Cilj: Ispitati pojavnost znakova ishemijske periferne arterijske bolesti (PAB), ulkusa nogu (UN) i amputacija nogu (AN) u bolesnika liječenih kroničnom intermitentnom hemodijalizom (HD) te njihovu ...povezanost s drugim kliničkim i laboratorijskim parametrima. Metode: U presječno istraživanje, provedeno od siječnja do svibnja
2023. godine, uključeno je 329 bolesnika iz 5 HD centara. Osim anamneze, pregleda dokumentacije te kliničkog pregleda (posebice pulzacija), praćeni su i zadnji laboratorijski nalazi bolesnika određivani u rutinskoj kliničkoj praksi. Za ispitivanje neovisnih rizičnih čimbenika za UN te AN korištena je multivarijatna logistička regresija. Rezultati: Uključeno je 202 muškarca (61,4%), 119 bolesnika s dijabetesom (36,2%), medijana HD liječenja 40 mjeseci. PAB nogu imalo je 98 (27,8%) bolesnika, UN 42 (12,8%), a AN 40 (12,2%) bolesnika. UN bolesnici imali su češće PAB, dijabetes, ishemijsku srčanu bolest, češće su bili pušači, češće su imali odsutne ili oslabljene pulzacije na svim lokalizacijama nogu te češće amputacije i hipoalbuminemiju. AN bolesnici češće su imali PAB, dijabetes, ulkuse nogu, češće su bili pušači i imali odsutne ili oslabljene pulzacije na svim lokalizacijama nogu i hipoalbuminemiju te su bili značajno mlađi i viši. U multivarijatnoj logističkoj regresiji kao nezavisni čimbenici rizika za UN nađeni su: PAB, dijabetes, duži HD staž i hipoalbuminemija. Nezavisni rizični čimbenici za AN bili su: PAB, UN, dijabetes, pušenje, mlađa dob i hipoalbuminemija. Zaključak: učestalost znakova PAB-a veća je u HD bolesnika u usporedbi s općom populacijom, a dijabetes, pušenje i dužina liječenja HD-om dodatni su rizični čimbenici. Potrebna su prospektivna istraživanja te kliničko praćenje statusa nogu u ovih bolesnika radi sprječavanja komplikacija.
Cilj: Protetička rehabilitacija nakon amputacije donjeg uda uključuje sve kompleksne postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koje su usmjerene cilju uspostavljanja sigurnog i ...stabilnog hoda s protezom. Nakon otpuštanja iz rehabilitacijskog centra pacijent koristi protezu, sukladno dobi, stilu života i okolini u kojoj živi. Cilj: Cilj rada je procijeniti uspješnost protetičke rehabilitacije osoba s amputacijom donjeg uda koristeći indekse predviđene mobilnosti pacijenta (engl. Amputee Mobility Predictor; AMP) i brzinu hoda. Ispitanici i metode: U radu su korišteni podaci pacijenata iz baze podataka Zavoda za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, a pri tome su u skladu s Helsinškom deklaracijom ostali anonimni: dob, spol, vrsta i strana amputacije, AMP, brzina hoda i vrijeme provedeno u protezi. Od sto pacijenata s amputacijom 62 su bila transtibijalna (TT) i 38 transfemoralna (TF). U ispitivanju je sudjelovalo 27 žena i 73 muškarca. Svim pacijentima je utvrđen AMP indeks prije rehabilitacijskog postupka (AMPnoPRO) te nakon završenog rehabilitacijskog postupka (AMPPRO). Rezultati: Nakon provedene protetičke rehabilitacije utvrđena je statistički značajna razlika u konačnoj mobilnosti (AMP: p < 0,001) i brzini hoda (p = 0,002) između TT i TF grupa, odnosno bolji rezultat su postigli pacijenti s nižom razinom amputacije (TT). Također je utvrđena statistički značajna povezanost između vremena provedenog u protezi i brzini hoda te AMP indeksa (p < 0,001). Zaključak: Razina amputacije je važna stavka koja pridonosi konačnom ishodu rehabilitacijskog postupka, odnosno viša razina amputacije kod pacijenata (TF) predstavlja jedan oblik ograničenja za bolji uspjeh u odnosu na pacijente s nižom razinom amputacije (TT).
