Kritički se razmatra zastupljenost baštinske tematike u pisanom djelu don Mile Vidovića, ponajviše sadržane u reprezentativnim izdanjima. Vrednuje se kao vid populariziranja ponajprije ...donjoneretvanske umjetničke i arheološke topografije kao poticaja za njeno istraživanje. Naznačava se vrijednost i koristnost Vidovićevog priloga kulturnoj baštini, osobito kada se iznosi u izgledu brojnih i manje poznatih podataka. Novija terenska saznanja o lokalitetima, opisi crkava i uvid u njihov inventar, kao i informacije iz povijestnih vrela, tim putem upravo i podcrtavaju veliko značenje predočene materijalne kulturne baštine i povijestnog sadržaja.
Don Mile Vidović's bibliography also encompasses heritage subjects. His published syntheses and reviews facilitate professional engagements, primarily in the artistic and archaeological topography of the Lower Neretva area. Sacral Buildings in the Neretva Valley is an overview of church buildings and their artistic design, and is rounded off as a whole with photographic contributions. In the book History of the Neretva Valley Parish, the cultural heritage is more comprehensively presented and supplemented with localities from earlier periods.Vidović also contributed to the cultural topography of the area with parish monographs. The Parish of Vidonje monograph provides information about unknown localities. He looks at those from prehistory through the reference literature, thus correcting chronological assumptions. He gives art historians information about artistic equipment in the church of St. John the Baptist, as well as about brotherhoods. The Parish of Dobranje - Bijeli Vir, patterned on the Vidonje monograph, provides information on archaeological sites, church art, brotherhoods and parish celebrations.Vidović's dissertation Nikola Bijanković. Canon of Split and Bishop of Makarska, 1645 -1730, is based on documents, mostly from the Vatican archives. Therefore, the heritage accents in it are first-class information about church buildings in Makarska and Brela. Information about worship and education, and also about brotherhoods, which had not existed in the city before Bishop Bijanković, was also presented. The statements about his pastoral visits are also interesting. When going to Neretva in 1712, the bishop faced the Orthodox Church of St. Peter, built on the territory of Dobranje parish without his knowledge and permission.Vidović also referred to Lower Neretva's cultural heritage in his smaller texts about the parish of Dobranje - Bijeli Vir and the church of St. John the Baptist in Vidonje.Despite the occasional inconsistency in the citation of the works of experts, or the citation of not exctly reference texts, there is a positive representation of material cultural heritage in the work of Don Mile Vidović.
U radu se dokazuje kako je komedija „Gli amori del capitano Niccolò Ivulić … (Ljubavi kapetana Nikole Ivulića)“ nepoznatog makarskog auktora iz 18. st., sačuvana u prijepisu iz 1873., a u izdanju ...„Buzdo“ makarskog Ogranka Matice hrvatske iz 2018. priređena prema beogradskoj kazališnoj adaptaciji Antona Kolendića. Nagomilanim vulgarnostima i psovkama tek je oslonjena na izvorni tekst. Sukladno nametnutoj ideologiji jugoslavenstva hrvatskoj duhovnosti i kulturi atribuirana je svećeniku Klementu Grubišiću (1725. - 1773.), što je prihvaćeno i u Matičinom izdanju. Podsjeća se kako hrvatska kulturna i znanstvena javnost nije prihvatila takvo auktorstvo, već se govori o nepoznatom piscu. Matičino izdanje nije naznačilo čiji se tekst komedije tiskao, niti pohranu prijepisa u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U Predgovoru je razvidno nepozivanje na one radove koji su upozorili na dvojbenost Grubišićeva auktorstva komedije (D. Berić, S. Prosperov Novak, V. Deželjin). Manjkavosti su očite i u loše posloženom i faktografski neuvjerljivom Pogovoru, poglavito u prikazu duhovnosti Makarske 18. st. Njime se razotkriva i anacionalni pristup neupitnim kategorijama, kao što su hrvatska književnost i kultura.
Autor u radu razmatra pojavu crkve sv. Tripuna u Kotoru kao izuzetnu
u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije na početku
9. stoljeća. Centralnost njezina plana vidi podudarnu crkvi sv.
Tome u ...susjednom Prčanju. Odbacuje mogućnost podrijetla ovoga
arhitektonskog tipa s tla južnotalijanske Apulije. Arhitekturu
bokokotorskih crkava sagledava kroz kreativne razrade umjetničkog
izraza Bizanta. Ove, jednim dijelom, promatra u osloncu
na kontinuitet rješenja kasnoantičkoga graditeljstva na istočnom
Jadranu. S druge strane, uvažava i suvremene impulse ostvarene
u bizantskim gradnjama 7. – 9. stoljeća, također obilježene
razradama prethodnih kasnoantičkih ostvarenja.
