In the wake of increasing secularization and religious pluralism, the Slovak-Canadian community offers a compelling case study on the role of religion and religious institutions in shaping immigrant ...identities and contributing to broader societal cohesion. Drawing upon an interdisciplinary array of scholarly works, historical documents, and statistical data, this paper aims to explore the multifaceted relationship between the Slovak diaspora in Canada and their religious affiliations. It delves into the historical background of Slovak immigration to Canada, the social and cultural impacts of religious practices, and the complex interactions between religious identity and modern secular Canadian society. Our approach reveals that religious institutions serve not merely as spiritual sanctuaries but also as vital agents in preserving cultural heritage, fostering social integration, and contributing to the moral fabric of Canadian society at large. Our findings suggest that religiosity among Slovak-Canadians serves as a microcosm that reflects broader themes in the dialogue between faith and multiculturalism in contemporary Canada.
Luther's theology of the worship service was, first of all, developed on the basis of the relationship to the conflict between theolatry and idolatry. The basic presupposition of all of Luther's ...theology is the question: Who is your God? Luther's theology of the worship service rests first of all on the correct understanding of God and His actions and also on the faith as the integral part of humanity which is naturally connected to the true worship of God. The understanding of the mass as good deed flows, according to Luther, from the human attempts to cleanse themselves in front of God and the sacrifice of mass is one of many attempts to influence God by offering the good deeds. This leads to the understanding of the mass as idolatry tainted by legalism.
Značajan se dio krize naših suvremenih europskih društava može pripisati deplasiranom i zloupotrijebljenom vjerskom žaru u različitim oblicima religijskog fundamentalizma, kako domaćeg tako i ...uvezenog i dijeljenog od strane imigranta u Europu iz zemalja Trećeg svijeta. Za rješavanje ovog složenog fenomena u europskom okruženju potrebno je analizu prikazane problematike koncipirati u sociološku shemu temeljenu na tri premise: (1) dijagnozi migracijskih procesa u kontekstu rastućih kretanja stanovništva u Europi, (2) ) utvrđivanju odrednica i čimbenika koji uzrokuju ova kretanja, kao i (3) prijedlogu rješavanja postojećeg stanja u duhu socijalnog nauka Rimokatoličke crkve. Naš je rad pokušaj da se protumače i usporede mišljenja odabranih stručnjaka o ovoj osjetljivoj problematici te da uz pomoć njihovih mišljenja iznesemo neke ideje vodilje na putu do mogućih rješenja postojećeg stanja. Počinjemo s opisom ideološke dekonstrukcije moralnog i kulturnog svijeta koja se očituje u postmodernom društvu, praćenog procesima subjektivizacije i individualizacije, koji su u Europi i Sjevernoj Americi 1960–ih dobili društveni kontekst. Potom se okrećemo istraživanju konteksta vjerskih promjena (iz teološko-sociološke perspektive). Religioznost postmodernog čovjeka postaje mješavina raznih ispravnih, premda često kontradiktornih, diskontinuiranih elemenata, koji uključuju malu dozu ljubavi prema bližnjemu, često poprimajući oblik prijateljske naklonosti i ispoljavanja emocija prema životinjama i vanjskom okruženju, ideološki ispravne psihologije kao i parapsihologije, nadopunjene ezoterijskim, okultnim i astrološkim pojmovima, dok ona ostaje otvorena za mogućnosti istočnjačkih filozofija i sekti. Islamski se fundamentalizam doživljava kao reakcija na ovaj vjersko-kulturni kontekst koji se (i od strane konzervativnih muslimana i kršćana) percipira kao neprijateljski prema tradicionalnim vrijednostima, idejama o svijetu i idealima. Kontekst utjecaja suvremenog islama na europski vjerski krajolik i kulturu pomno se razmatraju u sljedećem odjeljku našeg članka. U Europi će broj kršćana pasti sa 74,5 posto na 65,2 posto između 2010. i 2050. godine, dok će se broj nevjerujućih (nedeklariranih) povećati sa 18,8 posto na 23,3 posto, a broj muslimana također će se gotovo udvostručiti s 5,9 posto na 10,2 posto. Na rast muslimana u Europi utjecat će i natalitet i migracije. Dio naše kritičke analize ukazuje na autodestruktivne tendencije nekih europskih elita i kulturnih utjecaja/ kreatora politike. Nakon što iznesemo neke prognoze i razvoje, te ponudimo početne kritičke poglede na događaje koji se događaju, prelazimo na ocrtavanje mogućih