Aim: Prothetic rehabilitation after lower limb amputation includes all complex procedures and interactions between the rehabilitation team and the patient aimed for establishing a safe and stable walk with the prosthesis. After being released from the rehabilitation center, the patient uses the prosthesis, according to age, lifestyle and the environment in which he lives. Aim: The aim of the paper is to evaluate the success of the prosthetic rehabilitation after lower limb amputation patients using Amputee Mobility Predictor (AMP) and walking speed measures. Patients and methods: The following patients’ data ware taken from the database at the Department of Physical and Rehabilitation Medicine of the Clinical Hospital Center Rijeka, used in purpose of this work only, and stayed anonymous according to the Helsinki Declaration: age, sex, type and side of amputation, AMP, walking speed and the time spent in the prosthesis. From the 100 patients with amputation, 62 of them was transtibial (TT) and 38 transfemoral (TF). The AMP index was established for all patients prior to the rehabilitation procedure (AMPnoPRO) and after the completed rehabilitation procedure (AMPPRO). Results: After the prosthetic rehabilitation, a statistically significant difference in ultimate mobility (AMP: p < 0,001) and walking speed (p = 0.002) between the TT and the TF group was established, respectively, in a patients with a lower level of amputation (TT). A statistically significant correlation between the time spent in the prosthesis and walking speed and AMP index (p < 0.001) was also established. Conclusion: The level of amputation is an important factor contributing to the ultimate outcome of the rehabilitation process, and a higher level of amputation in patients (TF) is one form of limitation for better success compared to patients with lower amputation levels (TT).
Apatinių galūnių amputacija yra trauminis įvykis, dėl kurio neretai patiriamas potrauminio streso sutrikimas ir jo simptomai. Vienas veiksnių, kuris gali padėti sumažinti patiriamą sutrikimą ir jo ...simptomus, yra adekvatus streso valdymas. Tyrimo tikslas buvo ištirti vyrų įveikos strategijų (socialinės paramos, problemų sprendimo, vengimo, emocinės iškrovos) sąsajas su jų patiriamais potrauminio streso sutrikimo simptomais. Tyrime dalyvavo 92 vyrai, nuo 32 iki 82 metų amžiaus, patyrę apatinių galūnių amputaciją. Respondentai pildė klausimyną, kuriame buvo pateikiami klausimai apie patiriamus potrauminio streso sutrikimo simptomus (Weis & Marmar, 1997, lietuviška versija Kazlauskas ir Gailienė, 2005) ir taikomas streso įveikos strategijas (Valickas, Želvienė ir Grakauskas, 2010). Tyrimo rezultatai parodė, kad vyrų dažniau taikoma emocinės iškrovos įveikos strategija ir vyresnis amžius susiję su didesniu bendru potrauminio streso sutrikimo simptomų išreikštumu.
Glavni cilj replantacije ponovna je uspostava perfuzije ekstremiteta te minimiziranje vremena ishemije. Operacijski mikroskop i mikrovaskularna kirurška tehnika osnove su na kojima se temelji ...replantacija i revaskularizacija. Kod replantacije koristimo sljedeće operacijske zahvate: osteosintezu, anastomozu i rekonstrukciju vaskularnih elemenata, rekonstrukciju živaca, tetive ili mišića te pokrova. Kontraindikacije za replantaciju dijele se na apsolutne i relativne. U apsolutne kontraindikacije ubrajaju se: amputacija s politraumom, opsežna ozljeda i kronične bolesti. Relativne kontraindikacije su: amputacija jednog prsta, bolesnik iznad 50 godina, avulzijske ozljede, duga topla ishemija (više od 12 sati za prste te 6 – 8 sati za nadlakticu i podlakticu), jaka kontaminacija te ranija ozljeda s lošim funkcijskim ishodom. Replantacije se favoriziraju kada su u pitanju djeca, palac šake te više prstiju šake. Transplantacija vaskulariziranog ekstremiteta ili njegovih dijelova definira se kao alotransplantacija kompozitnog tkiva te nudi novu terapijsku mogućnost za bolesnike s gubitkom ruke. Rutinska skrb tijekom poslijeoperacijske njege uključuje elevaciju replantiranog ekstremiteta, antikoagulacijsku zaštitu, praćenje boje, turgora, kapilarnog punjenja i temperature, primjenu antibiotske terapije te zabranu pušenja i konzumacije kave i čokolade, kako bi se prevenirao periferni vazospazam i time rizik od razvoja vaskularne tromboze. Prva uspješna replantacija palca šake u KBC-u Rijeka učinjena je 1980. godine, dok je replantacija podlaktice učinjena 1983. godine. Iako replantacija može biti izuzetno skupa te zahtijevati produženu hospitalizaciju i poslijeoperacijsku terapiju, ukupni troškovi mogu biti značajno niži od mioelektrične proteze koja se mora periodično mijenjati. Unatoč svemu, iskusan tim liječnika i izuzetno motiviran bolesnik pridonose uspješnosti operacije te zadovoljstvu, kako kozmetičkim, tako i funkcijskim rezultatom.
