Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Rijeci je djelovala bolnica za zarazne bolesti u predjelu Zeniković kao bolnica-podružnica Gradske bolnice sv. Duha. Nakon otkupa ladanjskog imanja pomorskog ...kapetana Dionizija Jakovčića, adaptirane su postojeće zgrade, a početkom 80-ih godina 19. stoljeća izgrađeno je još nekoliko građevina, prijeko potrebnih za organizaciju zarazne bolnice. Parcela i zgrade bili su podijeljeni na čistu i nečistu zonu. Glavna zgrada adaptirana je u glavne prostore za liječenje te za smještaj osoblja, a manja je zgrada imala gospodarsku namjenu. Zbog povećanja kapaciteta na prijelazu stoljeća rađene su daljnje adaptacije, na parceli je izgrađena i veća drvena baraka, a po potrebi podizani su i drugi privremeni objekti. Teren na kojem se nalazila bolnica-podružnica bio je vezan i uz dva ambiciozna projekta riječkih bolnica koji su izrađeni početkom 20. stoljeća, ali nisu realizirani. Bolnica-podružnica bila je u funkciji do dvadesetih godina 20. stoljeća kada se, zajedno s Gradskom bolnicom, i taj odjel premješta u kompleks bivše vojno-pomorske akademije, a prostor bolnice dobiva novu namjenu u međuratnom i poslijeratnom razdoblju.
In the late 19th and early 20th centuries, a hospital for infectious diseases in the Zeniković area was operating in Rijeka as a hospital - subsidiary of the City Hospital of St. Spirit. After purchasing the property of the naval captain Dionysius Jakovčić, the existing buildings were adapted and several other buildings, necessary for the organization of an infectious hospital, were constructed in the early eighties of the 19th century. The terrain and buildings were divided into clean and unclean areas. The main building was adapted to the main facilities for treatment and accommodation, while the smaller building was used for economic purposes. Due to the increase of the capacity at the turn of the century, further adaptations were made, larger wooden barracks and other temporary facilities were also constructed. The terrain of the hospital was linked to two ambitious projects of the hospitals in Rijeka, which were created at the beginning of the 20th century but were not realized. The hospital operated until the twenties of the 20th century when this department together with the City Hospital was moved to the former Naval Academy complex, while the hospital area was given a new purpose in the interwar and postwar periods.
Na temelju rezultata provedenih istraživanja donosi se preliminaran prikaz prostornog razvoja ugostiteljsko-turističkog sklopa u Kuparima u Župi dubrovačkoj. Sagledavajući prostorni razvoj zone, ...počevši od izrade prvoga investicijskog programa 1958. pa do početka ratnih zbivanja 1991., analiziraju se geneza i osnovna urbanistička obilježja smještajnih kapaciteta u cilju očuvanja i zaštite modernističke arhitekture.
The paper presents a preliminary analysis of the catering and tourist complex in Kupari, Župa Dubrovačka. The accommodation facilities are studied in the context of the spatial development of the area from the first investment program (1958) until the beginning of the war (1991) with emphasis on the original concept and urban-planning features. The research is a contribution to the preservation and protection of the modernist architecture legacy.
Maksimirski majur u Zagrebu Duić, Marin; Obad Šćitaroci, Mladen
Prostor,
12/2020, Letnik:
28, Številka:
2 (60)
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Istražuje se prostorni i arhitektonski razvoj majura nastalog u sklopu maksimirske biskupske šume koja se od kraja 18. do sredine 19. stoljeća preuređivala u velik javni perivoj-park. Majur je bio ...važan gospodarski, edukacijski i funkcionalni sadržaj velikoga parka. Istraživanje se temelji na analizi povijesne kartografske i nacrtne dokumentacije s ciljem utvrđivanja prostornih i graditeljskih mijena dok je majur bio u posjedu Zagrebačke nadbiskupije.
The research topic is the spatial and architectural development of the homestead (majur) created within the Maksimir episcopal forest which underwent transformation into a large public park from the end of the 18th to the middle of the 19th century. The research is based on the analysis of historical cartographic and draft documentation with an aim to determine spatial and architectural changes while the homestead belonged to the Zagreb Arch/diocese.
Cilj ove studije istražiti je tri predložena arhitektonska projekta za izgradnju centralnog zatvora unutar tvrđave Yedikule u Istanbulu krajem 19. stoljeća. Osmanska je država povjerila taj zadatak ...slavnim arhitektima onoga vremena: Augustu Jasmundu, Alexandreu Vallauryu i Kemaleddinu. Analiza tih projekata pokazuje da je postojala čvrsta namjera da se izgradi centralni zatvor u glavnom gradu Osmanskog Carstva kao znak uspjeha cjelokupne reforme zatvorskog sustava i načina kažnjavanja što je bio jedan od ciljeva osmanskog Sultana Abdülhamida II (r. 1876.-1909.). Interpretacija tih projekata je važna budući da nam pomaže shvatiti transformaciju kaznenog pravosuđa u Osmanskom Carstvu te pruža novu perspektivu interpretacije osmanske arhitekture 19. stoljeća.
