U radu se analizira fragment rukopisa pisanog beneventanom (Rkp. 950) koji je za Dubrovačke knjižnice otkupljen 2012. godine na aukciji u Sothebyju, obrazlaže se datacija u 13. stoljeće i iznose se ...argumenti za njegovo moguće dubrovačko podrijetlo. Na temelju karakteristika pisma beneventanskih rukopisa sigurnog dubrovačkog podrijetla (Missale Ragusinum, Libellus S. Nicolayi) za koje je vjerojatno da su nastali u 13. st. i fragmenata rukopisa iz 13. st. koji se čuvaju u zbirkama u Chantillyju i Grazu, sumiraju se karakteristike beneventane koja se koristila u Dubrovniku u 13. stoljeću. Analiziraju se fragmenti iz tog razdoblja koji se čuvaju u domaćim zbirkama, a koji su po općim karakteristikama najbliži fragmentu Rkp. 950 (Dubrovačke knjižnice, Franjevački samostan Male braće, Knjižnica Juraj Habdelić u Zagrebu u kojoj se čuvaju dva rukopisa iz dubrovačkog jezuitskog samostana). Na osnovi provedene identifikacije teksta fragmenata beneventane iz Samostana Male braće u Dubrovniku (MS 463) i usporedbe sa značajkama fragmenta beneventane iz Znanstvene knjižnice u Dubrovniku iznosi se teza da je riječ o membra disiecta istog rukopisa dubrovačkog podrijetla koji sadrži traktate sv. Augustina na Ivanovo evanđelje.
Das Corpus Fontium Historiae Byzantinae umfasst Texte der byzantinischen Historiografen und Chronisten sowie andere historisch relevante Dokumente vom 4. bis 15. Jahrhundert. Das Hauptgewicht jeder ...Ausgabe liegt in der Erstellung eines kritischen Textes auf der Basis der gesamten handschriftlichen Überlieferung; neben mehreren Apparaten und Indices enthält jeder Band eine ausführliche Einleitung, die über Autor und Werk sowie über die Handschriften und deren Beziehung zueinander informiert.
The third volume of The Notary Book from Piran is a scientific issue of the source – the book of the notary Sclavion with imbreviations of 589 documents of various contents, which is kept at the ...Piran Archives. It contains the transcription of the original Latin text, notes, an index of personal and place names, a factual register, and a list of summaries of entries.
Klaustar Franjevačkog samostana u Zadru nastao je izgradnjom Crkve sv. Frane, posvećene 1280. godine, te sakristije i samostanskih krila do nje, podizanih početkom 14. stoljeća. Stilske odlike ...arhitektonskih elemenata klaustra govore o kasnoromaničkoj kamenoj plastici. Crkva Franjevačkog samostana sv. Jeronima na Ugljanu posvećena je 1447. godine. Ostali prostori do nje, pa s njima i dvorište između crkve i samostanskih krila, izgrađeni su nakon toga. Autor pretpostavlja da su arhitektonski elementi ugljanskoga klaustra – pilastri, stupići, baze i kapiteli – doneseni iz zadarskoga klaustra nakon što je taj izgorio 1476. godine. Ipak, od njega su in situ ostale sačuvane kamene konzole koje su nosile drvenu konstrukciju iznad trijemova, a iz klaustra potječe i kapitel koji po stilskim odlikama odgovara nekima sličnim u zadarskim muzejima, te onima ugrađenima u trijemove ugljanskoga klaustra. Na osnovi tih elemenata moguće je zamisliti osnovnu shemu po kojoj su vjerojatno bili podignuti trijemovi prvotnoga klaustra u Samostanu sv. Frane. Njih su mogle tvoriti polifore sa stupićima osovljenima na niskom parapetu i možda međusobno povezanima polukružnim lukovima, po shemi sličnoj onoj na trjemovima velikoga klaustra u samostanu Male braće u Dubrovniku.
U članku se opisuju glagolski oblici u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima. Stanje se uspoređuje s onim u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima i u hrvatskom jeziku kako bi se odredilo ...koje se stare pojave dobro čuvaju i što se promijenilo. Utvrđeno je da je stanje gotovo u cijelosti jednako onomu u kanonskim tekstovima. Utjecaj hrvatskoga govornog jezika znatniji je na glasovnoj razini, a vrlo malen na morfološkoj. U prezentu su samo tri primjera zamjene crkvenoslavenskih nastavaka hrvatskima, sva tri primjeri otpadanja završnoga -t u 3. licu jednine. Brojni su primjeri asigmatskog aorista, a rijetki oblici sekundarnoga (drugoga) sigmatskog aorista. U imperativu je uočljiva tendencija širenja formanta -e- i na glagole ikonjugacije u množini i dvojini, što pokazuje da je jat u tim brojevima postao opća oznaka imperativa. Dobro se čuvaju i stari kondicionalni oblici, u čemu je vjerojatno važan čimbenik i stanje u čakavskim govorima koji su sve do danas sačuvali te oblike. Kao ni u kanonskim tekstovima, nije usustavljen jedinstven način tvorbe futura. U tvorbi participa čuvaju se stari obrasci. Samo su tri primjera analoškog širenja formanta -uĉ- na nominativ jednine muškog roda kod aktivnoga participa prezenta. Participi se rabe i u participskoj i u pridjevskoj službi i sklanjaju se jednako kao i pridjevi.
Korpus dvoglasnih napjeva jednostavnog višeglasja iz hrvatskih regija obuhvaća relativno veliku skupinu od oko stotinu napjeva, od čega najveći dio pripada ciklusima dvoglasnih misa čiju kontinuiranu ...prisutnost pratimo u glazbeno-liturgijskim knjigama obalnog područja sve do kraja 18.-19. stoljeća.
Ovaj je rad nastao kao nastavak istraživanja i preliminarnog inventara izvora što ga je 1993. objavio Rudolf Flotzinger, a cilj mu je predstaviti konkretne notne primjere odabranih napjeva u svjetlu novih komparativnih spoznaja.
Nakon uvida u historiografiju pojma tzv. «jednostavnog višeglasja», autorica posebnu pažnju posvećuje novoj analizi dvaju najstarijih primjera iz Hrvatske: zadarskom Sanctusu iz 13. stoljeća u svjetlu nove sondaže njegova tropa, te skupini od pet napjeva Benedicamus domino iz dominikanskog samostana u Starom Gradu (otok Hvar) nalazeći konkretne argumente za smještanje ovih napjeva u kontekst srodnih talijanskih izvora «polifonie semplice».
Primjeri misnih stavaka iz samostana benediktinki u Cresu, te napjevi iz kantuala franjevačkog samostanu u Zadru (Divnić) iz 17. stoljeća potvrđuju tezu da je očiti razlog tako dugog trajanja srednjovjekovnog načina gradnje dvoglasnog stavka upravo u sociološkom konktestu kojemu ovi napjevi pripadaju. Naime, monastičke zajednice franjevaca, dominikanaca i benediktinaca namjerno su njegovale i stvarale nove napjeve vjerne starom srednjovjekovnom načinu gradnje stavka, prilagođujući time repertoar napjeva interpretativnim dosezima sredine u kojoj i za koju su nastajali.