The aim of this study was to examine whether the ROCF qualitative scoring system developed by Loring, Lee and Meador for differentiating complex partial seizures originating from either the right or ...left temporal lobe is effective in differentiating left-sided and right-sided brain lesions that are the result of cerebrovascular insult or brain tumours. We were also interested in determining whether this scoring system, which was developed for scoring trials with delayed recall, could be applied to trials with immediate recall and copying. The study consisted of 24 participants with lesions of the left hemisphere and 33 participants with right-sided lesions. Participants with right-sided lesions had a significantly greater number of qualitative errors in copying, immediate and delayed recall, and these three variables are the major contributors in distinguishing between groups. Based on these variables and quantitative results on copying, immediate and delayed recall, we were able to correctly classify 78.3 % of participants with left-sided lesions and 66.7 % of participants with right-sided lesions. Given that more than 90 % of participants with left-sided lesions had two or more errors in delayed recall, it is clear that the criterion of two or more errors which was set by Loring, Lee and Meador for patients with a right-sided focus in epilepsy is not applicable to patients with tumours and strokes. These results do not confirm the usefulness of qualitative errors for distinguishing left-sided and right-sided lesions caused by a tumour or stroke, except, perhaps, in cases of very high results (six or more errors) and when one of these errors is error X in immediate and/or delayed recall.
Clostridium difficile infekcije (CDI) vodeći su uzrok nozokomijalne dijareje, a u 20-30% slučajeva povezuje se s postantimikrobnom dijarejom i stopom mortaliteta od 1-5%, ujedno je C. difficile treći ...po redu uzročnik infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Incidencija CDI i rekurirajućih infekcija je u porastu, unatoč efikasnim tretmanima. Rizik recidiva nakon prve epizode CDI je oko 25%, te više od 45 % nakon prvog relapsa. Metronidazol ili vankomicin preporučeni su u liječenju prve epizode, a za tretman druge i sljedećih epizoda bolesti, vankomicin ili fidaksomicin. Međutim, standardna antibiotska terapija nije dovoljno efikasna u prevenciji i liječenju rekurirajućih CDI, a pojava hipervirulentnog izolata C. difficile BI/NAP1/027 dodatno je veliki izazov u traženju novih antimikrobnih i alternativnih metoda liječenja. Cilj ovoga rada je prikazati epidemiološke i kliničke osobitosti, te terapijski tretman klinički srednje teškog multiplo rekurirajućeg enterokolitisa uzrokovanog C. difficile u 83-godišnje bolesnice, te efikasnost i sigurnost primjene inovativnog makrocikličkog antibiotika fidaksomicina u liječenju rekurirajuće CDI, koji se u prikazu našega slučaja pokazao superiornijim u odnosu na metronidazol i vankomicin.
Uvod. Ureaplazma urealyticum komenzal je donjeg urogenitalnoga trakta, te uzročnik spolno prenosivih bolesti. Antimikrobna rezistencija na tetracikline i makrolide je niska, a na kinolone visoka.
...Cilj. Određivanje i usporedba prevalencije i in vitro antimikrobne osjetljivosti U.urealyticum nađenih u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi u razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine i u 2015. godini.
Materijali i metode. U razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine evaluirana je in vitro antimikrobna osjetljivosti U. urealyticum urogenitalnih uzoraka 72 bolesnice s uretralnim sindromom, te su rezultati uspoređeni s podacima 181 izolata U. urealyticum dobivenih iz urogenitalnog trakta bolesnica s ginekološkom problematikom iz 2015. godine. Za identifikaciju U.urealyticum korišten je Mycoplasma IST 2 kit. In vitro antimikrobna osjetljivost izolata visoke koncentracije ≥ 104 CCU/ml određivana je metodom dilucije u bujonu na 7 antibiotika: doksiciklin, tetraciklin, azitromicin, eritromicin, klaritromicin, ciprofloksacin, ofloksacin.
Rezultati. U razdoblju 2005./2006. godine prevalencija U. urealyticum u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi iznosila je 28%, a 2015. 22,7%, (p = 0,516). Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum za 2005/2006. godinu i 2015. godinu bili su sljedeći: osjetljivost na doksiciklin 100% i 98,7%, na tetraciklin 100% i 98,7 %, na klaritromicin 93,7% i 89,5%, na eritromicin 90,3% i 85,6%, na azitromicin 87% i 81,2%, na ofloksacin 62% i 59,7%, na ciprofloksacin 40,3% i 28,9%. Bilježi se mala stopa rezistencije na doksiciklin i tetracikin (2,2%) i na makrolide (klaritromicin 6,3% i 10,5%; eritromicin 9,7% i 14,4%; azitromicin 13% i 18,8%), te viša na kinolone (ofloksacin 38% i 40,3%; ciprofloksacin 59% i 71,1%), a razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne.
