Marina LJUBAS Osnovna skola kneza Mislava, Kastel Sucurac UDK: 376-056.34:177.63 316.613.42-053.2-056.34 364.264-053.2:177.63 Pregledni rad Primljeno: 24. 5. 2013 Inkluzija djece s teskocama u ...redovit sustav odgoja i obrazovanja svakako je povecala broj socijalnih interakcija izmedu djece s teskocama i bez teskoca u razvoju. Medutim, vecina dosadasnjih istrazivanja upucuje na nisku prihvacenost djece s teskocama u razvoju u vrsnjackom okruzenju. Niza razina socijalne prihvacenosti moze utjecati na razvoj prijateljstva kao najvaznijeg odnosa s vrsnjacima. Ovaj rad daje pregled istrazivanja prirode pozitivnih vrsnjackih interakcija djece s teskocama u razvoju, odnosno prihvacanja i prijateljstva s djecom tipicnoga razvoja kao i s djecom koja takoder imaju poteskoce u razvoju. Djeca s teskocama u razvoju, za razliku od tipicnih vrsnjaka, cesto dozivljavaju vece poteskoce u stvaranju i odrzavanju prijateljstva. Odgoden razvoj motorickih, percepcijskih, kognitivnih, jezicnih, komunikacijskih i/ili socijalnih vjestina vjerojatno pridonosi poteskocama djece s teskocama u razvoju u stvaranju trajnih prijateljstava. Rad nudi i pregled znanstvenih spoznaja o ucinkovitosti istrazivanih strategija u cilju socijalne prihvacenosti i poticanja razvoja te odrzavanja prijateljstva. Kljucne rijeci: djeca s teskocama u razvoju, socijalna prihvacenost, prijateljstvo, vrsnjaci
Former researches of adaptive behaviour showed that children with special needs integrated in regular schools have lower level of adaptive behaviour than typical peers (Zic, 2000).
The aim of this ...research was to investigate whether there are differences in estimations of children’s adaptive behaviour at school from perspectives of children, parents and teachers.
The sample consisted of pupils aged 12 years attending 6 th grade of primary school, both sex, their parents and teachers. The sample of pupils consisted of children with special needs (N=81) and typical peers (N=81).
Adaptive behaviour was measured by Behaviour rating profile (BRP-2, Brown, Hammill, 1990; Croatian adaptation Zic, 2000). Mann Whitney u test was used for counting differences between estimations of child adaptive behaviour from parent, children and teacher’s side. In accordance with previous researches of adaptive behaviour children are more positive in their estimations than parents and teachers. It was found that children with special needs estimated their motivation for school work, and acceptance from others, higher than teachers did, but there was no difference between typical peers and teachers. Children with special needs estimated their ability to seat calm higher than teachers did. Contrary, typical children estimated that ability lower than teachers did. Comparison of children’s estimations showed significant differences in favour to typical children that are more satisfied with their progress in school, better concentrate and teachers less gets angry with them. Children with special needs noted more psychosomatic symptoms, and more teacher’s unfairness then typical children. Estimation of parents and teachers show that parents of children with special needs rate their children less lazy than teachers.
It can be concluded that children with special needs overrate in their estimation of adaptive behaviour, but perception of their teachers and parents are saturated with real behaviour of children and their unfulfilled expectation of behaviour. Differences in estimations are partly caused by insufficient support to children with special needs.
This paper deals with the topic of multiculturalism and multicultural competence in higher education. It summarizes the international project SOULBUS, whose goal is to meet current and future ...challenges of multiculturalism in the field of educational rehabilitation and social and health care through collaboration between higher education and the labor market. In relation to the objective of the project, this paper includes the results of research conducted at the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, University of Zagreb, which refers to the experience of teachers and students and their thoughts on multiculturalism in the context of international mobility. Generally, the results indicate positive experiences with and attitudes towards the internationalization of higher education and provide specific guidance for better reception of and communication with foreign students.
Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovne škole u Hrvatskoj na snazi je dugi niz godina. Dosad provedena istraživanja u Hrvatskoj pokazuju nepovoljniji socijalni položaj djece s teškoćama u ...razvoju u odnosu na tipične vršnjake u razredu. Kako bi se ova slika promijenila, ključno je posvetiti pažnju razvoju socijalne kompetencije kako djece s teškoćama u razvoju, tako i
njihovih vršnjaka bez teškoća u razvoju.
Ovaj rad nastoji dati poticaj za aktivniji pristup učitelja i stručnih suradnika u socijalnom uključivanju djece s teškoćama u razvoju. On prikazuje pozitivnu praksu u razredu u kojem se školuje učenik s teškoćama u razvoju.
Kroz rad su opisane četiri radionice provedene s učenicima prvog razreda osnovne škole, kojima je cilj bio poticanje razvoja socijalnih vještina važnih za interakciju s vršnjacima. Radionice su istovremeno bile usmjerene na okolinu djeteta s teškoćama u razvoju i na samo dijete s teškoćama. Poticanje suradnje i međusobnog uvažavanja djece doprinosi povećanju bliskosti i tolerancije različitosti među vršnjacima što je važno za prihvaćanje učenika s teškoćama
u razvoju od strane vršnjaka unutar razreda.
Polazeći od pretpostavke da obiteljska klima utječe na adaptivno ponašanje djece s teškoćama u razvoju cilj je ovog istraživanja ispitati povezanost obiteljske klime mjerene Skalom obiteljske okoline ...(Moos i Moos 2002) i adaptivnog ponašanja djece u obiteljskoj, razrednoj i vršnjačkoj okolini, mjerenog BRP-2 (Brown i Hammill, 1990, hrvatska adaptacija Žic, 2000.).
Formiran je uzorak djece s teškoćama u razvoju (N 60) i tipične djece (N 73), oba spola, polaznika 6. razreda osnovnih škola u Zagrebu. Procjenu svog ponašanja i obiteljske klime dala su sama djeca, a roditelji su procijenili adaptivno ponašanje djece.
Utvrđena je statistički značajna povezanost adaptivnog ponašanja djece s teškoćama u razvoju i nekih aspekata obiteljske klime. U obiteljima u kojima je više konflikata, niža je razina adaptivnog ponašanja djece s teškoćama. Viša razina adaptivnog ponašanja kod kuće djevojčica s teškoćama utvrđena je u onim obiteljima gdje je bolja kohezija, organiziranost i gdje su učestalije rekreativne aktivnosti. Viša razina adaptivnog ponašanja djevojčica s teškoćama među vršnjacima povezana je s boljom kohezijom u obitelji, a viša razina ponašanja u školi s većom učestalošću intelektualnih i kulturalnih aktivnosti u obitelji.
Bolja organizacija u obitelji i prisustvo intelektualnih i kulturalnih aktivnosti povezuje se s višom razinom adaptivnog ponašanja tipičnih dječaka. Adaptivno ponašanje tipičnih djevojčica negativno je povezano s kohezijom, organizacijom u obitelji te intelektualnim i kulturalnim aktivnostima obitelji. Rezultati su interpretirani u svjetlu teorije sustava obitelji.
Ovim istraživanjem želio se dobiti uvid u promišljanja učitelja o inkluziji djece s poteškoćama, profesionalnim izazovima te barijerama koje na tom području opažaju i na koje nailaze. U istraživanju ...je sudjelovalo trideset devet učitelja razredne i predmetne nastave s područja Varaždinske županije. Intervju je korišten kao metoda prikupljanja podataka. Intervjui su se snimali, a materijali su se potom transkribirali te je provedena kvalitativna analiza podataka. Učitelji iskazuju načelnu potporu procesu inkluzije, ali uočljivo je da se različito nose s profesionalnim izazovima. Inkluziju uglavnom smatraju pozitivnom i dobrom za učenike s poteškoćama i za njihove vršnjake tipičnog razvoja. Ipak, vidljivo je da na njihovo mišljenje utječe i vrsta poteškoće učenika te razredi s velikim brojem učenika što za posljedicu ima nemogućnost posvećivanja učenicima s poteškoćama u njihovu radu. Kao najznačajnije barijere izdvajaju učitelje odnosno njihovu (ne)spremnost za rad s učenicima s poteškoćama, (ne)motiviranost te needuciranost, različite vrste poteškoća učenika, premali broj stručnih suradnika, premali broj asistenata u nastavi, fizičke prepreke te uvjete u nastavnom radu. Prepoznavanjem prepreka koje postoje u radu učitelja, prihvaćajući njihovu perspektivu, daju se jasne smjernice za osiguranje kvalitetne potpore učiteljima u radu, kao i cjelokupnog procesa edukacijskog uključivanja učenika s poteškoćama.
