Due to it being a public activity, speech in Parliament is measured by different standards than language used in the private sphere. When delivering speech in Parliament, its members carry a great ...social responsibility for the spoken words, weighed for credibility and authenticity, social justifiability and usefulness, tolerance and ethics, and consequently aesthetics, and linguistic and cultural literacy (Škarić 2000: 9). As any other public speaker, the member of the Croatian Parliament does not speak only in his/her own name, but also as a representative of someone else, or a member of a certain party whose collective interests also need to be addressed. This occassion prompted the authors of this paper to focus their attention on the ways modern-day members of the Croatian Parliament use their mother tongue during delivery of their parliamentary speeches. As the research was conducted on the occasion of the 170th anniversary of the first parliamentary speech in the Croatian Parliament delivered in the Croatian language, this paper analyzes the language used in Croatian Parliament speeches, in the 7th Assembly. As public speakers, regardless of their origin or level of education, members of the Croatian Parliament need to be prime examples of the proper use of the Croatian standard language, equipped with linguistic skills and clarity of expression. With regard to this, authors analyze aberrations of 50 members of the Croatian Parliament from the Croatian standard language during the describe in an eleven-hour debate. Several sessions of the Croatian Parliament were recorded, the material was transcribed and analyzed on all linguistic levels with special attention paid to the phonetics-phonological and lexical analysis.
This paper focuses on the Romance influence on the local idiom of the Dalmatian town of Šestanovac. Specific examples of Romanisms in the semantic field of furniture are selected from the rich ...lexical material and subjected to lexical and etymological analysis in order to examine their origin. In addition, the authors compared the recognition and use of the above examples of Romanisms in respondents of various age groups. The analysis revealed that recorded Romanisms were not equally represented in the speech of the respondents, which pointed to numerous sociolinguistic elements, i.e. the influence of various extra-linguistic factors in the use of certain lexemes.
Hrvatski srednjovjekovni pravni spomenici pouzdani su svjedoci svoga vremena. Njihovim proučavanjem može se pratiti povijesni razvoj hrvatskoga jezika, hrvatskih dijalekata i hrvatskih pisama: ...latinice, glagoljice i bosančice. Kao polazište ovomu radu poslužit će hrvatski srednjovjekovni spomenik Poljički statut, pisan posebnim pismom, bosančicom, odnosno poljičicom. Naime, riječ je o književno-jezičnom dokumentu koji može biti i dobar izvor za proučavanje nekih drugih činjenica: povijesnih, društvenih, pravnih, etnografskih, političkih, socioloških... U ovome se radu promatra Poljički statut kao jezični dokument. Polazište radu jest teza P. Šimunovića (1978) koji Statut smatra čakavskim spomenikom. Slijedi analiza autentičnog zapisa govora Srijana u Poljicima koji dosad nije u literaturi opisan ni na jednoj od jezičnih razina. Zapis srijanskoga govora posebno je zanimljiv dijalektolozima. Naime, smatra se da su Poljica prostor na kojem se dodiruju dva narječja, čakavsko i štokavsko. Uspoređujući jezik Poljičkoga statuta i zapis srijanskoga govora, pokušat će se dokazati genetska pripadnost jednoga poljičkoga govora čakavskom narječju te ustanoviti u kolikoj je mjeri čakavskoga ostalo sačuvano u srijanskom govoru te koliko je prisutno štokavskih inovacija. Cilj je ustvrditi proces interferencije dvaju narječja. Analiza će se provesti samo na fonološkoj razini.
The paper presents a research of Croatian folklore tradition of the central part of the Pelješac
peninsula included various aspects of traditional culture: from legends, beliefs and customs
to poems, ...stories, adverbs, etc. A special regard was given to the beliefs in the supernatural
forces. The main purpose of the paper is to show that folklore tradition is not a relic of the
past, but rather a natural part of life in this community.
U ovom će se radu sažeto predstaviti rukopisna zbirka Štenja iz splitske katedrale – životopisi svetaca i druge liturgijske knjige. Donosi se njezina struktura kao i pojedina grafijska, pravopisna i ...jezična rješenja prisutna u tekstu Skaʒanye od Poçetka Svetoga Reda Karmelitanskoga.
Navedeni rukopis pruža dragocjen izvor za daljnja jezična istraživanja.
