Tema je članka pismo koje je Georgius Raguseius uputio Antunu Medu 10. listopada 1601. i pod naslovom »De circulis eccentricis et epicyclis« uključio ga u svoj rukopis Epistolae morales, dialecticae ...et mathematicae. U tom se pismu Raguseius suprotstavlja Medovoj kritici Ptolemeja, odnosno njegovoj kritici epicikala i ekscentara.
Nije utvrđeno da li su Medo i Raguseius komunicirali (što je moguće), ali u osmom poglavlju svoga Komentara dvanaeste knjige Aristotelove Metafizike Medo se suprotstavlja Ptolemeju i njegovoj matematičkoj obradi astrologije. Zato se u članku Raguseiusovo pismo Medu sagledava kao kritika tog Medova komentara.
Nasuprot Medu, Raguseius se zalaže za to da je astrologija matematička disciplina, da su ekscentri i epicikli nužni da bi se spasili fenomeni, tj. pravilnost nebeskih kretanja i nepravilnosti kretanja planeta. Medo ne prihvaća da bi astrologija bila matematika, nego je svrstava u metafiziku. Oba filozofa odbacuju, međutim, proricateljsku astrologiju. Oba su filozofa aristotelovci, koji nastoje spasiti aristotelizam, ali to čine na različit način. Oba su pokušaja nužno bila bezuspješna u odnosu na razvoj novovjekovne prirodne znanosti. Ipak ti pokušaji Georgiusa Raguseiusa i Antuna Meda nisu beznačajni, jer su ukazujući na granice aristotelizma, ukazali i na njegov smisao, značenje i doseg.
Rad proučava engleske almanahe 18. stoljeća kao kultnu sastavnicu narodnih novina s jedne strane te, s druge, kao književni proizvod koji objavljuje Stationers’ Company, obrtnički ceh u tiskarskoj ...industriji. S obzirom na njihov udio u popularizaciji astrološkog sadržaja kao znanstvenih opažanja, elita je almanahe klasificirala kao štivo niske kvalitete u skladu s politikom ponude i potražnje ceha. I na kraju, rad nastoji pokazati da su engleski almanasi 18. stoljeća iznimno vodili računa o pitanjima povijesnog, nacionalnog identiteta i popularnog domoljublja te da su se držali divergentnih vjerskih i političkih struja izloženih satiri – dominantnom žanru ondašnjeg vremena – koju su prakticirali elitni pisci poput Jonathana Swifta ili poznati sastavljači almanaha kao što su George Parker i John Partridge.
Herman Dalmatin, hrvatski filozof i prevoditelj s arapskoga na latinski jezik, živio je u 12. stoljeću. Na latinski je jezik preveo djela istaknutih islamskih filozofā i znanstvenikā Sahl ibn Bišra ...te Abu Mašara. Svojim prevodilačkim radom pridonio je upoznavanju Zapada s islamskom znanošću i kulturom, posebice astrologijom, koja se do tada na Zapadu još uvijek temeljila na kasnorimskim izvorima. U ovom se članku bavimo Hermanovim prijevodom astrološke rasprave Sahl ibn Bišra, koja je u njegovu prijevodu poznata kao Fatidica (Proročica), a koju je preveo 1138. godine. Dva su razloga zašto smo se odlučili posvetiti upravo ovom prijevodu. Prvi je taj što je riječ o prvom poznatom Hermanovu prijevodu i spisu sačuvanom pod njegovim imenom. Drugi razlog leži u astrološkoj tematici rasprave zahvaljujući kojoj će se Zapad upoznati s astrologijom, koja se koristi kompleksnim matematičkim
proračunima, što će rezultirati drugačijim shvaćanjem astrologije i
položaja matematike na Zapadu. Moguć je utjecaj ove rasprave na jedino Hermanovo izvorno djelo, De essentiis (O bitima), koje je napisao 1143. godine. Na kraju donosimo prijevod početka Proročice, što je ujedno prvi, iako samo djelomični, prijevod ove rasprave na hrvatski jezik.
