U ovom radu autor istražuje značenje načela supsidijarnosti kao sastavnice religioznosti i kršćanskoga identiteta, ali i istinskoga suživota među ljudima. Nadahnuće i poticaj za ovo promišljanje i ...istraživanje, koje je dio projekta »Supsidijarnost u hrvatskom društvu«, autor nalazi u rezultatima istraživanja koje je provedeno tijekom 2009. godine na nacionalnom reprezentativnom uzorku usmenom anketom. Rad teži za konkretnošću i praktičnošću kako bi mogao biti na korist svima koji svoj kršćanski identitet žele otkrivati, dublje upoznati i razvijati u svim njegovim dimenzijama a u tomu i drugima pomagati. To pokazuje i naslov rada koji ima na umu supsidijarnost kao važnu kršćansku krjepost. Autor najprije kratko iznosi neka zapažanja i napomene s obzirom na rezultate spomenutog istraživanja o supsidijarnosti u hrvatskom društvu u kojem je načelo supsidijarnosti uglavnom nepoznato. Zatim dotiče sadašnje ozračje u svijetu i kod nas, koje izaziva i poziva kršćane da se ne stide evanđeoskih vrijednosti i evanđeoskih modela kako bi pomogli današnjem čovjeku da se opet pronađe, da spozna u čemu je njegov ljudski identitet koga je nemoguće posve upoznati i živjeti bez Krista, savršenog čovjeka. Autori iznosi i neke važne biblijske i teološke naglaske načela supsidijarnosti koji se danas, možda, ne ističu uvijek dostatno. Pokazuje da je načelo supsidijarnosti, pogotovo ako ga se shvati i nastoji živjeti kao kršćansku krjepost, jedan od važnih aspekata religioznosti i istinskoga kršćanskog identiteta danas.
Početak trećega tisućljeća obilježava kriza sakramenta
pomirenja. Toj krizi idu u prilog neosjetljivost za evanđeoski
navještaj obraćenja i pokore u suvremenoj kulturi. Spomenutu
krizu također ...pospješuje nedostatno poznavanje i shvaćanje
sakramenta pomirenja.
Imajući sve to na umu, autor ovim člankom želi istražiti nauk
o sakramentu pomirenja u govorima sv. Antuna Padovanskoga,
evanđeoskoga naučitelja i velikog propovjednika.
Sabirući i analizirajući Antunove izričaje o sakramentu
pomirenja, razasute na preko 1500 stranica njegovih govora,
autor pokazuje da u njima nalazimo pravi rudnik pouka u vezi sa
sakramentom pomirenja koje su i danas veoma vrijedne i mogu
pomoći boljem i dubljem otkrivanju, poznavanju i slavljenju ovog
sakramenta. Njegova razmišljanja su vrlo životna, konkretna i
jednostavna, i posve utemeljena na Pismu i tradiciji Crkve.
Imajući u vidu kako je današnji svijet nezamisliv bez uzajamnosti i međusobne ovisnosti skupina, država i naroda, autor na temelju crkvenih dokumenata o socijalnom nauku pokazuje brigu i zalaganje ...Crkve, napose u posljednjih stotinu godina, da stalno i ustrajno posvješćuje potrebu međusobne ovisnosti koja je - kao što to jasno ističu – i jedan od znakova vremena koji treba prerasti u sveopće zalaganje u ovom vremenu, zalaganje koje se danas sve više označava kao solidarnost koju je Pavao VI. nazvao »obvezom solidarnosti«. Da to uistinu postane, važno je - uz sociološku, etičku i teološku označnicu solidarnosti - jasno naglasiti i njezinu specifičnu duhovnu označnicu do te mjere da cjelovitu kršćansku solidarnost danas smijemo držati pravom duhovnošću. S tom SVOJOM unutarnjom duhovnom dimenzijom, koja je poput duše u tijelu, solidarnost postaje evanđeoskom krepošću koja zahtijeva dar stalnog obraćenja koje donosi plodove u konkretnosti života, a temeljni i konačni plod je dostvaranje i izgrađivanje stvarnog zajedništva među ljudima i sa svim stvorenjima, a to u konačnici znači i dostvaranje samoga čovjeka koji je pozvan uzrasti »do mjere uzrasta punine Kristove« (Ef 4, 13). To se solidarno zajedništvo ovdje na zemlji najsnažnije i najcjelovitije izražava, izgrađuje i ispunjava u euharistijskom slavlju koje teži postati liturgijom života, a euharistijsko zajedništvo je ujedno i najživotnije predostvarenje punine konačnoga zajedništva u Bogu.
Ovaj rad ne pretendira na svestranu i sustavnu razradu cijele tematike, nego prije svega nastoji sabrati temeljne tekstove crkvenih dokumenata o socijalnom nauku u kojima je očita duhovna dimenzija solidarnosti te putem kratke analize tih tekstova naznačiti područja koja zaslužuju dublju i temeljitiju razradu i konkretnu primjenu u formaciji za istinsku kršćansku solidarnost. Stoga je ovaj rad zamišljen kao pomoć i uporište daljnjim istraživanjima te tematike.