Jezik Kavanjinova djela izaziva zanimanje jezikoslovaca od 19. stoljeća pa sve do danas. Literature naizgled ima, no malo je bibliografskih jedinica posvećeno jezičnoj strani epa. U pojedinim se ...radovima mogu naći samo neke informacije o jeziku njegova djela. Radu se pristupa s obzirom na nedovoljnu istraženost jezika Kavanjinova spjeva Bogatstvo i uboštvo, na nedostatak opisa na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj... Analiza je provedena na drugom, cjelovitom izdanju epa što ga je objavio Josip Aranza pod nazivom Poviest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara. (Bogatstvo i uboštvo.) ‘Velopiesna’ Jerolima Kavań ina (Cavagnini) vlastelina splitskoga i trogirskoga u ediciji Stari pisci hrvatski u Zagrebu 1913. godine. "Jezik u Kavan ́ ina zaslužuje osobitu pažn ́ u i proučavan ́ e (...)", navodi Josip Aranza, priređivač izdanja Kavanjinova spjeva iz 1913. godine te dalje ističe da se upravo u tom spjevu može osjetiti "čudnovato miješanje dijalekata". Kao polazište za istraživanje ovoga rada poslužila je Kravarova (1975: 38) teza da se u djelu ovoga autora osjeća tendencija da se čakavština jednoga Splićanina supstituira dubrovačkim književnim izrazom, odnosno da je zasigurno i ovaj čakavski pisac, kao i njegovi suvremenici pisao dubrovačkom književnom štokavštinom. U radu se donosi fonološka i morfološka raščlamba jezika Kavanjinova spjeva Bogatstvo i uboštvo. Analiza tih jezičnih elemenata trebala bi pokazati koliko je Kavanjinov spjev dio čakavskoga hrvatskoga književnoga izraza, a koliko se u njemu očituje štokavskoga.
Među raznoraznim temama koje su još od prvih godina pjesničkoga stvaralaštva privlačile pažnju naših pjesnika, zasigurno posebno mjesto pripada Blaženoj Djevici Mariji. Jednako kao što Blažena ...Djevica Marija ima posebno mjesto u kršćanskoj Crkvi kao Kristova djevičanska majka Bogorodica, tako i posebno mjesto unutar cjelokupnoga pjesničkog stvaralaštva čini marijanska lirika, odnosno čine ga upravo oni stihovi posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Brojni su hrvatski pjesnici barem maleni dio svoga pjesničkog opusa posvetili Isusovoj majci. U ovome radu analizirat će se pojedine marijanske pjesme pjesnika splitskoga književnog kruga: Marka Marulića, Frane Bogavčića, Nikole Matulića, Jerolima Martinčića i Frane Božićevića Natalisa. Provest će se fonološka i morfološka jezična raščlamba. Pjesme su to koje su napisane čakavskom stilizacijom hrvatskoga književnog jezika 16. stoljeća.
Među raznoraznim temama koje su još od prvih godina pjesničkoga stvaralaštva privlačile pažnju naših pjesnika, zasigurno posebno mjesto pripada Blaženoj Djevici Mariji. Jednako kao što Blažena ...Djevica Marija ima posebno mjesto u kršćanskoj Crkvi kao Kristova djevičanska majka Bogorodica, tako i posebno mjesto unutar cjelokupnoga pjesničkog stvaralaštva čini marijanska lirika, odnosno čine ga upravo oni stihovi posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Brojni su hrvatski pjesnici barem maleni dio svoga pjesničkog opusa posvetili Isusovoj majci. U ovome radu analizirat će se pojedine marijanske pjesme pjesnika splitskoga književnog kruga: Marka Marulića, Frane Bogavčića, Nikole Matulića, Jerolima Martinčića i Frane Božićevića Natalisa. Provest će se fonološka i morfološka jezična raščlamba. Pjesme su to koje su napisane čakavskom stilizacijom hrvatskoga književnog jezika 16. stoljeća.
Pelješku jezičnu situaciju karakterizira isprepletenost dvaju narječja, štokavskoga i čakavskoga. Zapadni dio poluotoka pripada čakavskom, a njegov istočni dio štokavskom narječju. Kuna se smjestila ...u središnjem dijelu poluotoka pa se u govoru toga mjesta osjeća jako prožimanje štokavskih i čakavskih elemenata. U ovom se radu posebna pozornost posvećuje leksiku. Brojni su primjeri koji povezuju čakavske i zapadnoštokavske govore (npr. čèšan, kȕrit). Leksik kunovskoga govora obiluje romanskim posuđenicama (npr. beštímat, bićèrīn, režéntat), dok je udio germanizama (npr. fȕsbal) i leksema orijentalnoga porijekla manji (npr. belȃj). U kunovskom su govoru zabilježeni i leksemi naslijeđeni iz praslavenskoga leksičkog inventara (dȉver, gȁće). Posebna je pozornost posvećena leksiku vezanom za opis stare peliške (kunovske) kuće: bȁnjē (kupatila), dèspenzē (ostave), kȁmarē (spavaće sobe), tìnela (dnevne sobe) i zȍgnja (kuhinje).