rješenja za ovu situaciju. Zbog složenosti problema ne postoji gotov, jednostavan način rješavanja ove situacije. Dok su imigranti oduvijek igrali važnu ulogu u europskoj povijesti, sve veći broj politologa posebno govori o unutarnjoj zaštiti Europe, odnosno o neizbježnosti zaštite njezinih konstitutivnih, temeljnih vrijednosti i prava. Da Europa ne izgubi svoj obraz i kulturno/moralno tkivo, važno je podržati svoje konstitutivne i fundamentalne vrijednosti. To neće biti moguće bez namjerne borbe da se sa svakom novom generacijom iznova osmisli svoje moralno i duhovno naslijeđe, a da se pritom ne izgube temelji na kojima je izgrađena naša kultura i civilizacija. Završni dio našeg članka usredotočuje se na stav Katoličke crkve o ovom pitanju i njezine nedavne prijedloge za rješavanje migracijske krize. Crkva uči da su državni dužnosnici i drugi koji ispovijedaju kršćanstvo ali odbacuju izbjeglice licemjeri jer bi Isus prihvatio te ljude, no taj stav valja uravnotežiti kritičkim pozivom da budemo svjesni da se naša obveza ljubavi i brige za bližnjega ne proteže samo na useljenike i njihove obitelji, veći i na obitelji i pojedince iz europskih zemalja domaćina. Naš strah od islamizacije kršćanske Europe može biti pokazatelj da mi Europljani imamo vrlo malo povjerenja u vlastitu vjeru. Sukladno tome, kršćansku vjeru nećemo moći sačuvati živeći je povučeno u svojim crkvama, nego predstavljanjem našeg kršćanskog duha – javnim prihvaćanjem tih izbjeglica i pomažući im u njihovim konkretnim okolnostima, te njihovim angažmanom (kao i naših svjetovnih parnjaka) uz dužno poštovanje u otvorenom diskursu metanarativa.
A significant part of the crisis of our
contemporary European societies can be attributed to misplaced and abused religious
zeal in various forms of religious fundamentalism, both domestically grown ...as well as imported and shared
by the immigrants to Europe from third-world countries. To deal with this complex
phenomenon in the European environment, it is necessary to conceive the
analysis of the presented issue into a sociological scheme based on three
premises: (1) diagnosis of migration processes in the context of growing
population movements in Europe, (2) identification of determinants and factors
that cause these movements, as well as (3) a proposal to solve the current
situation in the spirit of social teaching of the Roman Catholic Church. Our paper is an attempt to interpret and compare
the opinions of selected experts on this sensitive issue and, with the help of
their opinions, to present some guiding ideas on the path to possible solutions
to the current situation. We begin by
describing the
ideological deconstruction of the moral and cultural world as
evidenced in the postmodern
society, accompanied by processes
of subjectivization and individualization, which acquired a societal context in
Europe and North America in the 1960s. We then turn to
exploring the context of religious change (from a theological-sociological
perspective). The religiosity of
postmodern man becomes a
mixture
of various
correct
, albeit often
contradictory, discontinuous elements , involving a small dose of love for one's neighbor, often taking
the form of friendly affection and showing emotions towards animals and the
external environment, ideologically correct psychology as well as
parapsychology, supplemented by esoteric, occult and astrological notions,
while staying open to the
possibility for Eastern philosophies and the sects.
Islamic fundamentalism is seen as a reaction to this religious-cultural context
that is perceived (by conservative Muslims and Christians alike) as hostile to
traditional values, ideas about the world, and ideals. The context of
contemporary Islam’s influence on the European religious landscape and culture
is scrutinized in the next section of our paper. In Europe, the number of Christians will fall from
74.5% to 65.2% between 2010 and 2050, while the number of non-believers (nones)
will increase from 18.8% to 23.3%, and the number of Muslims will also almost
double from 5.9% to 10.2%. The growth of Muslims in Europe will be affected by
both birth rates and migration. A part of our critical analysis
points to the self-destructive tendencies of some European elites and cultural
influencers/policy makers. After
outlining some forecasts and developments, and offering initial
critical views on the transpiring phenomena, we move on to delineating possible solutions to this situation. Due
to the complexity of the problem, there is no ready-made, simple way to handle this situation.