Autor u svom radu o solidarnosti iz perspektive kršćanske duhovnosti ističe teologalno-antropološki vid solidarnosti kako ga nalazimo u Bibliji i u otačkom teološkom promišljanju. Naime, solidarnost ...koja se uspostavlja između Boga i čovjeka te između ljudi međusobno ima svoje uporište u čovjekovoj strukturi odnosnosti, a zajedništvo s Bogom - koje je u korijenu svih odnosa čovjeka prema drugim ljudima i prema svemu stvorenju - jest temeljem i modelom svakog drugog oblika solidarnosti. Na temelju otačkih tekstova pokazuje kako se pod solidarnošću razumijeva životni stav pojedinca i čovječanstva koji promiče zajedničko dobro shvaćeno kao razvoj i rast cijeloga čovjeka i sviju ljudi, a ne prihvaća logiku podjele i nadmoći, pohlepe na račun drugoga. Sva kršćanska duhovnost i sav vjernički život, od apostolskih vremena do danas, imaju svoje uporište u Bibliji, bez koje se ne mogu ispravno razumjeti temeljne dimenzije kršćanske duhovnosti. No, to nije posve dovoljno jer mi kršćani vjerujemo da »božanske riječi rastu zajedno s onim tko ih čita« (sv. Grgur Veliki), a pogotovo s onim tko ih ozbiljno i velikodušno živi, te je i sama biblijska poruka obogaćena evanđeoskim životom tolikih kršćana kako to zorno pokazuju i dokazuju primjeri raznovrsnih oblika ostvarivanja kršćanske solidarnosti kroz povijest, napose kad je riječ o svetim očima, monaštvu i redovništvu. Aktualizacija nekih promišljanja i modela ostvarenih u povijesti kršćanstva, kako je naznačeno u 4. dijelu teksta, može itekako pomoći u današnjem teološkom promišljanju, a napose u traženju i ostvarivanju novih modela
Aim To assess the long-term survival after hospital discharge of patients hospitalized due to coronavirus disease 2019 (COVID-19). Methods We retrospectively reviewed data on post-discharge survival ...of 2586 COVID-19 patients hospitalized in our tertiary hospital from March 2020 to March 2021. Results Among 2586 patients, 1446 (55.9%) were men. The median age was 70 years, interquartile range (IQR, 60-80). The median Charlson comorbidity index was 4 points, IQR (2-5). The median length of hospital stay was 10 days, IQR (7-16). During a median follow-up of 4 months, 192 (7.4%) patients died. The median survival time after hospital discharge was not reached, and 3-month, 6-month, and 12-month survival rates were 93%, 92%, and 91%, respectively. In a multivariate analysis, mutually independent predictors of worse mortality after hospital discharge were age >75 years, Eastern Cooperative Oncology Group status 4, white blood cell count >7*10.sup.9/L, red cell distribution width >14%, urea on admission >10.5 mmol/L, mechanical ventilation during hospital stay, readmission after discharge, absence of obesity, presence of chronic obstructive pulmonary disease, dementia, and metastatic malignancy (P < 0.05 for all). Conclusion Substantial risk of death persists after hospital admission due to COVID-19. Factors related to an increased risk are older age, higher functional impairment, need for mechanical ventilation during hospital admission, parameters indicating more pronounced inflammation, impaired renal function, and particular comorbidities. Interventions aimed at improving patients' functional capacity may be needed.
U posljednjih nekoliko desetljeća kronične nezarazne bolesti (KNB) prepoznate su kao jedan od glavnih uzroka smrti u gotovo svim zemljama svijeta. U Republici Hrvatskoj, zemlji srednjoeuorpskog ...kulturnog kruga koja je prošla fazu „demografske tranzicije“, KNB također predstavljaju vodeći uzrok smrti. Vođena idejom preventivnog djelovanja i smanjenja razine rizičnih čimbenika prema temeljnim postulatima velikana hrvatske i svjetske medicine Andrije Štampara, skupina studenata medicine i mladih liječnika je 12. siječnja 2009. godine u prostorima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osnovala Udrugu narodnog zdravlja „Andrija Štampar“. Ustrajni rad doveo je do realizacije projekata prepoznatih na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini od kojih je najznačajniji troetapni Stručno-edukacijski simpozij „Štamparovi dani“ koji se sastoji od javnozdravstvene akcije mjerenja krvnog tlaka i glukoze u krvi građanima Požeštine, programa prevencije međuvršnjačkog nasilja „Budi cool, ne budi bully“ te međunarodnog simpozija Zdravi stilovi života kojemu je glavni cilj trajna edukacija i stručno usavršavanje članova Udruge. Važno je istaknuti i projekte poput programa Zdravlje svima, Obilježavanje svjetskog dana moždanog udara, Kava bez šlaga, Provedi zdravi dan, CROatian Student Summit – CROSS te Inicijalnu programsku suradnju s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva. Kao i do sada, članovi Udruge će i u budućnosti težiti ustrajnom provođenju javnozdravstvenih akcija i kvalitetnih projekata, uključivanju entuzijasta u rad i širenju ideja zdravih stilova života.