Dosadašnja istraživanja u području adaptivnoga ponašanja pokazala su da djeca s teškoćama integrirana u redovne škole imaju nižu razinu adaptivnoga funkcioniranja u odnosu na njihove tipične vršnjake ...(Žic, 2000). Cilj nam je ispitati razlike u procjenama specifi čnoga adaptivnog ponašanja djece s teškoćama i njihovih tipičnih vršnjaka u školskom okruženju prema procjenama same djece, učitelja i roditelja. Uzorak čine učenici 6. razreda zagrebačkih osnovnih škola, obaju spolova te njihovi roditelji i učitelji. Uzorak djece čine djeca s teškoćama (N= 81) i tipični vršnjaci (N=81). Adaptivno ponašanje ispitano je hrvatskom verzijom baterije Behavior Rating Profile II, BRP-2 (Brown, Hammill, 1990; hrvatska adaptacija Žic, 2000). Za izračunavanje razlika među procjenama adaptivnoga ponašanja koje su dali učitelji, djeca i roditelji na varijablama BRP-2 korišten je Test sume rangova. Kao i u dosadašnjim istraživanjima adaptivnoga ponašanja djeca su blaža u procjeni svojega ponašanja nego što su to učitelji i roditelji. Istražujući razlike u procjenama djece i učitelja utvrdili smo da djeca s teškoćama značajno pozitivnije procjenjuju svoju motiviranost za rad u školi dok kod tipične djece nema razlika između njihove i procjene učitelja. Nadalje, djeca s teškoćama značajno pozitivnije procjenjuju svoju mogućnost da mirno sjede, za razliku od tipičnih vršnjaka koji sebe procjenjuju značajno nemirnijima. Usporedbom procjena adaptivnoga ponašanja u školi djece s teškoćama i tipične djece utvrđene su značajne razlike u korist tipične djece koja procjenjuju da se učitelji na njih manje ljute, mogu se bolje koncentrirati i zadovoljnija su svojim uspjehom. Djeca s teškoćama značajno češće izvještavaju o psihosomatskim teškoćama uzrokovanim školskim brigama. Zanimljiv je nalaz da djeca s teškoćama značajno manje opažaju da su učitelji nepošteni prema njima nego što to čine tipična djeca. Učitelji su dali statistički značajno niže procjene adaptivnoga ponašanja kod djece s teškoćama u odnosu na tipičnu djecu na gotovo svim varijablama Skale procjene učitelja unutar baterije BRP-2. Usporedba procjena učitelja i roditelja pokazala je više razlika kod tipične djece. Jedina razlika između roditelja i učitelja djece s teškoćama utvrđena je za lijenost koju roditelji značajno manje uočavaju. Dobiveni rezultati u velikoj mjeri potvrđuju dosadašnja strana i domaća istraživanja te naglašavaju važnost razvoja samopoimanja djece s teškoćama i edukacije učitelja.