Zaključak. U našoj studiji nije registrirana statistički značajna razlika u prevalenciji U. urealyticum u žena reproduktivne dobi u promatranom vremenskom razdoblju u razmaku od deset godina. Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum pokazivali su trend porasta rezistencija, ali razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne. Unatoč visokoj osjetljivosti U. urealyticum na tetracikline i makrolide kao prvoj liniji terapije s obzirom na trend porasta rezistencije potrebno je kontinuirano praćenje antimikrobne osjetljivosti in vitro na lokalnoj razini radi adekvatnog izbora antimikrobika.
Tromboza moždanih vena i venskih sinusa rijedak je oblik cerebrovaskularne bolesti koja čini <1% svih moždanih udara, a može se pojaviti u bilo kojoj dobi. Karakterizirana je stvaranjem tromba unutar ...vena i duralnih sinusa mozga. U radu je prikazan slučaj 73-godišnje bolesnice hospitalizirane nakon glavobolje jakog intenziteta, vrtoglavice, mučnine, povraćanja i kljenuti desnih udova 4/5 stupnja. Hiperdenzitet i „prazan delta znak“ na kompjutoriziranoj tomografiji (CT) mozga, te kombinacija odsutnosti protoka s promjenom intenziteta signala u duralnim sinusima na magnetskoj rezonanciji (MR) bili su znaci tromboze moždanih vena i sinusa. Osim povišenih vrijednosti D-dimera, ostali laboratorijski nalazi bili su unutar referentnih vrijednosti. Dodatnom obradom isključeni su genetski i stečeni poremećaji koagulacije, a rezultati laboratorijske i radiološke obrade u svrhu otkrivanja maligne bolesti bili su negativni. Bolesnica je liječena potkožnom primjenom niskomolekularnog heparina, nakon čega je došlo do nestanka simptoma i znakova bolesti. Tijek bolesti protekao je bez komplikacija. Nakon akutne faze bolesti nastavljena je oralna antikoagulantna terapija.
U istraživanju su ispitana i uspoređena morfološka znanja između djece rođene nakon intrauterinog zastoja rasta i kontrolnih ispitanika.
Djeca s intrauterinim zastojem rasta rođena su u terminu, ...ispod desetog centila za gestacijsku dob, red rođenja i spol. Kontrolni ispitanici su ujednačeni s djecom rođenom nakon inutrauterinog zastoja rasta prema kronološkoj i gestacijskoj dobi, spolu i stupnju obrazovanja majke. Svi ispitanici su rođeni na termin i hrvatski jezik
im je materinji. Statistička analiza potvrđuje značajne razlike u koristi kontrolnih ispitanika na zadacima za ispitivanje infleksijske morfologije. Najveći doprinos razlikama daju dvojina imenica i množina lažnih riječi. Prema rezultatima istraživanja možemo zaključiti kako intrauterini zastoj rasta može imati negativan utjecaj na usvajanje jezičnih sposobnosti u dijelu morfoloških
znanja. Rezultati upućuju na potrebu praćenja ove skupine neurorizčne djece kako bi se mogući zastoji ili usporavanja u usvajanju jezičnih sposobnosti uočili u ranoj dobi, što bi omogućilo pravovremenu intervenciju.
U radu je obrađena grupa od 83 bolesnika s epilepsijom koja je počela nakon 15-te godine života, traje dulje od godinu dana, sa stalnim fokalnim elektroencefalografskim promjenama. Patološki nalaz ...kompjuterizirane tomografije kraniuma imala su 42 (50,6%), a uredan nalaz kompjuterizirane tomografije 41 (49,4%) bolesnika. U 28 (33,7%) bolesnika otkriven je makrofaktor (intrakranijska lezija) kao uzrok epilepsije, od kojih su 10 (12,0%) tumori. Epileptički napadi su bili prvi simptomi, a konstantne fokalne elektroencefalografske promjene prvi znak razvoja makrofaktora. U bolesnika s epilepsijom, kod kojih se registriraju stalne fokalne elektroencefalografske promjene, potrebno je metode za otkrivanje strukturalnih promjena ponavljati sve dotle dok se postojanje istih ne dokaže ili ne isključi. Uredan nalaz kompjuterizirane tomografije kraniuma ne isključuje postojanje makrofaktora. U oboljelih od epilepsije, koja je počela nakon 15-te godine života i koja traje dulje od godinu dana, a u kojih se registriraju stalne fokalne elektroencefalografske promjene, vjerojatnost nalaženja makrofaktora je u 18% bolesnika (p<0,01).
