Ključnu ulogu u razdoblju adolescencije zauzimaju vršnjački odnosi. Posredno ili neposredno, ti odnosi imaju za posljedicu potrebu za činjenjem onoga što zahtijevaju vršnjaci, a što je vidljivo po ...odlukama koje adolescenti donose, kao i po načinu na koji se ponašaju. Cilj ovoga rada je utvrditi jesu li i u kojem obimu studenti podložni vršnjačkom pritisku i, ako jesu, koja su to specifična obilježja razlika u podložnosti tom pritisku između studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka u Petrinji (N = 440). Rezultati pokazuju da su studenti svoju podložnost vršnjačkom pritisku procjenjivali vrlo malom. Zaključuje se da obilježja okruženja nisu u većoj mjeri djelovala na podložnost vršnjačkom pritisku studenata koji su u navedene gradove došli studirati u dobi već kasne adolescencije, koju obilježava manja podložnost vršnjačkom pritisku. Kod studenata promatranih fakulteta koji su ponekad bili podložni vršnjačkom pritisku postoje razlike u specifičnim obilježjima te podložnosti, no one su također male. Temeljem dobivenih razlika zaključuje se da je kod studenata grada Petrinje veća socijalna kontrola, pa su tako i češća konformistička ponašanja koja studenti usvajaju kako bi se uklopili. Doprinos rada očituje se u uvidu o obimu vršnjačkog pritiska kod studenata, ali i sagledavanju razlika u specifičnim obilježjima podložnosti vršnjačkom pritisku studenata koji su mu podložni s dvaju srodnih fakulteta. Također, činjenica da ne postoje ili su izrazito rijetka istraživanja ove vrste o povezanosti vršnjačkog pritiska s različitim okruženjima dodatni je doprinos ovog rada.
Sažetak: Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući dogad strok signaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku ...obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za med strok signusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li odred strok signene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s odred strok signenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija izmed strok signu samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.
Imajući u vidu da učitelji 21. stoljeća u poučavanju trebaju biti vješti u korištenju različitih strategija rada, kako za učenike tipičnoga razvoja, tako i za učenike s teškoćama, cilj ovoga ...istraživanja je utvrditi razlike među učiteljima u redovitim osnovnim školama o tome koje strategije, tj. didaktičko-metodičku podršku odabiru i primjenjuju za uspješno individualizirano poučavanje učenika u redovitim školama, s obzirom na metode, sredstva, oblike, odnosno postupke kojima se najviše koriste. Uzorak čine učitelji od prvoga do osmoga razreda (N=410) iz redovitih osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je postavljena hipoteza da postoji statistički značajna razlika između učitelja od prvoga do četvrtoga razreda i učitelja od petoga do osmoga razreda u strategijama podrške koje primjenjuju za uspješno individualizirano poučavanje. Rezultati pokazuju da učitelji od prvoga do četvrtoga razreda više koriste, izmjenjuju i individualiziraju različite nastavne metode, postupke i oblike rada s učenicima te se više koriste suvremenim oblicima u nastavi poput digitalnih obrazovnih sadržaja. Rezultatima se želi ukazati na stupanj individualizirane odgojno-obrazovne prakse, s posebnim osvrtom na dileme i izazove koji proizlaze iz rezultata istraživanja. Te su dileme i izazovi s jedne strane usmjereni na kompetencije učitelja bez kojih kvalitetno poučavanje u nastavi nije moguće, a s druge strane na sam proces, odnosno mijenjanje načina poučavanja kako bi se približili potrebnim standardima pedagoške prakse 21. stoljeća temeljene na pokazateljima uspješnosti.
