U 17. stoljeću ribarstvo se spominje u smislu određivanja prava ribolova pojedinim ribarskim sredstvima i na pojedinim mjestima te kazni za prekršitelje tih odredbi. Onaj tko je ometao ribarenje u za ...to odobrenim mjestima 1660. kažnjavao se s pet godina veslanja na galiji okovanih nogu, 1617. kazna je za isto djelo smanjena na tri godine, dok se 1632. za neslušanje glavara izricala kazna gubitka života. Godine 1632., tko je lovio srdele sardelarama koje se nisu smjele držati na području Hvara, plaćao je kaznu od 100 dukata uz služenje na galiji okovanih nogu. U Varaždinu je 1710., 1612., 1629. te 1660. određena cijena za pojedine vrste ribe. U 18. st. razvila se ribarska privreda u Rovinju, a 1707. opisano je vuča brušketa na lov tunja. I u ovom su stoljeću propisane visoke kazne za one koji se ogriješe o mjesto lova kao i za one koji upotrijebe zabranjena sredstva za lov. Od 1718. predlaže se da se uvede porez na količinu ulovljene ribe,
a ne na nosivost lađe. Na području Hvara 1756. mreže sardelare (vojge) morale su se predati knezu, a 1762. izvješća iz Dubrovnika navode da je ribe u Dubrovniku malo, ne zbog njezina malog broja, već zbog nedostatka sredstava za njezin lov. Opće društvo za zaštitu lova i ribarstva osnovano je 1881. u Zagrebu. Prvo opće hrvatsko društvo za lov i ribarstvo registrirano je 30. lipnja 1891. godine. Iste je godine to društvo učlanjeno u Centralno društvo u Beču. Od 1895. riba se nanizana nije smjela nositi ni držati, a ni otpremati.
Trichotecene poisoning in poultry can cause oral lesions, haemorrhages, depletion and necrosis in the lymphopoetic organs and death. Spontaneous poisonings with these toxins are rarely described. ...This paper describes the spontaneous poisoning of two Brahma chickens with T-2 toxin, diacetoxyscirpenol and deoxynivalenol. Two out of 10 chickens died under signs of depression and loss of appetite. Histopathological analysis revealed vacuolar dystrophy of the liver, necrosis and depletion of lymphocyte in the bursa of Fabricius as well as multiple necroses in the glandular stomach and gut. Even though quantities of 0.70 mg/kg T-2 in the food together with 0.50 mg/kg diacetoxyscirpenol significantly differ from the median lethal dose for chickens reported in literature (4.97 mg/kg), parasitological, virological and histopathological results indicate trichotecenes as the causative agents of this pathological condition.
Smatra se da se na našim prostorima ljudi bave ribolovom od neolitika, to jest od mlađeg kamenog
doba. Uz rijeke i jezera podizali su se samostani i manastiri kako bi se opskrbili ribom za post, ali ...i za uobičajenu prehranu. Prvi podaci o povlaštenom ribolovu potječu iz VI. st. iz Istre, kad je u Limskom zaljevu postojalo ribolovište porečkog biskupa. Poslije je cijela zapadna obala Istre bila podijeljena na ribolovišta koja su odgovarala kopnenim posjedima. Prema povijesnim podacima iskorištavanje Tarske vale u sezonskom zatvaranju ribe počinje 983. g., a Sečovljanske vale 1173. godine. Hrvatsko se ribarstvo prvi put spominje 995. g. u darovnici u kojoj je zadarsko plemstvo, u vrijeme priora Madija (986. – 999.), benediktinskomu samostanu sv. Krševana u Zadru darovalo ribarske pošte pored otoka Molata i u zaljevu Telašćici na Dugom otoku.