Cilj: Iako je epilepsija rijedak uzrok vrtoglavice, cilj ovog rada je obratiti pažnju na vrtoglavicu kao konvulzivni ekvivalent. Prikazana su dva slučaja pacijenata s pojavnošću vrtoglavice kao ...glavnog simptoma epilepsije. Prikazi slučajeva: Djevojčica u dobi od sedam godina i dječak u dobi od 15 godina javljaju se radi epizoda kratkotrajnih vrtoglavica. Njihove obiteljske anamneze su negativne na neurološke bolesti, a perinatalna anamneza je uredna. U elektroencefalogramu (EEG) djevojčica ima registrirane fronto-temporalne šiljke i generalizirana izbijanja šiljak val kompleksa, a dječak paroksizmalna izbijanja šiljak val kompleksa generalizirano. Magnetska rezonancija mozga kod oboje je uredna. Na započetu antikonvulzivnu terapiju napadaji prestaju, a EEG postaje uredan. Zaključak: Ova dva slučaja ukazuju na vrtoglavicu kao ekvivalent konvulzija te na dijagnozu epileptičke vrtoglavice. Oba pacijenta imala su jasne promjene EEG-a i dobar odgovor na antikonvulzivnu terapiju.
Epileptički status jedno je od hitnih neuroloških stanja, a definira se kao epileptički napad koji traje dulje od 30 minuta ili kao serija epileptičkih napada koji se ponavljaju tako da nema oporavka ...između dvaju napada. Liječenje epileptičkoga napada počinje ukoliko traje dulje od pet minuta.
Cilj je ovoga preglednog članka dati uvid u definiciju, kliničku sliku, pojavnost, patofiziologiju i način liječenja epileptičkoga statusa. Pregledom trenutačno važećih smjernica predlažemo način liječenja epileptičkoga statusa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao i u bolnici. Što prije započne liječenje epileptičkoga statusa, manji je rizik od mortaliteta i nastanka trajnih oštećenja
mozga tijekom epileptičkoga statusa.
Bolesnica kod koje smo postavili dijagnozu sporadičnog oblika Creutzfeldt-Jakobove bolesti (CJB) prezentirala se vrlo kratkim tijekom bolesti od pojave prvih simptoma pa sve do smrti. Bolest je u ove ...56-godišnje bolesnice započela konfuzijom, dezorijentacijom, zaboravljivošću i nesanicom koji su trajali svega nekolio dana prije hospitalizacije na Odjel psihijatrije Opće bolnice Požega. Produbljivanje psihičkih smetnji i mentalno propadanje brzo se nastavilo tijekom hospitalizacije, uz progresivni razvoj neurološke simptomatologije: sve učestalijih tikova, povremenih mioklonusa, neobičnih grimasa lica i nesuvislih krikova uz razvoj retencije urina. Bolesnica je uskoro postala nekontaktibilna. Nalazi inicijalno učinjenih laboratorijskih pretraga krvi i cerbrospinalnog likvora, uz MSCT i MR mozga te EEG, bili su uredni ili nespecifični, kao i nalazi seroloških testova na neurotropne viruse, B. burgdorferi i bartonele. U trećem tjednu hospitalizacije učinjen je kontrolni EEG kojega je nalaz pokazao trifazični šiljak-val kompleks, karakterističan za CJB. Naknadno učinjeni testovi karakteristični za dokaz CJB potvrdili su dijagnozu: pozitivan NSE (16,1 μg/L), Tau-protein (>1200 ρg/mL) i S-100B protein (>4,25 μg/L) uz pozitivan 14-3-3 protein. U nedostatku specifičnog liječenja, a uz primijenjene mjere simptomatskog liječenja i skrbi, bolesnica je umrla četiri i pol mjeseca od pojave prvih simptoma bolesti.
Although collecting duct carcinoma is a subtype of renal cell carcinoma, several studies implicate association with urothelial carcinoma. The coexistence of collecting duct carcinoma and another ...renal neoplasm is rare. Endemic nephropathy is a renal disease causing chronic renal failure. It is highly associated with urothelial neoplasm and occurs in endemic villages in Bosnia, Croatia, Bulgaria, Romania and Serbia. Recent studies have confirmed the important role of exposure to aristolochic acid as an etiologic factor. We present three cases of collecting duct carcinoma with literature overview. In one case, we describe collecting duct carcinoma with metachronous urothelial carcinoma of the pyelon and urinary bladder in an endemic nephropathy patient. To our knowledge, this is the first case report describing this coexistence. Certain similarities between collecting duct carcinoma and urothelial carcinoma were found, e.g., higher incidence in female compared to male, higher mean age, and multifocal and multicentric occurrence of the tumor. Our observations support the hypothesis that collecting duct carcinoma and urothelial carcinoma could be connected.