Autorice u radu analiziraju postojeći pravni i institucionalni okvir za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Iako je Republika Hrvatska započela s izgradnjom pravnog sustava suzbijanja ...trgovanja ljudima 2002. godine, zakonska regulacija ove materije još uvijek je nedostatna, zbog čega su važna pitanja prepuštena protokolima. Autorice upućuju na neadekvatnu pravnu prirodu protokola kojima se ureðuje ova materija te predlažu više mogućih rješenja. Analizirana je i nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. M. protiv Hrvatske, koja jasno ilustrira probleme pri progonu počinitelja. Posljednji dio rada analizira novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima te upozorava na očigledne propuste u području mjera i aktivnosti za identifikaciju žrtava, prevenciju trgovanja djecom migrantima te zaštitu žrtava od ponovnog trgovanja ili progona po povratku u zemlju podrijetla.
U ovom radu daje se prikaz provedenog anketnog istraživanja koje je za cilj imalo dobiti uvid u doživljaj i iskustva žrtava nasilja u obitelji smještenih u tri najveća skloništa za žrtve obiteljskog ...nasilja u Republici Hrvatskoj, i to od trenutka prijave nasilja do postupka na sudu (uključujući i njihovo iskustvo smještaja u skloništu). Novost koju donosi istraživanje jest uzorak koji je zatečen u skloništima za žrtve obiteljskog nasilja, gdje je teško ostvariti otvorenost za anketiranje zbog potrebe inzistiranja na tajnosti lokacije skloništa. Slijedom te činjenice kontakti skloništa s okolinom usmjereni su samo na službene osobe nadležnih
tijela u cilju ostvarenja prava djece i odraslih žrtava na smještaju. Nedostaci istraživanja ogledaju se u činjenici da se radi o malom uzorku i u djelu neodgovorenih pitanja, što remeti stabilnost dobivenih rezultata. U uvodnom dijelu rada navedena je svrha rada te je prikazan značaj efektivnog ostvarenja aktivne uloge žrtve u kaznenom i prekršajnom postupku, kao i djelotvornosti kontakta žrtve s drugim dionicima koji postupaju u slučajevima nasilja u obitelji. Taj značaj nije samo rezultat implementacije Direktive 2012/29/EU u hrvatsko zakonodavstvo i proklamacija iz Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji nego je u tom smjeru i odgovor judikature Europskog suda za ljudska prava. Potom rad iznosi rezultate pilotnog istraživanja kojima žrtve iskazuju što misle o pristupu dionika iz Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji prema njima kao žrtvama te o kvaliteti i korisnosti dobivenih informacija i pomoći iz navedenih institucija.
Cilj istraživanja razrađen je kroz tri istraživačka pitanja:
1. Kako žrtve procjenjuju jesu li dobile cjelovitu informaciju o svojim pravima unutar sustava pravosuđa i policije?
2. Kako žrtve procjenjuju jesu li pravovremeno obaviještene o ukidanju istražnog zatvora ili ukidanju mjera opreza i o drugim informacijama bitnim za sigurnost žrtve, koje joj trebaju pružiti policija i državno odvjetništvo?
3. Koji su prijedlozi za djelotvorniju i bržu pomoć od sustava iz pozicije žrtve obiteljskog nasilja? Za provedeno anketno istraživanje korištene su statističke metode za obradu podataka, i to: deskriptivna statistika i kategorijske varijable, koje su prikazane kao frekvencija dobivenih odgovora i postotak
odgovora za svaku pojedinu česticu. Opisni su odgovori postupkom kodiranja prevedeni u kategorije te je primijenjena analiza sadržaja.
Ukupno gledano, rezultati su u skladu s provedenim istraživanjima drugih autora, koji su također bili orijentirani na iskustva s različitim dionicima u sustavu iz perspektive žrtve obiteljskog nasilja. Rezultati još jednom potvrđuju da normativna prepoznatljivost nije garancija adekvatne provedbe u praksi.
Program posredovanja (medijacije) i reparativne pravde od samoga je početka pokrenut s misijom jednakomjernog služenja potrebama žrtava i počinitelja, odnosno, utemeljen je na uravnoteženom pristupu ...između žrtve i počinitelja, u skladu s načelima restorativne pravde.
Zaokupljen rizikom od sekundarne viktimizacije, program kao i uvijek slijedi načela zaštitničkog pristupa; stoga smo, kao opće pravilo, kod teških zločina slijedili model koji se pokreće na zahtjev počinitelja. No prikupljeno je iskustvo pokazalo da takva praksa nije sasvim u skladu s našom misijom jer su žrtve, u usporedbi s počiniteljima, imale ograničeniji pristup programu.
Cilj ovoga rada je predstavljanje procesa koji je skupinu praktičara navodio na razmišljanje o našoj praksi i pregledavanje ustanovljenog zaštitničkog pristupa. U tu će se svrhu analizirati kombinacija čimbenika za koje smo identificirali da se nalaze u korijenu takve transformacije, te će se također navesti ključne promjene koje su uvedene kako bi se žrtvama olakšao pristup.