While immigrants have always played in important role in the European history,
a growing number of political
scientists talk in particular about the internal protection of Europe, that is,
the inevitability of protecting
its constitutive,
fundamental values
and rights.
If Europe is not to lose its
face and cultural/moral fiber, it is important to uphold its constitutive
values. This will not be possible without an intentional struggle to reinvent
its moral and spiritual heritage with every new generation without forfeiting
the fundamentals upon which our culture and civilization has been built.
The concluding section of our paper focuses
on the Catholic Church's position on this issue and its recent proposals for
resolving the migration crisis. The Church’s teaching that state officials and others who profess Christianity but
reject refugees are hypocrites because Jesus would accept these people
should be balanced by a critical call to be aware that our obligation to love and care for our neighbor
extends not only to the immigrants and their families but also to the families
and individuals of the European host countries. Our fear of Islamization of Christian Europe
may be an indication that we
Europeans have very little confidence in our own faith. Accordingly, we will
not be able to preserve the Christian faith by living it secluded in our
churches, but by presenting our Christian spirit - by accepting these refugees
and by helping them in their concrete circumstances,
and by engaging them (as well as our secular counterparts) publicly with due
respect in an open-ended discourse of metanarratives.
Značajan se dio krize naših suvremenih europskih društava može pripisati deplasiranom i zloupotrijebljenom vjerskom žaru u različitim oblicima religijskog fundamentalizma, kako domaćeg tako i uvezenog i dijeljenog od strane imigranta u Europu iz zemalja Trećeg svijeta. Za rješavanje ovog složenog fenomena u europskom okruženju potrebno je analizu prikazane problematike koncipirati u sociološku shemu temeljenu na tri premise: (1) dijagnozi migracijskih procesa u kontekstu rastućih kretanja stanovništva u Europi, (2) ) utvrđivanju odrednica i čimbenika koji uzrokuju ova kretanja, kao i (3) prijedlogu rješavanja postojećeg stanja u duhu socijalnog nauka Rimokatoličke crkve. Naš je rad pokušaj da se protumače i usporede mišljenja odabranih stručnjaka o ovoj osjetljivoj problematici te da uz pomoć njihovih mišljenja iznesemo neke ideje vodilje na putu do mogućih rješenja postojećeg stanja. Počinjemo s opisom ideološke dekonstrukcije moralnog i kulturnog svijeta koja se očituje u postmodernom društvu, praćenog procesima subjektivizacije i individualizacije, koji su u Europi i Sjevernoj Americi 1960–ih dobili društveni kontekst. Potom se okrećemo istraživanju konteksta vjerskih promjena (iz teološko-sociološke perspektive). Religioznost postmodernog čovjeka postaje mješavina raznih ispravnih, premda često kontradiktornih, diskontinuiranih elemenata, koji uključuju malu dozu ljubavi prema bližnjemu, često poprimajući oblik prijateljske naklonosti i ispoljavanja emocija prema životinjama i vanjskom okruženju, ideološki ispravne psihologije kao i parapsihologije, nadopunjene ezoterijskim, okultnim i astrološkim pojmovima, dok ona ostaje otvorena za mogućnosti istočnjačkih filozofija i sekti. Islamski se fundamentalizam doživljava kao reakcija na ovaj vjersko-kulturni kontekst koji se (i od strane konzervativnih muslimana i kršćana) percipira kao neprijateljski prema tradicionalnim vrijednostima, idejama o svijetu i idealima. Kontekst utjecaja suvremenog islama na europski vjerski krajolik i kulturu pomno se razmatraju u sljedećem odjeljku našeg članka. U Europi će broj kršćana pasti sa 74,5 posto na 65,2 posto između 2010. i 2050. godine, dok će se broj nevjerujućih (nedeklariranih) povećati sa 18,8 posto na 23,3 posto, a broj muslimana također će se gotovo udvostručiti s 5,9 posto na 10,2 posto. Na rast muslimana u Europi utjecat će i natalitet i