Poznato je da je odstupanje u motoričkom razvoju kod osoba s intelektualnim teškoćama uzrokovano nedostatnim biološkim uvjetima, ali i neprimjerenim utjecajem i nedovoljnoj stimulaciji motoričkih ...aktivnosti od strane okoline. Poticanje stjecanja i usavršavanja motoričkih vještina i sposobnosti kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama može se ostvariti u osmišljenim i kreativnim aktivnostima slobodnog vremena. Jedna od takvih aktivnosti je orijentalni ples, koji za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama može imati psiho- socijalnu funkciju u razgrađivanju prekomjerne energije, uvježbavanju i nadopunjavanju sposobnosti i vještina, povećanju motivacije za aktivnost, odmoru i opuštanju.
Rad prikazuje primjenu programa orijentalnog plesa s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Sedam odraslih osoba s intelektualnim teškoćama odabrale su orijentalni ples kao aktivnost slobodnog vremena. Plesne radionice odvijale su se tri puta tjedno tijekom tri mjeseca. Ukupno je održano 48 radionica. Program je bio strukturiran na način da su osobe s intelektualnim teškoćama mogle: izraziti osobne sklonosti, donositi nezavisne odluke, osvijestiti vlastito tijelo, usvojiti i prakticirati vještine orijentalnog plesa, postići bolju pokretljivost, koordinaciju, držanje tijela, lateralizaciju i prostornu orijentaciju. Nitko od korisnika programa nije odustao tijekom njegovog provođenja. Svih sedam polaznika izražavali su pozitivna iskustva tijekom i po završetku programa orijenatalnog plesa. Novo usvojene vještine, kao i smanjenje tjelesne težine rezultirali su osjećajem ponosa koji korisnici izražavaju. Program orijentalnog plesa pokazao se kao primjerena slobodna aktivnost ovih osoba s intelektualnim teškoćama budući odgovara njihovim interesima i mogućnostima.
Rad se bavi temom multikulturalizma i multikulturnih kompetencija u sustavu visokog obrazovanja. S tim u vezi u radu se ukratko prikazuje međunarodni projekt SOULBUS čiji je cilj kroz suradnju između ...visokog obrazovanja i tržišta rada zadovoljiti sadašnje i buduće izazove multikulturalizma u području edukacijske rehabilitacije, socijalne i zdravstvene skrbi. U odnosu na zadani cilj projekta prikazani su i rezultati istraživanja provedenog na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a koji se odnose na iskustva nastavnika i studenata te njihova razmišljanja o multikulturalizmu u kontekstu međunarodne mobilnosti. Rezultati generalno ukazuju na pozitivna iskustva i odnos prema internacionalizaciji u visokom obrazovanju te daju određene smjernice za bolji prihvat i rad sa stranim studentima.
Istraživanja kvalitete života u području invaliditeta su u zadnja dva desetljeća orijentirana na obitelj čiji član je dijete s teškoćama ili osoba s invaliditetom. Međunarodni timovi istraživača ...razvili su mjerne instrumente za ispitivanje ovog područja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kvalitetu života obitelji djece s teškoćama u Hrvatskoj, s naglaskom na ispitivanje povezanosti sustava vrijednosti, interakcije sa zajednicom i kvalitete života, pri čemu se koristio upitnik The Family Quality of Life Survey (Brown i sur., 2006.), preveden na hrvatski jezik. Uzorak čini 51 roditelj djece s teškoćama u razvoju školske dobi, koji žive u vlastitoj obitelji, a školuju se u posebnim uvjetima obrazovanja u Zagrebu, Osijeku i Varaždinu. Pokazalo se da su neke dimenzije u području “Vrijednosti” statistički značajno povezane s ukupnom kvalitetom života i sa zadovoljstvom kvalitetom života obitelji djece s teškoćama u razvoju. Nadalje, utvrđena je statistički pozitivna korelacija između stupnja prihvaćanja teškoće djeteta od strane zajednice, stupnja u kojem zajednica pomaže obitelji u suočavanju s problemima i ukupne kvalitete života samo kod obitelji djece s Down sindromom.Rezultati također pokazuju kako postoje razlike u povezanosti vrijednosti, interakcije sa zajednicom i ukupne kvalitete života ovisno o vrsti teškoće djeteta.
PDF