Prvi niz latinicom tiskanih kalendara na hrvatskom jeziku priređivao je Pavao Ritter Vitezović od 1691. do 1705. godine. Vitezovićevi kalendari dragocjen su izvor za upoznavanje starijega hrvatskoga ...prirodoznanstvenoga nazivlja. Uz opće kalendarske podatke i tablice, sadrže kratke prirodoznanstvene zapise, pregled prividnih položaja i međusobnih aspekata planeta i zviježđa, tablice izlaska i zalaska Sunca, početke i završetke građanskoga sumraka za područje Zagreba, točno vrijeme ulaska Mjeseca u pojedine faze, opise i precizne podatke o pomrčinama Sunca i Mjeseca, razna meteorološka predviđanja i astrološke savjete. Na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, kada je Vitezović priređivao hrvatske kalendare, bilo je vrlo malo prirodoznanstvenih tekstova na hrvatskom jeziku. Budući da je u kalendarima opisivao nebeske pojave, donosio astronomske i astrološke priloge, morao je zbog naravi tekstova primijeniti prirodoznanstveno, astronomsko i astrološko nazivlje, ali i stručni način izražavanja. Kalendari odražavaju kulturni i znanstveni kontekst sredine za koju su pisani i otkrivaju Vitezovića kao poznavatelja astronomije te indiciraju posjedovanje matematičkih znanja i vještina potrebnih da bi se iz načela astronomske teorije došlo do praktičnih astronomskih i astroloških sadržaja. Vitezovićev rad na kalendarima i dio njegova nazivlja imao je odraza kod mlađih autora ne samo u 18. stoljeću, već i poslije tijekom 19. stoljeća kada se javljaju bogati prosvjetiteljski kalendari koji su odigrali važnu ulogu u prosvjećivanju hrvatskoga puka.
Platon u Timeju kozmos drži »svetilištem vječnih bogova«. Osim o demijurgu, govori on i o drugim bogovima koje naziva djecom (paides, 43a), kojoj demijurg prepušta rađanje smrtnih bića (41b–41e). ...Naziva ih i mladim bogovima (42d). Ti su bogovi postali, ali nepropadljivi. To su vidljivi bogovi. Većina tumača tog mitskog kazivanja iz Timeja drži da se to odnosi na zvjezdana božanstva. Osim vidljivih, Platon međutim spominje i neka druga nevidljiva božanstva koja imenuje demonima (40d–e). No što su uistinu ta ‘niža’ božanstva prema Platonu? Tim su se pitanjem bavili mnogi tumači njegove filozofije.
U ovom članku zanima nas prije svega Kalcidijev stav, a potom i stav Hermana Dalmatina o tome. Poznato je, naime, da se Herman u svojoj kozmologiji izloženoj u spisu De essentiis u velikoj mjeri oslanjao na Kalcidijev prijevod i komentar Timeja.
No govoreći o nebu kao drugotnom uzroku stvaranja, onom srednjem u kozmičkoj hijerarhiji, on razvija jedno izrazito astrologijsko tumačenje neba i nebeskih bogova / duhova. U tome se uglavnom prepoznaje utjecaj arapskih pisaca i Ptolemeja, koji mu je bio posredovan arapskim autorima.
U tekstu pitamo je li isticanje značenja astrologije u Hermana uistinu rezultat isključivo arapskih utjecaja ili već u kasnijih Platonovih tumača poput Kalcidija nalazimo elemente astrološke interpretacije Timeja, koji su mogli poslužiti kao poticaj za Hermanovo isticanje uloge astrologije u tumačenju svijeta.
Na to pitanje nastojimo odgovoriti ponajprije analizom Kalcidijeva tumačenja mjesta iz Timeja od 37d do 43a, dakle dijela u kojem Platon na nekoliko mjesta spominje druge bogove, a potom onda i Hermanova izlaganja o nebu i nebeskim duhovima, naznačujući istovremeno nejasnoće u vezi s tumačenjem Timeja što ih nalazimo u Kalcidija te one što su u vezi s razumijevanjem djelovanja nebeskih duhova u Hermana.
