In this observational study we examined the impact of disease-modifying antirheumatic drugs (DMARDS) on the
disease activity as well as the values of acute phase reactants and the apolipoprotein A1 ...(Apo A1) in patients with active
rheumatoid arthritis (RA). Eighty patients with active RA and newly discovered RA patients who meet the American
Rheumatology Association (ARA) 1987 revised criteria were treated with disease modifying anti-rheumatic drugs –
DMARDs according to the standard protocol of everyday clinical practice. At 6 and 12 months of treatment the patients
achieved a signifi cant decrease in the disease activity score 28 (DAS28), C-reactive protein (CRP), and erythrocyte
sedimentation rate (ESR) values. On the other hand, the levels of Apo A-1, which were low at baseline, were signifi -
cantly higher. In conclusion, the use of DMARDs in patients with RA reduced disease activity and infl ammation, but
also had a benefi cial eff ect in increasing the levels of atheroprotective Apo A-1 lipoprotein, which can reduce CV risks
in these patients.
U ovom opservacijskom radu istražili smo utjecaj antireumatskih lijekova koji mijenjaju tijek bolesti (BMARL) na:
aktivnost bolesti, vrijednosti reaktanata akutne faze i apolipoproteina A-1 (Apo A-1) ...u bolesnika s aktivnim reumatoidnim
artritisom (RA). Osamdeset pacijenata s aktivnim i novootkrivenim RA, u skladu s revidiranim klasi fi kacijskim kriterijima
Američkoga reumatološkog udruženja (ARA) iz 1987. godine, liječeno je lijekovima koji mijenjaju tijek upalne
reumatske bolesti – BMARL-ima, u skladu sa standardnim protokolom liječenja u svakodnevnoj praksi. Nakon 6 i 12
mjeseci liječenja pacijenti su postigli značajno smanjenje vrijednosti DAS28 (disease activity score), CRP-a (C-reaktivni
protein) i SE (sedimentacija eritrocita). S druge strane, razine Apo A-1, koje su na početku bile niske, značajno su se povisile. Zaključno, primjena BMARL-a u bolesnika s RA smanjila je aktivnost bolesti i upalu, ali je imala pozitivne
učinke u smislu povišenja razine ateroprotektivnog Apo A-1, što može sniziti kardiovaskularne rizike.
Kod najtežih strukturnih promjena na koljenima, usljed osteoartritisa, nekirurški tretman daje minimalne rezultate i postavlja se pitanje njegove svrsishodnosti.
Cilj je rada ispitati kakve su ...mogućnosti fizikalne terapije kod bolesnika s najtežim stupnjem strukturnih promjena nastalih usljed osteoartritisa koljena. Ispitivanje je vršeno na 60 bolesnika koji su bili na fizikalnoj terapiji zbog OA koljena. Strukturne su promjene ocjenjene sa skalom po Kellgren-Lawrenc-u, funkcionalna sposobnost sa Lequesne indeksom, a bol sa Vizualnom analognom skalom. Fizikalna je terapija trajala 4 tjedna. Nakon fizikalne terapije došlo je do signifikantnog smanjenja jačine bola i do signifikantnog poboljšanja funkcionalne sposobnosti (p=1,78E-07), ali se veličina poboljšanja smanjivala s težinom strukturnih promjena, bila je signifikantno manja u IV. klasi u odnosu na III. i II. klasu (p<0,05).
Fizikalna terapija ima manji učinak kod bolesnika s najtežim strukturnim promjenama nastalim zbog osteoartritisa koljena, ali još uvijek može pomoći bolesnicima da ublaže nastanak potpune ovisnosti o tuđoj pomoći.
Valvularna bolest srca uobičajena je pojava kod pacijenta na kroničnoj dijalizi. Abnormalnosti uključuju valvularno i anularno zadebljanje te kalcifikaciju bilo koje od srčanih valvula, uzrokujući ...regurgitaciju i/ili stenozu. Valvularno zadebljanje ili skleroza kod pacijenata na kroničnom programu dijalize najčešće zahvaća aortnu i mitralnu valvulu. Kalcifikacija aortne valvule registrira se i do polovice hemodijaliznih pacijenata, javljajući se od 10 do 20 godina ranije nego u općoj populaciji. Valvularna regurgitacija javlja se najčešće na mitralnoj, trikuspidnoj i nešto rjeđe aortnoj valvuli. Cilj rada bio je utvrditi učestalost bolesti srčanih zalistaka u asimptomatskih bolesnika na kroničnom programu dijalize.
U analizu je uključeno ukupno 50 pacijenata i to 35 (70%) liječenih hemodijalizom i 15 (30%) kontinuiranom ambulatornom peritonejskom dijalizom. Valvularno zadebljanje ili skleroza dijagnosticirani su kod 20 (40%) bolesnika. Kod 9 (18%) pacijenata dijagnosticirana je skleroza mitralnih, a kod 11 (22%) skleroza aortnih listića. Kalcifikacije srčanih zalistaka dijagnosticirane su kod 12 (31%) pacijenta. Blaga aortna stenoza bila je prisutna kod 3 (6%) pacijenta. Mitralna regurgitacija bila je dijagnosticirana kod 38 (76%) pacijenata, aortna regurgitacija kod 14 (28%), a trikuspidna regurgitacija kod 24 (48%) pacijenata.
Radi evaluacije stanja valvularanog aparata svim pacijentima na kroničnom programu dijalize potrebno je učiniti ehokardiografski pregled, obzirom na visoku učestalost valvularnih bolesti srca.
PDF