Amputacija donjih ekstremiteta događaj je koji ima značajan psihološki i traumatski učinak na bolesnika. Amputacija ekstremiteta može inducirati niz različitih emocija i stanja. Česta stanja koja su ...povezana s gubitkom ekstremiteta jesu osjećaj žalovanja, ljutnje, anksioznosti i depresije. Bolesnici se suočavaju s činjenicom da im je tijelo promijenjeno i da druge osobe to primjećuju, da su suočeni s objektivnim funkcionalnim ograničenjima, s promjenom načina života, povećanjem ovisnosti o drugim osobama. Uloga medicinske sestre/tehničara u inicijalnoj i kasnijoj skrbi bolesnika je značajna. Uzrok značajnog broja amputacija u Republici Hrvatskoj su kronične bolesti, stoga je važna psihološka priprema bolesnika u preoperativnom i poslijeoperacijskom razdoblju. Bolesnici s traumatskim amputacijama osjetljiva su skupina bolesnika, i to zato što su nepripremljena na drastične promjene koje im se događaju u kratkom vremenskom razdoblju, a posebice u skupini mlade populacije. Opisujemo epidemiologiju i patofiziologiju bolesti i stanja koja uzrokuju potrebu izvršenja amputacije ekstremiteta. Opisuju se procesi zdravstvene skrbi, psihološke potpore i resocijalizacije osoba s amputiranim ekstremitetima. Uspoređuju se rezultati psihološke potpore i resocijalizacije u Republici Hrvatskoj i svijetu. Naime, u razvijenim zemljama visok dio invaliditeta uzrokovanog amputacijama s posljedičnim invaliditetom ima ekonomsko značenje.
ciju
osoba s amputacijom donjih ekstremiteta u korelaciji s
estetskim doživljajem kozmetike proteze.
MATERIJALI I METODE: U razdoblju od travnja 2015. do
travnja 2016. godine provedena je studija na ...60. bolesnika
Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala,
KBC Zagreb. Ispitanici uključeni u studiju, kronološke dobi
54 do 82 godine, opskrbljeni su primarno i sekundarno,
transtibijalnom(TT) i transfemuralnom(TF) protezom.
Kao instrument procjene korišten je Trinity Amputation
and Prosthesis Experience Scales-Revised. Podatci su statistički
obrađeni i analizirani korištenjem t-testa te Pearson
korelacije.
REZULTATI: Razlika u zadovoljstvu protezom kod osoba
s TT i TF protezom nije statistički značajna. Prema provjeri
značajnosti i vrijednosti t-testa postoji značajno veća
razina zadovoljstva TT protezom(t=5.8283) kao i TF protezom(
t=13.1222) kod sekundarne protetičke opskrbe.
ZAKLJUČAK: Amputacija može imati značajan psihološki
utjecaj na samopercepciju. Glavni razlozi niže razine
zadovoljstva estetikom proteze kod primarne opskrbe su
voluminozan bataljak, loše saniran bataljak, prisutnost
kontrakture i posturanih promjena uslijed inaktiviteta,
te još nedovoljno iskustvo u privikavaju, savladavanju i
integriranju u aktivnosti dnevnog života. Funkcionalna
samopercepcija osoba s amputacijom donjih ekstremiteta
u korelaciji je s estetskim doživljajem kozmetike proteze.
