U Kučićima, selu u omiškom zaleđu, provedena su u ljeto 2016. godine arheološka istraživanja crkve sv. Luke, podignute u današnjem izgledu sredinom 18. st. i proširene u drugoj polovini 19. ...st. Spomen sela u izvorima 13. i 14. st. te spomen crkve 1620. godine, u vrijeme osmanske vladavine, pouzdano su upućivali na srednjovjekovnu gradnju na mjestu postojeće crkve. Istraživanjima unutar crkve otkriveni su temelji manje jednobrodne gotičke crkve s plitkom pravokutnom apsidom. Datira se od sredine 14. st. do sredine 15. st., čime su dodatno otklonjene pretpostavke o položaju kučićke župne crkve na Mijovilišću. Dopušta se mogućnost da segment zida grobne komore pred svetištem predstavlja ostatak polukružne apside starije, romaničke crkve.
I. Napomene uz "Konverzacijski priručnik" B. Kašića iz oko 1590.-1593.; II. Druga, dodatna tekstološka analiza rukopisnoga "Hrvatsko-talijanskoga rječnika" rkp. 194 (knjižnica Franjevačkog samostana ...u Dubrovniku); III. Globalizacija i grafička polimorfija kao sredstvo za standardizaciju hrvatskoga književnog jezika u 16. i 17. stoljeću. U ovom članku autor daje tri priloga za proučavanje povijesti hrvatske leksikografije i standarda u 16. i 17. stoljeću. Što se tiče leksikografije, gotovo je sigurno da se svako djelo, uz osobni prinos autora, osniva i na djelima koja su izašla prije autorova djela. To vrijedi i za adespotan rukopisni "Priručnik" B. Kašića iz oko 1590.-1593. i za, također adespotan, rukopisni "Hrvatsko-talijanski rječnik" koji se čuva u Dubrovniku (rkp. 194). Analizom obaju rukopisa dolazimo do zaključka da su oni zaista djelo B. Kašića, ali i do toga da je riječ upravo o radovima koji su u stanovitom smislu postojali i kolali u rukopisu i prije nego ih je definitivno priredio sam autor B. Kašić. Sve upućuje na to da su ta djela prije toga prošla i kroz ruke nešto starijega Šimuna Budinića (1530-1600). U članku o globalizaciji i grafičkoj polimorfiji govori se o načinu na koji su hrvatski intelektualci 16. i 17. stoljeća zamišljali stvoriti književni jezik za čitav narod koji govori nekoliko dijalekata. Pri tome su se oni ugledali i na način nastanka književnog standarda u Italiji.
Crkva je imala veliki utjecaj na svakodnevni život ljudi kroz sakramente, propovijedi, učenje vjeronauka, svete mise, bratovštine, ali i kroz moralno-kazuističke odredbe koje su svojim svećenicima ...slali biskupi. U radu ćemo prikazati devet moralno-kazuističkih odredbi iz kraja 17. i početkom 18. stoljeća nastalih u ninskoj biskupiji. Dokumenti prikazani u radu pisani su glagoljskim kurzivom te kurzivnom bosanicom (hrvatskom ćirilicom).
Konzervatorska istraživanja pročelja lepoglavskog samostana, provedena 2007. godine, donijela su niz vrijednih podataka o izgradnji i izgledu samostanskih krila. Samostan je građen postupno između ...1650. i 1673. godine. Degradiran za potrebe kaznionice i bombardiran u Drugom svjetskom ratu, samostan je doživio brojne preinake. Na temelju pronađenih arhivskih nacrta, te sondiranjem žbuke i boje, utvrđen je izvorni izgled samostanskih pročelja. Vanjska su pročelja imala izvorno velike prozore s kamenim okvirima i profiliranim nadstrešnicama, a horizontalno su bila raščlanjena naizmjenično žbukanim i oslikanim trakama. Na dva je mjesta pronađena u žbuci urezana godina 1659., kojom je zabilježeno vrijeme žbukanja sjevernoga pročelja sjevernoga krila. Dvorišna su pročelja u prizemlju razvedena arkadama, a na katovima zidanim biforama sa žbukanom profilacijom i naslikanim sivim »stupićem« između dvaju otvora. Na južnom pročelju sjevernoga krila nalaze se tri polikromirana sunčana sata. Pročelja su izvorno bila obojana u svijetlosivu boju s bijelim ukrasnim detaljima.
Autor objavljuje Inventar liturgijskih predmeta Katedrale sv. Ivana Krstitelja u Budvi, na krajnjem jugu Dalmacije. Inventar je napisan 1719. godine i bilježi knjige, predmete od srebra, drveta, ...tekstila i kamena koji su se upotrebljavali u to vrijeme u Katedrali. Istovremeno se donosi arhivska građa o našašću relikvija sv. Križa u budvanskoj luci oko 1670. godine. Svjedočanstva o tom događaju iznijeli su 1719. godine ugledni budvanski plemići don Matija Medin, Šimun Radali, kanonici Nikola Antonioli i Petar Ruzović te kapetan Nikoleto Medin. Oni su iscrpno opisali okolnosti pod kojima su se moći pronašle i predočili kako su dospjele u Budvansku katedralu. Opisuje se drvena škrinja u koju su moći bile pohranjene te analizira srebrni, pozlaćeni relikvijar u kojem se navedene moći čuvaju, danas izložene u sakristiji Crkve sv. Ivana u Budvi. Autor donosi i današnji inventar srebrnih liturgijskih predmeta u crkvi, koji datiraju od 17. do 19. stoljeća, a nastali su u lokalnim (kotorskim?), mletačkim i augsburškim radionicama.