The effects of castration on growth performance, carcass characteristics and chemical composition of m. iliotibilais cranialis and m. pectoralis superficialis of pheasants were examined. Forty ...pheasants reared in commercial pheasantry were included in the experiment. Half of the pheasants were castrated at 8 weeks of age. Values for live weight tended to be higher in castrated pheasants in the 24
th
week (P<0.1) and values for weight gain were significantly higher between the 16
th
and 24
th
weeks (P<0.05). Feed-to-gain-ratio (8
th
- 32
nd
week) was significantly better (P<0.05) in castrated pheasants. Eviscerated weight and dressing percentage at 32nd week were not significantly different between treatments. The chemical composition of m. iliotibilais cranialis and m. pectoralis superficialis showed significantly higher values of fat (P<0.01) and moisture (P<0.05) in castrated pheasants in comparison with intact ones. Protein content of both muscles was higher in intact pheasants (P<0.05). Body part weights were not influenced by the treatment with the exception of heart weight, which was significantly higher in the intact pheasants (P<0.05).
We concluded that castration tended to improve growth performance only in the first 24 weeks of the fattening period and, therefore, continuation of fattening after that period is no longer feasible. The most important characteristic of the castrated pheasant's meat was an increased amount of fat. More studies under different feeding and alternative breeding systems are necessary to improve production.
Veterinarstvo u starom vijeku Džaja, Petar; Severin, Krešimir
Veterinarska stanica,
11/2019, Letnik:
50, Številka:
6
Web Resource
Odprti dostop
Veterinarska je medicina u nekim starim civilizacijama bila odvojena od humane medicine pa su štoviše tada postojali i stručnjaci za različite vrste životinja. U radu je dat kratak pregled ...veterinarstva pojedinih civilizacija starog vijeka. Smatra se da je Chiron (1350.-1270. pr. Krista) prvi koji je liječio, uporabio i uveo konja u ruralnu poljoprivredu. U povijesti se spominje prvi veterinar Urlugaledinnu koji je pretkraj III. milenija pr. Krista imao praksu na dvoru kralja u gradu Lagašu u Mezapotamiji. Najstariji pisani medicinski dokument jest Nipurska ploča iz 2100 g. pr. Krista. Na njoj je sumerski liječnik ispisao 12 recepata za pripremu
ljekovitih masti i napitaka. Najstariji pisani podatak o liječenju životinja i o veterinarstvu u robovlasničkom društvu jest Veterinarski papirus, koji je pisan na papirusu u Egiptu 4000 g. pr. Krista. U Egiptu 3000 g. pr. Krista postoji viša škola „Dom života“ u kojoj se uz druge discipline učilo i veterinarstvo, dok su specijalna znanja iz veterinarstva mladići dobivali u Memfisu i drugim gradovima. Procvat je veterinarstvo doživjelo u starom Rimu u kojemu nalazimo puno knjiga o veterinarstvu. U Hrvatskoj nalazimo rimske ostatke vezane za stočarstvo.
Prve podatke o klanju životinja, mjestu klanja i pregledu mesa nalazimo u starih Egipćana, Židova, Feničana, Grka, Rimljana i drugih naroda, koji su tada bili usko povezani s njihovim običajima i ...vjerskim uvjerenjima. U starom je Babilonu mesarski obrt bio ozakonjen te je bila propisana prodajna cijena mesa. Klanje životinja obavljalo se u hramovima, trgovima, forumima i u specijalnim prostorijama. U starom su Egiptu i Rimu klanje obavljali svećenici, koje će kasnije zamijeniti trgovci. Pregled mesa u starom Egiptu i Židovskoj državi obavljali su svećenici, u Grčkoj specijalni činovnici, u početku Rimskog Carstva administrativni činovnici, a poslije inspector lanionius, tj. nadzornik mesarstva. Karlo Veliki (800. – 814.) donio je propise o mesarskom obrtu, a francuski kralj Henrik III (1551. – 1589.) 