultati pokazuju djelomično postojanje razlika između učitelja i stručnih suradnika koje se očituju u njihovu stavu prema zastupljenosti prilagodbe poticaja, perceptivne i spoznajne prilagodbe sadržaja, kao i u planiranju postupaka i aktivnosti za učenike s teškoćama. Takvi rezultati upućuju na potrebu kontinuiranog stručnog usavršavanja za stjecanje specifičnih kompetencija učitelja i stručnih suradnika u radu s učenicima s teškoćama, kao i razvoj i upotrebu novih metodičko-didaktičkih modela podrške u nastavi. Ključne riječi: didaktičko-metodička podrška; inkluzivna nastava; kompetentni odgojno-obrazovni stručnjaci; nastavne strategije.
AbstractThis research has been aimed at discovering how teachers evaluate their own competences for inclusive teaching and support they give learners with disabilities to help them learn. The total ...of 263 teachers from regular primary schools in the central regions of Croatia participated in this research, for which an adequate questionnaire was designed. The obtained results show that teachers do not consider themselves competent for inclusive teaching, but they do support their learners with disabilities. Seniority (the duration of teaching career) has an impact on their self-evaluation related to competences for inclusion. In inferential statistics, a polystochastic model was used for making conclusions. Such findings indicate, among other things, a need for teachers’ permanent education towards inclusive teaching, especially about their stronger role in unusual life circumstances like pandemic, as well as the encouragement of teachers’ professional development and their acquisition of new competences required for inclusive teaching since teachers represent direct stakeholders in education activities. Having all this in mind, together with the aim to provide education which actively promotes the complete development of every learner, as suggested in the National Strategy of Development until 2030, it is necessary to reform processes within the system of education.Keywords: competence self-evaluation/self-estimation; education staff; inclusive education---Sažetak Cilj je istraživanja utvrditi kako učitelji procjenjuju vlastitu kompetentnost za inkluzivno poučavanje te stupanj pružanja podrške u učenju učenicima s teškoćama. Na uzorku od 263 učitelja iz redovitih osnovnoškolskih ustanova iz središnje Hrvatske primijenjen je upitnik o samoprocjeni kompetentnosti učitelja za inkluzivno poučavanje i pružanje podrške učenicima s teškoćama, koji je konstruiran za potrebe ovoga istraživanja. Rezultati pokazuju da se učitelji ne smatraju kompetentnima za inkluzivno poučavanje, no pružaju podršku u učenju učenicima s teškoćama. Pri tome duljina radnoga staža utječe na samoprocjenu kompetencija za inkluziju. U inferencijalnoj statistici korišten je polistohastički model zaključivanja. Ovakvi nalazi, između ostaloga, ukazuju na potrebu kontinuirane edukacije učitelja za inkluzivno poučavanje, posebice njihovo osnaživanje u izvanrednim životnim okolnostima poput pandemije, kao i na poticanje profesionalnoga razvoja te stjecanje novih kompetencija za inkluzivno poučavanje njih kao neposrednih nositelja odgojno-obrazovnoga rada. U tom smislu, a s ciljem ostvarivanja obrazovanja koje aktivno potiče cjelovit razvoj svakoga učenika, kako je predviđeno u Nacionalnoj strategiji razvoja do 2030. godine, potrebno je provesti reformske procese u sustavu odgoja i obrazovanja.Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje; odgojno-obrazovni djelatnici; samoprocjenjena kompetentnost.
The current living circumstances caused by the global COVID-19 pandemic are considered to be deeply disturbing as they have resulted in significant changes in the lives of families around the globe. ...Special attention needs to be directed towards families with children with special educational needs. Since there are relatively few studies analysing the coherence of effective cooperation with educators during the pandemic, especially in our surroundings, this study aimed to examine whether certain sociodemographic characteristics of educators (years of work experience and professional qualifications) are related to specific aspects of the quality of partnerships and cooperation in early childhood and preschool education institutions during the pandemic. For the purpose of this study, a Questionnaire on the quality of partnerships between educators and parents during the out-of-the-ordinary life circumstances caused by the Covid-19 pandemic was developed and distributed to 313 educators. Correlation coefficients were calculated to test the relationship between the educators’ self-assessment of their partnerships and cooperation with parents and their work experience (in years), as well as their professional qualifications. Analysis of variance was used to test the differences in the assessment of some aspects of cooperation with regards to the work experience of the educators. The results show that educators assess their partnerships with parents during the pandemic as being of high quality and perceive themselves as competent in building partnerships with parents of all children, as well as in providing support to parents of children with disabilities. Educators with more years of work experience consider themselves as less competent in using digital technology and believe that they need more theoretical knowledge and practical experience in this aspect.