During the past two decades the integrative approach which includes art-expressive techniques to encourage awareness and social and emotional development has begun to develop more intensely in the ...field of applied education and rehabilitation sciences. Within the framework of childhood chronic diseases, the field of psychosocial oncology has particular significance for the expansion of professional competences and the development of interdisciplinary communication. The experiences from paediatric oncology show that facing a disease and understanding its state is very traumatic and stressful experience for the child. Therefore, the aim of this paper is to indicate the importance of the influence of art-expressive techniques through the application of different media as an integrative approach. The paper aims to highlight the significance of art-expressive techniques applied to children suffering from malignant diseases in facing the physical and emotional stress during hospitalization. The implementation of art-expressive techniques took place in the paediatric ward for haematology and oncology of the Clinic for Children's Diseases in Zagreb. The significance of the psychosocial support is emphasized through the application of children's stories, drawings and pictures which can help the child's emotional state. The results of the monitoring of the applied techniques indicated a positive effect on children who suffer pain and existential tension. Key words: integrative approach; malignant diseases in childhood; psychosocial support; supportive and therapeutic interventions
Children s tumours are one of numerous problem fields within the population ofpersons with motor disorders and/ or chronic diseases. In this study, a sample of 11 patients (8 boys and 3 girls) of ...chronological age between 6 and 15 years, who were hospitalised at the Oncology and Haematology Department of the Children s Hospital in Zagreb, was defined. According to the clinical study protocol, therapeutic breathing, relaxation exercises and music stimuli were applied for the purpose of arousing attention and psycho-emotional responsiveness ofpatients. The TEMAS (Tell-Me-A-Story) multicultural test of thematic apperception and a form of therapeutic approach was also applied. The programme PROM (Nikolié, 1997) was used in the analysis of qualitative and quantitative changes for controlled variables during the treatment, and the method by Joreskog, Karl G. (1966) was used for testing the differences among matrices of correlation in two assessment points for the fields of cognitive functions, personality functions and affective functions. The presented results arise from the scientific research project "Complementary Supportive Therapies and Development of Life Potentials ", supported by the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia.
Based on the research results, it was established that the TEMAS model as a complementary diagnostic and supportive- therapeutic approach; in particular, changes were established in verbal fluency, as well as in encouraging and releasing the child s spontaneity and creativity. The need for further research in this field has been noted as well.
The National Curriculum for Preschool Education, General Compulsory and Secondary School Education in the Republic of Croatia emphasizes individualized approach and support according to the needs, ...interests and the overall development of each individual child. This implies assessment, planning and implementation of various teaching support strategies so that the educational process can be effective for all children. As the world's research about the effectiveness of work of experts in inclusive educational practice points out the importance of basic principles and strategies of work (Ford, 2013; Martel, 2009; Obiakor, Harris, Mutua, Rotatori, & Algozzine, 2012; Scruggs, Mastropieri, & Marshak, 2012), the need for self-assessment of professionals who are involved in direct work with children with disabilities in using individualized strategies, resources, forms and procedures in the educational process is emphasized. Therefore, the aim of this study is to examine the extent to which teachers and expert associates in regular primary schools estimate that the individualized approach is present, and in what form, in working with students with disabilities in the educational process. The study included 345 teachers and 40 expert associates employed in regular primary schools in Zagreb and in the area of Zagreb County. There is a hypothesis that there are statistically significant differences between teachers and expert associates in the assessment of the presence of the appropriate didactic and methodological support for the implementation of the individualized approach in class. The results indicate partial differences between the teachers and the expert associates that are reflected in their perception of adaptability of incentives, perceptive and cognitive adaptation of content as well as in planning procedures and activities for students with disabilities. These results point to the need for continuous professional training so that teachers and expert associates can develop the necessary specific competences and new teaching support strategies in class. Key words: competitive educational professionals; didactic and methodological support; educational strategies; inclusive educational process. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj naglašava individualizirani pristup i podršku u skladu s potrebama, interesima i sveukupnim razvojem svakog pojedinog djeteta. To pretpostavlja procjenu, planiranje i primjenu različitih strategija podrške da bi odgojno-obrazovni proces bio učinkovit za svu djecu. S obzirom na to da u svijetu istraživanja o učinkovitosti rada stručnjaka u inkluzivnoj odgojno-obrazovnoj praksi govore o važnosti temeljnih principa i metoda rada (Ford, 2013; Martel, 2009; Obiakor, Harris, Mutua, Rotatori i Algozzine, 2012; Scruggs, Mastropieri i Marshak, 2012), ističe se potreba samoprocjene profesionalaca koji sudjeluju u neposrednom radu s djecom s teškoćama o primjeni individualiziranih metoda, sredstava, oblika i postupaka u nastavi. Stoga je cilj ovoga rada ispitati u kojoj mjeri učitelji i stručni suradnici u redovitim osnovnim školama procjenjuju da je zastupljen, i u kojem obliku, individualizirani pristup učitelja u radu s učenicima s teškoćama. U istraživanju je sudjelovalo 345 učitelja i 40 stručnih suradnika zaposlenih u redovitim osnovnim školama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Postavljena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između učitelja i stručnih suradnika u procjeni o zastupljenosti odgovarajuće didaktičko-metodičke podrške za provedbu individualiziranog pristupa na nastavi. Rezultati pokazuju djelomično postojanje razlika između učitelja i stručnih suradnika koje se očituju u njihovu stavu prema zastupljenosti prilagodbe poticaja, perceptivne i spoznajne prilagodbe sadržaja, kao i u planiranju postupaka i aktivnosti za učenike s teškoćama. Takvi rezultati upućuju na potrebu kontinuiranog stručnog usavršavanja za stjecanje specifičnih kompetencija učitelja i stručnih suradnika u radu s učenicima s teškoćama, kao i razvoj i upotrebu novih metodičko-didaktičkih modela podrške u nastavi. Ključne riječi: didaktičko-metodička podrška; inkluzivna nastava; kompetentni odgojno-obrazovni stručnjaci; nastavne strategije.