1577. dozvolio je mesarima da sami iz svoje sredine biraju pregledače mesa. U pojedinim njemačkim gradovima već od 1582. nailazimo na naredbe po kojima životinje prije klanja pregledava tročlana komisija i nakon pregleda mesa određuje je li meso za prodaju ili nije. Od. 1660. u Njemačkoj je uvedena klaonička kontrolna knjiga. Prva klaonica podignuta je 977. u La Girondeu u Francuskoj, zatim 1189. u Hamburgu, a od 13. st. u Njemačkoj nalazimo korporativne klaonice kuttelhäuser u kojima se pregledavaju životinje i meso. U Oxfordu je 1338. podignuta klaonica u Engleskoj u kojoj postoji mesarski ceh od 1080. godine. Mletačke su vlasti u 18. st. zabranile konzumaciju mesa bolesnih životinja pod prijetnjom smrtne kazne. Feničani nisu jeli svinjsko i goveđe meso, ali su jako cijenili pseće meso. Egipćani nisu jeli ni kravlje ni svinjsko meso, a konzumacija psećeg mesa, kao i u Kartagi, bila je strogo zabranjena. Za Egipćane je krava bila sveta životinja, dok su svinju smatrali najnečistijom životinjom. To će poslije prihvatiti i Židovi te mnogi narodi islamske vjeroispovijesti. Perzijanci, Grci, Rimljani, Gali i Franci jeli su meso kopitara. Stari Egipćani i Židovi smatrali su konjsko meso nečistim, no poslije je Muhamed svojim pristašama preporučivao konjsko meso, uz zabranu konzumiranja magarećeg mesa. Grci i Rimljani razlikovali su se od ostalih naroda jer su jeli svinjetinu. Nomadski narodi Tatari, Kirgizi te Kinezi i Kalmike jeli su konjsko meso. Prve podatke o pregledu stoke i mesa za klanje, koji su bili u uskoj vezi s vjerskim uvjerenjima i običajima, nalazimo kod starih civilizacija u Egiptu, Izraelu i u Feničana.
Veterinarsku djelatnost ili točnije rečeno pomoć bolesnim životinjama u srednjem vijeku obavljaju neprofesionalne osobe, bez obzira jesu li one iz vjerskih zajednica ili su to kovači, pastiri, ...vračevi i sl. U srednjem vijeku konj se uglavnom koristi kao radna, ali još više ratna životinja, zbog čega je bilo potrebno poznavanje ne samo bolesti kopita i potkivanje, nego i bolesti konja. Tako se pojavljuju hipijatri, stručnjaci za konje koje će kasnije naslijediti mareškalki, odnosno vidari-kuršmidi, (njihovi pomoćnici). Pojam medicina veterinaria zamjenjuje se pojmom mareschalia, koji je označavao liječenje i potkivanje konja, ali i općenita znanja o konjima. Zarazne bolesti domaćih životinja ugrožavale su stočni fond, a time i ljudski opstanak pa su se zbog njihovih pojava odgađala osvajanja i gubili ratovi.
Ribarstvo kroz povijest do 19. stoljeća Ćurković, Mia; Džaja, Petar; Severin, Krešimir ...
Hrvatski veterinarski vjesnik,
03/2021, Letnik:
29, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Pronađeno probušeno kamenje, koje je služilo kao uteg za mreže, zatim igle od kosti, zajedno s ostacima mreža, potječe iz najstarijeg kamenog doba. Za lov ribe ljudi su od davnina koristili udicu iz ...pretpovijesnog doba, a špiljski čovjek izrađivao je udicu najprije od oštrog kamena u obliku romba privezanog uzicom. Kako se mijenjao oblik udice, tako se poslije koristio i različit materijal za njezinu izradu, pa će kamenu udicu zamijeniti udica od kosti, drveta te poslije od metala. Arheološki i povijesni nalazi mnogobrojnog pribora za ribolov potvrđuju da su ljudi lovili ribu već u mlađem paleolitiku, a ostaci čamaca, mreža, vrša i ostiju upotrebljavani su u mezolitiku. U mezolitiku i neolitiku po ekonomskoj važnosti ribarstvo se izjednačilo s ulovom kopnenih životinja.
U radu je prikazan način ulova riba u starim civilizacijama, srednjem vijeku kao i u novije doba do 19. stoljeću u cijelom svijetu. Povijesni podaci zasnovani na arheološkim nalazima pokazuju da je čovjek koristio pribor za ribolov još u kamenom dobu, a sigurno se bavio ribolovom u mlađem paleolitiku. Stari Egipćani bavili ribolovom 5500. - 4000. g. pr. Kr. te su poznavali ribolov pomoću udica, mreža i koplja. Četiri tisuće godina prije u Kini su doneseni zakoni o zabrani ribolova za vrijeme mrijesta, a Feničani su dobro poznavali ribolov pomoću svjetla. Stari Hebreji ribu prerađuju, sole i ne jedu ribe bez ljuske kao što su jegulja, som, morski pas, morska mačka, raža i dr. U staroj Grčkoj Aristotel navodi 110 vrsta riba od kojih se danas može identificirati 50. U srednjem vijeku ribarenje je u rukama privilegiranih i bogatih, izrađuju se brodovi za ribarenje, Arthedi 1705. - 1735. razvrstava ribe u razrede i redove, a Linne opisuje 2600 vrsta riba.