Rehabilitacija osoba s amputacijom donjih udova kompleksan je proces u kojem se osobi koja je doživjela gubitak uda pomaže da se, uz stručnu podršku, adaptira na protezu kao artificijelni nadomjestak ...izgubljenog dijela te da uz primjenu proteze postigne maksimalno moguću neovisnost u svim područjima života, sa što boljom kvalitetom življenja. Rehabilitacija obuhvaća razdoblje od amputacije, koja može biti posljedica ozljede ili bolesti, kroz postoperacijsku i predprotetičku fazu do protetičke faze rehabilitacije u kojoj se provodi protetička opskrba, ali i kasniju fazu dugotrajnog praćenja. Medicinsku rehabilitaciju nužno mora pratiti adekvatna psihološka i socijalna rehabilitacija, po biopsihosocijalnom modelu, kako bi se ostvario konačni cilj rehabilitacije, a to je uspješna reintegracija osobe u život sa stilom koji je što sličniji onom koji je prethodio amputaciji.
U radu su prezentirani uzroci i vrste amputacije, načela suvremene protetike i rehabilitacije osoba s amputacijom donjih udova tijekom predoperacijske, postoperacijske, predprotetičke i protetičke faze s ciljevima rehabilitacije u pojedinim fazama, načinima njihova ostvarivanja, kao i načelima psihosocijalne rehabilitacije. Također su prezentirani evaluacijski upitnici i načela Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF) za procjenu rezultata rehabilitacije osoba s amputacijom donjih udova.
Amputacija prsta čest je javnozdravstveni problem koji je moguće spriječiti. Studija definira epidemiologiju amputacije prsta kako bi se utvrdili najvažniji čimbenici i predložila strategija ...prevencije. Studija je provedena 2015. u glavnoj sveučilišnoj ortopedskoj bolnici u Shirazu. U studiju su bili uključeni svi bolesnici s bilo kojom vrstom amputacije prsta. Za svakog bolesnika je popunjen i analiziran upitnik s demografskim podacima i tipom ozljede. Sudjelovalo je 100 bolesnika (92 muškarca i 9 žena, prosječne dobi 32.5 ± 18 godina). Najveći broj bolesnika bili su mlađi muškarci. Više od polovice (53 slučaja) pretrpjeli su ozljede na radu u vezi s radom. Amputacija prsta zbog nagnječenja u vratima bila je drugi najčešći uzrok amputacije (18 %). Približno 59 % ozlijeđenih navelo je nepažnju pri radu kao uzrok nezgode. Amputacije prsta desne ruke bile su brojčano jednake amputacijama na lijevoj ruci. Najviše je bilo amputacija kažiprsta (27 %) i srednjeg prsta (2 %). Utvrđeno je da su mlađi, slabije obrazovani muškarci te početnici na poslu podložni najvećem riziku od amputacije prstiju, naročito ako imaju povijest zlouporabe droga. Hitno je potrebno provesti sljedeće učinkovite mjere: veći nadzor, više programa osposobljavanja, otkrivanje ovisnosti o drogama i korištenje sigurnijih strojeva.
Uvod. Pad pacijenta predstavlja znatan klinički problem, jer kao posljedica pada može nastupiti invalidnost, a u nekim slučajevima i smrtni ishod. Pad utječe na kvalitetu života pacijenata, uzrokuje ...produljenje boravka u bolnici te povećava troškova liječenja. Pad nastaje kao posljedica interakcije brojnih čimbenika. U bolničkoj zdravstvenoj ustanovi pad spada u neželjene događaje.
Cilj. Utvrditi broj padova pacijenata unutar Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb u periodu od 1. rujna 2019. do 29. veljače 2020.
Metode. Podaci su uzeti retrogradno iz BIS sustava (sestrinska dokumentacija) te su obrađeni. Istraživanje je uključivalo 212 pacijenata s amputacijom udova (oba spola) koji su u navedenom periodu hospitalizirani u Kliničkom zavodu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala.
Rezultati. Rezultati su pokazali da pacijenti s amputacijom udova prilikom dolaska na rehabilitaciju zbog svoje primarne dijagnoze imaju rizik za pad. Od 212 zaprimljenih pacijenata 209 ih je imalo rizik za pad prema Morse skali, a od ukupnog broja pacijenata samo su dva pacijenta pala.
Zaključak. Pacijenti s amputacijom udova imaju povećani rizik za pad. Retrospektivno istraživanje pokazuje da je usprkos povećanom riziku za pad broj padova u pacijenata malen. To ukazuje na kvalitetan rad svih zdravstvenih djelatnika.
PDF