O umijeću, kao i o samoprocjeni stvaranja inkluzivnoga ozračja ovisi koliko će potencijali sudionika odgojno-obrazovnoga procesa biti iskorišteni. Obogaćivanje, nadogradnja i samoevaluacija ...kompetencija odgojitelja i učitelja, između ostaloga, odnosi se na planiranje, pripremanje, stručno usavršavanje te na strategije poučavanja unutar individualiziranih kurikula usmjerenih na dijete. Za potrebe istraživanja konstruiran je upitnik za odgojitelje i učitelje. Cilj je putem samoprocjene kompetentnosti za stvaranje inkluzivnoga ozračja, planiranje, načine rada s djecom s teškoćama te vrednovanje vlastitoga rada ispitati postoji li kod ispitanika povezanost između razine kompetentnosti i godina radnoga iskustva odgojitelja i učitelja u redovitim odgojno-obrazovnim ustanovama (N=502). Postavljena je hipoteza da postoji povezanost između odgojitelja i učitelja s obzirom na godine njihova radnog iskustva u samoprocjeni navedenih kompetentnosti. Rezultati su pokazali povezanost između odgojitelja i učitelja s većim radnim iskustvom u njihovoj višoj samoprocjeni koja se odnosi na dovoljnu zastupljenost organiziranih različitih oblika unaprjeđenja inkluzivne prakse i cjeloživotnoga obrazovanja u vlastitoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, kao i to da se oni s više godina radnoga iskustva smatraju kompetentnijima za planiranje i izradu individualiziranih kurikula.
AbstractThis research has been aimed at discovering how teachers evaluate their own competences for inclusive teaching and support they give learners with disabilities to help them learn. The total ...of 263 teachers from regular primary schools in the central regions of Croatia participated in this research, for which an adequate questionnaire was designed. The obtained results show that teachers do not consider themselves competent for inclusive teaching, but they do support their learners with disabilities. Seniority (the duration of teaching career) has an impact on their self-evaluation related to competences for inclusion. In inferential statistics, a polystochastic model was used for making conclusions. Such findings indicate, among other things, a need for teachers’ permanent education towards inclusive teaching, especially about their stronger role in unusual life circumstances like pandemic, as well as the encouragement of teachers’ professional development and their acquisition of new competences required for inclusive teaching since teachers represent direct stakeholders in education activities. Having all this in mind, together with the aim to provide education which actively promotes the complete development of every learner, as suggested in the National Strategy of Development until 2030, it is necessary to reform processes within the system of education.Keywords: competence self-evaluation/self-estimation; education staff; inclusive education---Sažetak Cilj je istraživanja utvrditi kako učitelji procjenjuju vlastitu kompetentnost za inkluzivno poučavanje te stupanj pružanja podrške u učenju učenicima s teškoćama. Na uzorku od 263 učitelja iz redovitih osnovnoškolskih ustanova iz središnje Hrvatske primijenjen je upitnik o samoprocjeni kompetentnosti učitelja za inkluzivno poučavanje i pružanje podrške učenicima s teškoćama, koji je konstruiran za potrebe ovoga istraživanja. Rezultati pokazuju da se učitelji ne smatraju kompetentnima za inkluzivno poučavanje, no pružaju podršku u učenju učenicima s teškoćama. Pri tome duljina radnoga staža utječe na samoprocjenu kompetencija za inkluziju. U inferencijalnoj statistici korišten je polistohastički model zaključivanja. Ovakvi nalazi, između ostaloga, ukazuju na potrebu kontinuirane edukacije učitelja za inkluzivno poučavanje, posebice njihovo osnaživanje u izvanrednim životnim okolnostima poput pandemije, kao i na poticanje profesionalnoga razvoja te stjecanje novih kompetencija za inkluzivno poučavanje njih kao neposrednih nositelja odgojno-obrazovnoga rada. U tom smislu, a s ciljem ostvarivanja obrazovanja koje aktivno potiče cjelovit razvoj svakoga učenika, kako je predviđeno u Nacionalnoj strategiji razvoja do 2030. godine, potrebno je provesti reformske procese u sustavu odgoja i obrazovanja.Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje; odgojno-obrazovni djelatnici; samoprocjenjena kompetentnost.