Since 1996, European beavers (Castor fiber) have been reintroduced from Germany to Croatia. However, little is known about the health status of the established population. Necropsy of a 2-year-old ...female European beaver, which died from a car accident, revealed 28 adult trematodes in the preserved fragments of the colon and in the peritoneal cavity. All of them were identified as Stichorchis subtriquetrus. The typical location of these parasites is the large intestine, and the finding of several specimens in the peritoneal cavity can be explained by the severe trauma. We assume that the trematode was introduced to Croatia along with the beavers. Furthermore, it is very probable that the life cycle can be completed as the intermediate hosts are part of the local fauna. This is the first record of S. subtriquetrus in Croatia.PUBLICATION ABSTRACT
An epidemiological study was carried out to determine the seroprevalence of Chlamydia abortus (C. abortus) in sheep in Bosnia and Herzegovina. This was the first systematic study of this kind carried ...out in Bosnia and Herzegovina. Samples were collected during 2012 and 19 sheep flocks, located in the different parts of the country and with a recorded history of reproductive failures (abortion, stillbirths and infertility) were involved. A representative sample from each flock was taken by a simple random sampling allowing the detection of seropositive animals within a flock with 95% confidence, with expected prevalence rates of 20%, using the recommendations for determining the required necessary sample size to detect the presence of disease. In total 178 sheep blood sera were tested for the specific antibodies against C. abortus, with the use of enzyme-linked immunosorbent assay (CHEKIT* Chlamydophila abortus Antibody Test Kit). The results showed that 77 (43.3%) out of 178 ovine sera were seropositive for C. abortus infection, as indicated by the manufacturer's interpretation of the results. The flock was considered to be positive if at least one animal was seropositive. The flock prevalence of C. abortus in the examined flocks was 84.2% (16/19 flocks). The results of the present study indicate that C. abortus infection occurs frequently in sheep in Bosnia and Herzegovina. Key words: Bosnia and Herzegovina, Chlamydia abortus, seroprevalence, sheep U radu je opisano epidemiolosko istrazivanje s ciljem utvrdivanja seroprevalencije protutijela za vrstu Chlamydia abortus ovaca u Bosni i Hercegovini (BiH). Ovo je prvo sustavno istrazivanje ove vrste provedeno u BiH. Uzorci seruma bili su uzeti tijekom 2012. godine, a bilo je obuhvaceno 19 stada ovaca s registriranim reprodukcijskim poremecajima (pobacaji, mrtvorodenja, neplodnost) diljem drzave. Reprezentativan uzorak iz svakog stada osigurali smo jednostavnim slucajnim odabirom kojim je omoguceno otkrivanje seropozitivnosti unutar stada na 95%-tnoj razini povjerljivosti, s ocekivanom prevalencijom od 20%, sluzeci se preporukama za odredivanje potrebne velicine uzorka za otkrivanje prisutnosti bolesti. Pretrazeno je ukupno 178 uzoraka krvnog seruma ovaca na prisutnost specificnih protutijela protiv C. abortus pomocu imunoenzimnog testa (CHEKIT* Chlamydophila abortus Antibody Test Kit). Sukladno preporukama proizvodaca za tumacenje rezultata, od ukupno 178 pretrazenih uzoraka 77 (43,3%) je bilo pozitivno na C. abortus. Stado se smatralo pozitivnim ako je sadrzavalo makar jednu seropozitivnu ivotinju. Prevalencija obuhvacenih stada na C. abortus iznosila je 84,2% (16/19 stada). Rezultati ovog istrazivanja ukazuju na cinjenicu da je infekcija vrstom C. abortus kod ovaca u Bosni i Hercegovini vrlo prosirena. Kljucne rijeci: Bosna i Hercegovina, Chlamydia abortus, seroprevalencija, ovce