Publishing of the revision research of the site with St. Peter's Church in Zavala (Ravno) has not valorised previous papers in a satisfactory manner. Reminder of many earlier reviews of St. Peter's ...Church was missing. The claim which was not directed to this construction was taken over unverified. Considering the early phase of the site as the early Middle Ages is chronologically unconvincing, because there are solid leads for the late antique phase. The author did not refer to the paper which points to the same conclusion regarding the possible late dating of St. Peter's Church, within the Gothic period, which is reflected in terms of construction and floor plan with rectangular apse.
Pregledno se i uz kritičke napomene donosi prikaz i povijesne
okolnosti pojave likovne umjetnosti na prostoru današnjega Makarskog primorja, donjeg toka lijeve strane Cetine, Zabiokovlja i ...donjoneretvanskoga pojasa u 15. st., kojom se prezentira gotički stil. Osim arhitekture crkava, skulpture i slikarstva, obuhvaćene su i utvrde, u prvom
redu naznakom njihove uloge u razdoblju vladavine hercega Stjepana Vukčića Kosače. Istaknute su i one gradnje koje za hercega Stjepana vezuje predaja, te su kao takve i toponimijski posvjedočene.
Osvrtom na objavu revizijskih istraživanja lokaliteta s crkvom sv. Petra u Zavali (Ravno) upućuje se na nezadovoljavajući pristup u valoriziranju prethodnih radova. U tom pogledu upozoreno je i na ...nepoželjne postupke, neprovjereno preuzimanje tvrdnje drugog autora i, što je izgledno, svjesnim nereferiranjem tuđega rada prilikom iznošenja zaključka o mogućnosti za kasniju gradnju crkve.
Radom se razmatra pojava pentagrama, narodnoj tradiciji poznatijeg kao Salamunovog slova, uklesanog na kamenu uz dovratnik mlina u zaseoku Medići u priobalnim Brelima na zapadnom rubu Makarskog ...primorja. Iako nije sačuvana predaja o njegovom značenju, time i razlogu postavljanja na ulaz u gradnju iz 19. st., zabilježena je dječja igra iz druge polovine 20. st. u kojoj se prstom prelazilo preko simbola nastojeći ne ponoviti poteze. Igra je nesumnjivo predstavljala prežitak široko ukorijenjenog vjerovanja u Dalmaciji o apotropejskom svojstvu pentagrama, konkretno očitovanje ritualne radnje jednopoteznog upisivanja simbola prstom po zraku ili predmetima u trenucima oluja i većeg nevremena. Izvorno značenje simbola također je u njegovom apotropejskom svojstvu znajući kako su mlinovi i mjesta onostranog.
U Kučićima, selu u omiškom zaleđu, provedena su u ljeto 2016. godine arheološka istraživanja crkve sv. Luke, podignute u današnjem izgledu sredinom 18. st. i proširene u drugoj polovini 19. ...st. Spomen sela u izvorima 13. i 14. st. te spomen crkve 1620. godine, u vrijeme osmanske vladavine, pouzdano su upućivali na srednjovjekovnu gradnju na mjestu postojeće crkve. Istraživanjima unutar crkve otkriveni su temelji manje jednobrodne gotičke crkve s plitkom pravokutnom apsidom. Datira se od sredine 14. st. do sredine 15. st., čime su dodatno otklonjene pretpostavke o položaju kučićke župne crkve na Mijovilišću. Dopušta se mogućnost da segment zida grobne komore pred svetištem predstavlja ostatak polukružne apside starije, romaničke crkve.
U radu se razmatraju primjedbe o izvoru trobrodnog i troapsidalnog rješenja romaničke katedrale sv. Tripuna u Kotoru (1124.-1166.) i postave kupole u njezinom središtu. Mogućnost njezinih ...lombardijskih svojstava, izraženih ponajprije u nacrtu dvotravejnih jedinica pobočnih brodova preko alternacije nosača, ostvarenih posrednim prijenosom preko crkava u srednjotalijanskom jadranskom zaleđu, ovdje se ponovo sagledava u pogledu nereferiranja ranijeg tumačenja prilikom novijeg osvrta na ovaj problem. Isto vrijedi i po pitanju tumačenja uzora za postavu dvaju pročelnih zvonika, izvorom u matičnoj crkvi benediktinskog reda na Monte Cassinu. Rješenje začelja benediktinske crkve sv. Mihovila na Prevlaci kod Tivta, također u Boki kotorskoj, u postavi polukružnih apsida od kojih su bočne zatvorene ravnim zidom, ostvareno je kod znamenite crkve Cluny II u drugoj polovini 10. st. U slučaju crkve na Prevlaci takvo oponašanje ukazuje na dosljednost, s obzirom da sličan upliv na apeninske gradnje 11. st. nije rezultirao identičnim rješenjem. Trobrodni i troapsidalni tip na dubrovačkom okružju uzeo se kao prethodnica istorodne pojave uzduž istočnog Jadrana, u ozračju početnog razvoja ranoromaničkog stila prve polovine 11. st. Analogna zamisao trobrodnosti i istog broja apsida, premda manje uniformirana, ostvarena je približno u isto vrijeme i kod benediktinske crkve sv. Mihovila na Prevlaci.
PDF