Glagoljica je polifunkcionalno pismo koje počiva na različitim znanostima, ali i na pseudoznanosti poput astrologije. Konstantin Ćiril, tvorac glagoljice, vjerojatno je poznavao astrološke i ...numerološke zakonitosti te ih primjenio u stvaranju glagoljice. Crtež rozete-mandale, unutar nje kvadrat u kojoj je ispisan Kristov nimb također pronalazimo i u astrologiji pod različitim nazivljem – astrološki krug ili natalna karta, kardinalni križ, fiksni križ, kvadrat Trojstva ljubavi i zemljani trokut. Kako svako glagoljično slovo sadrži brojčanu vrijednost, numerološka analiza predočuje sličnosti između simbolike brojeva u glagoljici i astrologije. Proučavanjem glagoljice s numerološkog i astrološkog aspekta, ona dobiva novu dimenziju tumačenja te se analizom naglašava da i astrologija, bez obzira na to što je pseudoznanost, može poslužiti kao anacila službenoj znanosti.
U ovom članku obrađuje se predviđanje kao prirodnofilozofski problem kako je on prikazan u Epistemonu Pavla Skalića. Naglasak je stavljen na temeljno obilježje Skalićeva djela, čime je problem ...predviđanja stavljen u kontekst enciklopedizma, odnosno u kontekst Skalićeva pokušaja enciklopedijskog prikaza cjelokupnog znanja. Njegovo djelo pripada tradiciji koja se može pratiti od mitopoetski utemeljenih plemenskih enciklopedija do modernih enciklopedija. Skalićev prikaz predviđanja u Epistemonu većim se dijelom odnosi na prikaz astrologije kao oblika predviđanja. Astrologija je, u skladu s prirodom samog djela, prikazana kroz one njene aspekte koji su u to vrijeme bili općeprihvaćeni, a da sam Skalić pritom nije propitao valjanost navedenih astroloških učenja.
U svojem djelu Deset dijaloga o povijesti, koje je objavljeno 1560. godine, Petrić je obradio i neke astrološke teme. U trećem dijalogu, onom koji je naslovio »Il Contarino, overo che, sia ...l’historia« (»Contarino ili što je povijest«), tako je iznio poznatu tezu da je pomoću astrologije bila predviđena propast svijeta, prvo poplavom, a zatim požarom. Naime, prema astrološkoj tradiciji, Bog je Adamu prenio tajne astrologije te je on promatrajući nebo predvidio da će Zemlja biti uništena vodom i vatrom. Adam ili njegovi potomci Set i Enoš to su proročanstvo uklesali na dva stupa, od kojih je jedan bio od opeke, a drugi od kamena, odnosno, kako tvrdi Petrić, od kovine i od opeke. Na temelju toga Petrić je zaključio da se prva povijest svijeta odnosila na buduće, a ne na prošlo. Uz to, Petrić je smatrao da nebesko djeluje na zemaljsko, i to svojim kretanjem, svjetlošću, toplinom te uplivom. Tako svim promjenama koje se događaju na zemaljskom području, poput, primjerice, ratova ili poplava, svojim tajnim sredstvima upravljaju nebesa. Naposljetku, u Deset dijaloga o povijesti Petrić je tematizirao i veliku godinu koja traje 36 000 godina, a koja završava apokalipsom.
Zodijak iz Nakovane Forenbaher, Stašo; Jones, Alexander
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu,
03/2014, Letnik:
46, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Za vrijeme arheoloških iskopavanja provedenih godine 2000. u Spili kod Nakovane na Pelješcu pronađeni su sitni ulomci bjelokosti ukrašeni finim graviranjem. Nakon sastavljanja pokazalo se da potječu ...od nekoliko pločica s prikazima simbola zodijaka. Radi se najvjerojatnije o iznimno rijetkom arheološkom nalazu dijela astrologove ploče. Nalaz je prikupljen prilikom pažljivog iskopavanja guste koncentracije ulomaka finog helenističkog posuđa ostavljenog na dar u špiljskom svetištu. To je zasada najstariji poznati primjerak astrologove ploče, napravljen oko 100. godine prije Krista, ubrzo nakon što je izumljena grčka horoskopska astrologija. Njegova prisutnost na prostoru koji je bio pod kontrolom domorodačke ilirske zajednice svjedoči o prometnoj i kulturnoj povezanosti Sredozemlja
u prvom stoljeću prije Krista.
Četiri reljefa na kapitelima impostima portala Kneževa dvora u Dubrovniku prikazuju, po svoj prilici, astrološkoastronomske teme. Konzole koje nose trijem Kneževog dvora ukrašene su reljefi ma koji ...imaju značenja mitološke naravi, bliske duhu humanizma i renesanse.
PDF