migracije. Dio naše kritičke analize ukazuje na autodestruktivne tendencije nekih europskih elita i kulturnih utjecaja/ kreatora politike. Nakon što iznesemo neke prognoze i razvoje, te ponudimo početne kritičke poglede na događaje koji se događaju, prelazimo na ocrtavanje mogućih rješenja za ovu situaciju. Zbog složenosti problema ne postoji gotov, jednostavan način rješavanja ove situacije. Dok su imigranti oduvijek igrali važnu ulogu u europskoj povijesti, sve veći broj politologa posebno govori o unutarnjoj zaštiti Europe, odnosno o neizbježnosti zaštite njezinih konstitutivnih, temeljnih vrijednosti i prava. Da Europa ne izgubi svoj obraz i kulturno/moralno tkivo, važno je podržati svoje konstitutivne i fundamentalne vrijednosti. To neće biti moguće bez namjerne borbe da se sa svakom novom generacijom iznova osmisli svoje moralno i duhovno naslijeđe, a da se pritom ne izgube temelji na kojima je izgrađena naša kultura i civilizacija. Završni dio našeg članka usredotočuje se na stav Katoličke crkve o ovom pitanju i njezine nedavne prijedloge za rješavanje migracijske krize. Crkva uči da su državni dužnosnici i drugi koji ispovijedaju kršćanstvo ali odbacuju izbjeglice licemjeri jer bi Isus prihvatio te ljude, no taj stav valja uravnotežiti kritičkim pozivom da budemo svjesni da se naša obveza ljubavi i brige za bližnjega ne proteže samo na useljenike i njihove obitelji, veći i na obitelji i pojedince iz europskih zemalja domaćina. Naš strah od islamizacije kršćanske Europe može biti pokazatelj da mi Europljani imamo vrlo malo povjerenja u vlastitu vjeru. Sukladno tome, kršćansku vjeru nećemo moći sačuvati živeći je povučeno u svojim crkvama, nego predstavljanjem našeg kršćanskog duha – javnim prihvaćanjem tih izbjeglica i pomažući im u njihovim konkretnim okolnostima, te njihovim angažmanom (kao i naših svjetovnih parnjaka) uz dužno poštovanje u otvorenom diskursu metanarativa.
En su reacción frente a la bien establecida e institucional Iglesia Luterana de Dinamarca, Soren Kierkegaard trató de reformar e incluso de redefinir la esencia del cristianismo al enfocarse en el ...individuo como un yo responsable ante Dios. Si bien el intento de Kierkegaard por reintroducir el cristianismo auténtico como una posibilidad existencial para cada individuo en la sociedad europea moderna sigue siendo una voz profética muy necesaria hoy en día, su interpretación existencialista de la esencia de la fe que eleva los actos de decisión para seguir a Cristo radical e incondicionalmente también puede verse como un énfasis unilateral carente de la complejidad necesaria para dar cuenta de lo que constituye a la fe y la piedad cristianas a nivel tanto de la experiencia individual como de la experiencia comunitaria. La fe de Kierkegaard, caracterizada por su radical individualismo "hacia adentro" y su existencialismo, requiere del enfoque comunitario del credo eclesiástico, de la reflexión teológica ecuménica y del culto para no perder la historicidad y objetividad de sus principios trinitarios, cristológicos y soteriológicos.
Kierkegaard rechaza el concepto moderno de conocimiento objetivo para enfocarse, en cambio, en la subjetividad, definida como "introspección" y "pasión" para determinar aquello que podría designarse ...como verdad "relevante" o "existencial". La verdad debe entenderse, por lo tanto, como una incertidumbre objetiva apropiada apasionadamente por la experiencia reflexiva interior del amor y la fe del propio yo. Dicha primacía kierkegaardiana de la epistemología implica que uno debe descubrir en primer lugar la verdad acerca de la moralidad y la vida, para así tratar de vivir esa verdad. La búsqueda orgullosa de la objetividad sin el reconocimiento de las limitaciones humanas y de la subjetividad en el proceso ha resultado en un callejón sin salida que desprende el hedor de la manipulación, la pérdida de la dignidad humana y, finalmente, del nihilismo. Entender los límites de la razón nos ayudará a evitar la trampa del "cientificismo".
PDF