Hrvatski kulturni dom u Sušaku jedna je od najvažnijih modernističkih građevina na području riječke regije koja, uz to, uživa i istaknuti status u cjelini hrvatske moderne arhitekture 20. stoljeća. U ...ovom radu, na temelju sustavne obrade do sada nekonzultirane arhivske građe, istraživački fokus usmjeren je prema projektnim idejno-izvedbenim inačicama Alfreda Albinija i kvalitativnoj analizi same gradnje, s naglaskom na hotelskom dijelu kompleksa za koji je utvrđen tijek Albinijevih odluka o tlocrtnoj dispoziciji i artikulaciji vanjskog oplošja, te prema dovršenju i provedenim adaptacijama u poratnim i kasnijim godinama koje doprinose cjelovitom definiranju tog složenog arhitektonskog sklopa.
Monografija Aenona – stambena arhitektura jedinstvena je studija, koja obrađuje problematiku stambene arhitekture predrimske i rimske Enone, nastala na temelju dugogodišnjih arheoloških istraživanja ...autorice Marije Kolege. Uz stambenu arhitekturu, pokazuje i nove spoznaje urbanističkog razvoja antičke Enone.
Povijest hrvatske međuratne arhitekture u mnogim je pregledima jednaka povijesti arhitekture modernizma, odnosno internacionalnog stila. Ipak, zgrade s neostilskom dekoracijom čine značajan dio ...korpusa zagrebačke arhitekture 1920-ih i 1930-ih. Najzastupljenija je stilska tendencija neoklasicizma, a stilska jedinstva formiraju i zgrade čije je oblikovanje eksterijera nadahnuto historijskim stilovima i (najčešće) lokalnom tradicijom. Većina arhitekata nije sklona samo jednoj stilskoj tendenciji, nego ovisno o ukusu i ciljevima investitora projektiraju, često i istodobno, zgrade s obilježjima neoklasicizma, historizma i tradicionalizma. Pri tome sasvim modernistički, racionalno i ekonomično promišljaju prostorna rješenja.
U radu je riječ o razmjerno slabo poznatoj školi arhitekta Zemljaka iz 1938. godine. Primarno se govori o projektu jer zgrada nije izvedena cjelovito, a recentno je doživjela i različite preinake. ...Izvorna zamisao vidi se u idejnom projektu, gdje se ističe različit tretman tamnijega učioničkog trakta i bijelo ožbukanoga poprečnog sklopa. Navodi se kako je ova školska zgrada zaobljenom formom u velikome mjerilu glavnoga trakta iznimka u njegovu stvaralaštvu. U prostornoj analizi autor se među ostalime bavi smještajem stubišta koje ima neuobičajen položaj u odnosu na predvorje, ali logično tvori dio učioničkog trakta, povezujući tri etaže. U radu se skreće i pozornost na funkcije koje je škola u ono doba trebala zadovoljiti, a koje su je činile de facto socijalnom ustanovom (kuhinja, kupaonica, liječnik). Također je istaknuta činjenica da je u zgradi škole bilo projektirano i dječje sklonište (obdanište), i to u prizemlju glavnog trakta.
Detaljno se predstavlja urbanistički i arhitektonski razvoj istočnoga gradskog središta, čiju okosnicu čini potez triju trgova: Trga hrvatskih velikana, Trga žrtava fašizma i Krešimirova trga. Urbani ...status ovog područja stjecao se postupnim razvojem predjela koji se nazivao »dio istočno od Draškovićeve ulice«, što je na prijelazu 19. u 20. stoljeće značilo izvan okvira Innenstadta (»unutarnjeg grada«, odnosno gradskog središta). Autor ideje trgova na dijagonalnoj osi je Milan Lenuci, najpoznatiji zagrebački urbanist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji je prvi istaknuo razvojne mogućnosti tog dijela grada. Detaljnom regulatornom osnovom 1905. zadao je ključne elemente predjela Vlaška – Draškovićeva – Branimirova – Bauerova, koji je realiziran zbrojem pojedinačnih gradnji i parcijalnih regulacija većinom 1920-ih i 1930-ih godina. Širenje grada prema istoku od početka 20. stoljeća (kada grad bitno pomiče svoju granicu u tom smjeru), intenzivna i kvalitetna izgradnja u međuratnom razdoblju (kada taj prostor postaje “novi” poslovno-stambeni dio grada), ali i dogradnja 1950-ih i 1960-ih godina, bili su smisleniji, urbanistički određeniji te prostorno i hortikulturno primjereniji negoli u drugim gradskim područjima, što ovoj gradskoj četvrti daje identitet i prepoznatljivost, karakterističnu cjelovitost i visoku ambijentalnu vrijednost. Poštivanje toga reprezentativnog urbanog prostora, koji je nastao angažmanom brojnih aktera u relativno kratkom segmentu 20. stoljeća, treba ugraditi u obvezni dio programa buduće sanacije i uređenja.
PDF