Pojava potresa neizbježna je, pri tome i nepredvidiva, iako sve više znamo o potresima koji su se dogodili i koji se mogu dogoditi na danom području. Ljudske žrtve, stradanja stanovništva i ...materijalne štete koje nastaju kao posljedice potresa nastaju prvenstveno zbog nedovoljno dobrog projektiranja, građenja i uporabe građevina. Pri tome, o ponašanju građevina u potresu također znamo sve više, i zato se veliki dio opasnosti od rušenja može otkloniti pravovremenim djelovanjem. To se odnosi na nove gradnje, kao i na potrebna prilagođavanja postojećih. Članak daje pregled poznatih rješenja.
Premda je do relativno nedavno globalno kretanje u smjeru demokracije i ljudskih prava te napuštanja smrtne kazne izgledalo kao zavojita, ali jednosmjerna ulica, danas je očito da više nije tako. ...Premda brojke još ne upućuju na širenje smrtne kazne, jačanje autoritarnosti država i slabljenje ljudskih prava upućuju na oprez. Rezultati empirijskih istraživanja osnažuju tradicionalne argumente protiv smrtne kazne (nevino osuđeni, arbitrarnost i diskriminacija u primjeni, protivnost ljudskim pravima), a oslabljuju argumente koji se najčešće ističu njoj u prilog (odvraćajući učinci, pravda za žrtve). Također, upućuju i na neke nove argumente protiv smrtne kazne: negativni učinak na nevine treće osobe te povezanost između smrtne kazne i autoritarnosti. Borba protiv smrtne kazne važna je kao dio šireg mozaika zaštite ljudskih prava svakog pojedinca, ali i borbe za karakter društava u kojima će živjeti naše potomstvo.
Autorice u radu analiziraju sustav podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela u Hrvatskoj i usklađenost sustava sa zahtjevima međunarodnih standarda. Direktiva 2012/29/EU nalaže obvezu državama ...članicama za poduzimanje svih mjera za uspostavu općih i specijaliziranih službi za podršku žrtvama. Strategija EU-a za prava žrtava (2020.–2025.) prepoznaje potporu žrtvama kao jednu od najvažnijih mjera za Europsku komisiju i države članice u području zaštite prava
i položaja žrtava kaznenih djela. Normativni kaznenopravni okvir prepoznao je pravo žrtava kaznenih djela na dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu. Da bi se moglo govoriti da su zahtjevi za učinkovitim sustavom podrške zaista i transponirani u naš sustav, osim normativnog okvira moraju biti ispunjeni i određeni preduvjeti. U radu se analizira dostupnost općih i specijaliziranih službi za podršku žrtvama, suradnja nacionalnih tijela i organizacija za potporu žrtvama, model upućivanja žrtava u njihova prava, kao i njegova funkcionalnost u praksi. Također, bit će navedene preporuke za rad sa žrtvama koje se temelje na rezultatima rada Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela i na istraživanju provedenom sa žrtvama. Rad
upućuje na strukturu žrtava koje se najčešće obraćaju za pomoć i podršku s obzirom na kaznena djela i na najčešće potrebe žrtava.
U radu se nastoji provjeriti teza - plasirana još tijekom Drugoga svjetskog rata, a s vremenom postala neupitnom činjenicom u dijelu historiografske literature - da su za zločine nad pripadnicima ...srpsko-pravoslavne zajednice u istočnoj Hercegovini 1941. godine bili najodgovorniji tzv. "ustaše sa strane", u prvom redu oni iz zapadnih dijelova Hercegovine. Prilog se sastoji od dva dijela: od analitičke razrade u prvom dijelu i od dodatka u kojemu su doneseni izvadci iz dokumenata Okružnoga suda u Mostaru.
Članak govori o problemu seksualnoga zlostavljanja djece i maloljetnika (pedofilija, efebofilija i incest) u zapadnome društvu te ispituje koje pastoralne odgovore Crkve može ponuditi na ovu izazovnu ...i tešku problematiku. Autor je usmjeren prvenstveno na odrasle žrtve seksualnoga nasilja kao najbrojniju a donekle zanemarenu skupinu, dakle one osobe koje »sada i ovdje« trpe posljedice zlostavljanja koje se terapijski gledano dogodilo »tada i ondje«. Članak navodi i oblike prevencije i otkrivanja zlostavljanja djece, to jest onoga što se aktualno čini u prevenciji i zaštiti djece danas. Prikazana je i povijest važnijih teorija i čimbenika u otkrivanju i tumačenju seksualnoga zlostavljanja, kao i širi prikaz fenomena zlostavljanja djeteta i posljedica takvoga zlostavljanja na djetetov kasniji razvoj. Na kraju članka prikazane su dvije konkretne inicijative usmjerene na formaciju pastoralnih djelatnika glede prevencije, prijavljivanja i rada sa zlostavljanim djetetom (Centar za zaštitu djece — PUG, Rim) kao i psihološko–duhovnoga programa usmjerenog prvenstveno na pomoć odraslim žrtvama seksualnoga nasilja (Grief to Grace).