Regardless of the fact that inclusion has a foundation in regulations of the educational system, many studies confirm that there are difficulties in implementing inclusion, because teachers do not ...adequately apply inclusive principles in their methodological and didactic approaches (Burns, 2002; Guskey, 2002; Bybee and Starkweather, 2006; Bouillet and Kudek Mirosevic, 2015). Teachers are primarily expected to accept responsibility for making the teaching process in which all students are accepted and in which individualisedforms of support are applied. Therefore, teachers play a crucial role in inclusion quality and in reducing failure of students with learning difficulties. The aim of the present study was to analyse the support that is provided by teachers to students with learning difficulties. Differences in provision of individualised educational support to students with learning difficulties by teachers (N=506) in the fourth, sixth and eighth grades of regular primary schools in Croatia were analysed. The authors hypothesised that there would be statistically significant differences in provision of individualised support among teachers in the different grades. Canonical discriminant analysis showed significant differences among teachers in the different grades. Individualised support was provided significantly more frequently by teachers in the fourth grade than by teachers in the sixth and eighth grades. Teachers in eighth grade provided the least individualised support. Key words: teachers, individualised support, adjustment of methods, learning difficulties Bez obzira sto inkluzija ima utemeljenje u zakonodavstvu odgojno-obrazovnoga sustava, mnoga istrazivanja potvrduju da je inkluziju tesko provoditi, jer ucitelji nedovoljno primjenjuju metodicko- didakticke pristupe prema inkluzivnim nacelima (Burns, 2002; Guskey, 2002; Bybee and Starkweather, 2006; Bouillet and Kudek Mirosevic, 2015). Od ucitelja se prvenstveno ocekuje da prihvate odgovornost za stvaranje nastavnog procesa u kojem ce svi ucenici biti prihvaceni i u kojem ce biti primijenjeni individualizirani oblici podrske. Stoga ucitelji imaju kljucnu ulogu u kvaliteti ukljucivanja i smanjenju neuspjesnosti ucenika s teskocama. Sukladno tome, cilj istrazivanja u ovom radu je analizirati podrsku koju ucenicima s teskocama pruzaju njihovi ucitelji. Analiziraju se individualizirani postupci ucitelja (N=506) koji rade u cetvrtim, sestim i osmim razredima redovitih osnovnih skola u Republici Hrvatskoj, u kojima su ukljuceni ucenici s teskocama ucenja. Postavljena je hipoteza prema kojoj postoje statisticki znacajne razlike u pruzanju individualizirane podrske izmedu ucitelja koji rade s ucenicima s teskocama u ucenju cetvrtih, sestih i osmih razreda. Za tu svrhu primijenjena je kanonicka diskriminativna analiza. Rezultati pokazuju da se grupe ispitanika razlikuju, odnosno da je pruzanje individualizirane podrske najvise zastupljeno kod ucitelja koji rade u cetvrtom razredu, zatim kod ucitelja u sestim razredima, a najmanje individualizirane podrske pruzaju ucitelji osmih razreda. Kljucne rijeci: ucitelji, individualizirana podrska, prilagodba metoda, teskoce ucenja
PDF