Children s tumours are one of numerous problem fields within the population ofpersons with motor disorders and/ or chronic diseases. In this study, a sample of 11 patients (8 boys and 3 girls) of ...chronological age between 6 and 15 years, who were hospitalised at the Oncology and Haematology Department of the Children s Hospital in Zagreb, was defined. According to the clinical study protocol, therapeutic breathing, relaxation exercises and music stimuli were applied for the purpose of arousing attention and psycho-emotional responsiveness ofpatients. The TEMAS (Tell-Me-A-Story) multicultural test of thematic apperception and a form of therapeutic approach was also applied. The programme PROM (Nikolié, 1997) was used in the analysis of qualitative and quantitative changes for controlled variables during the treatment, and the method by Joreskog, Karl G. (1966) was used for testing the differences among matrices of correlation in two assessment points for the fields of cognitive functions, personality functions and affective functions. The presented results arise from the scientific research project "Complementary Supportive Therapies and Development of Life Potentials ", supported by the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia.
Based on the research results, it was established that the TEMAS model as a complementary diagnostic and supportive- therapeutic approach; in particular, changes were established in verbal fluency, as well as in encouraging and releasing the child s spontaneity and creativity. The need for further research in this field has been noted as well.
The aim of this study was to identify the differences in the opinions of students from the Department of Teacher Education Studies and the teachers in regular primary schools on the acquired ...competences for inclusive education. The study is based on their personal assessment of the degree of qualifications for the application of certain components of inclusive education of students with disabilities. The study included 212 third-year students and 127 fifth-year students from the Department of Teacher Education Studies and 151 teachers from regular primary schools. The scale of assessment of competences for inclusive education encompassed assessment components of their own abilities to identify the students with disabilities and their knowledge of the specifics of their individual problems, the knowledge of didactic and methodological approaches, the skill to provide the necessary individualized support, the knowledge of communication skills in partnership with parents and the readiness for teamwork and collaboration with other staff members in school. The analysis has shown that the students are more willing to initiate processes for providing the necessary support in accordance with the legal provisions, as well as to initiate activities for the affirmation of the students' rights placing an emphasis on the importance of teamwork, while the teachers are more competent in communication with parents and counselling and also in joint cooperation with other experts. The results also reveal a greater competence of the teachers and the third-year students in lesson planning and design of specific teaching material and individualized educational programmes, while the fifth-year students, along with the teachers, are considered to be better qualified to apply a higher level of ethics and professionalism and for work with parents. Key words: competences; inclusive education; students at the Department of Teacher Education Studies; teachers. - - - Cilj istraživanja ovoga rada je utvrditi razlike između studenata Učiteljskog studija i učitelja u redovitim osnovnim školama u mišljenjima o stečenim kompetencijama za odgojno-obrazovnu inkluziju. Istraživanje se temelji na njihovoj osobnoj procjeni stupnja osposobljenosti za primjenu pojedinih komponenti odgojno-obrazovne inkluzije učenika s teškoćama. U ispitivanju je sudjelovalo 212 studenata treće godine i 127 studenta pete godine Učiteljskog studija i 151 učitelj redovitih osnovnih škola. Skalom procjene kompetencija za odgojno-obrazovnu inkluziju obuhvaćene su komponente: procjena o vlastitoj sposobnosti identifikacije učenika s teškoćama i poznavanju specifičnosti pojedinih teškoća, poznavanje didaktičko-metodičkog pristupa i pružanja potrebne individualizirane podrške, poznavanje komunikacijskih vještina u partnerskim odnosima s roditeljima, spremnost na timski rad i suradnju s ostalim sudionicima u školi. Analizom je utvrđeno da su studenti spremniji inicirati procese za pružanje potrebne podrške u skladu sa zakonskim odredbama kao i inicirati aktivnosti za afirmaciju prava učenika naglašavajući važnost timskog rada, a da su učitelji kompetentniji u komunikaciji i savjetodavnom radu s roditeljima, kao i u suradnji s ostalim stručnjacima. Rezultati također ukazuju na veći osjećaj kompetentnosti učitelja i studenata treće godine u planiranju nastave i izrade prilagođenih nastavnih materijala i individualiziranih odgojno-obrazovnih programa, a da se studenti pete godine smatraju osposobljenijima za primjenu više razine etičnosti i profesionalnosti, kao i u radu s roditeljima.Ključne riječi: kompetencije; odgojno-obrazovna inkluzija; studenti učiteljskog studija; učitelji.
PDF
