Papinska biblijska komisija objavila je dokument
Biblija i kristologija
kao kriterij i normu suvremenoj kristologiji. Njegova važnost leži ponajprije u inzistiranju na cjelovitosti biblijske slike ...Krista, a kao temeljnu biblijsku strukturu ističe odnos obećanje – ispunjenje. Pitanje o Kristu, Mesiji, i zahtjevu cjelovite biblijske slike Krista prema dokumentu
Biblija i kristologija
te kristologije C. Schönborna u središtu je ovoga članka. Dok je prvo poglavlje posvećeno mesijanskim obećanjima u Starom zavjetu, drugo poglavlje govori o njihovu ispunjenju u Isusu iz Nazareta. Treće poglavlje ovoga rada usredotočeno je na kristologiju C. Schönborna i njezino poštovanje cjelovitosti biblijskoga svjedočanstva o Kristu. U zaključku rada autor upozorava na to da suvremene biblijske znanosti ističu potrebu novoga propitivanja o odnosu obećanja prisutnih u Starom zavjetu i gledanju Novoga zavjeta na ta obećanja i njihovo ispunjenje. To znači da i pred kristologijom stoji novi zahtjev promišljanja odnosa Biblije i kristologije.
The Pontifical Biblical Commission published the document
Bible and Christology
as a criterion and norm for modern Christology. Its importance lies primarily in insisting on the integrity of the biblical image of Christ, and as a fundamental biblical structure, it emphasizes the promise-fulfillment relationship. The question of Christ-Messiah and the demand for an integral biblical image of Christ according to the document
Bible and Christology
and the Christology of C. Schönborn is at the heart of this article. While the first chapter is devoted to the messianic promises in the OT, the second chapter talks about their fulfillment in Jesus of Nazareth. The third chapter of this paper focuses on the Christology of C. Schönborn and its respect for the integrity of the biblical testimony of Christ. In the conclusion of the paper, the author points out that modern biblical sciences emphasize the need for a new examination of the relationship between the promises present in the OT and the view of those promises and their fulfillment in the NT. This means that Christology also faces a new demand to rethink the relationship between the Bible and Christology.
U članku se iznose mišljenja trojice reprezentativnih autora – Jamesa Kugela, Roberta Altera i Jana Fokkelmana – važnih predstavnika tzv. književno-kritičkoga pristupa Bibliji, o biblijskoj poeziji. ...Prema Kugelu, gledati na Bibliju kroz leću podjele na poeziju i prozu (liriku i epiku), znači krivo gledati. Ako tako gledamo, čak ni minuciozne analize paralelizma neće biti od koristi – jer će se i one distorzirati. Kugel stoga smatra da u Bibliji ne postoji poezija, već samo „kontinuum“ sačinjen od labavo povezanih paralelnih struktura u onome što smatramo proznim dijelovima do „pojačane retorike“ u onome što pogrešno označavamo stihom. Alter smatra da je osnovica biblijske poezije semantički paralelizam. Ali, pritom ističe da je važno uvidjeti da pjesnički izraz zapravo izbjegava potpuni paralelizam, baš kao što se jezik opire pukoj sinonimnosti tako da neprestano uvodi male razlike između srodnih pojmova. Fokkelman pak smatra da je miješanje proze i poezije, pa i prijelaz proze u poeziju moguć jer velika većina rečenica na hebrejskom sadrži dvije do osam riječi. Štoviše, obično se povezuju u sekvence parataksom („... i ... i ... ali ... i onda ...“). Iz sva tri mišljenja proizlazi zaključak da je biblijska poezija, kao uostalom i proza, u velikoj mjeri sui generis, da razlika između poezije i proze, ako uopće postoji, nije iste naravi kao u zapadnoj književnoj kulturi, pa je stoga neprimjereno govoriti o prosimetrumu u Bibliji.
This presentation discusses the views of three renowned authors – James Kugel, Robert Alter, and Jan Fokkelman – known for their literary-critical approach to the Bible, concerning biblical poetry. According to Kugel, looking at the Bible through the lens of division into poetry and prose (lyrical and epic literature) means looking at it wrongly. He maintains that even meticulous analyses of parallelism can be distorted if viewed through this lens. Therefore, Kugel asserts that there is no poetry in the Bible but rather a “continuum” of loosely connected parallel structures in what we see as prose sections and “heightened rhetoric” in what we often erroneously consider verses. According to Alter, biblical poetry is based on semantic parallelism. However, he points out that poetic expression deliberately avoids complete parallelism, just as language resists mere synonyms by introducing subtle differences between related terms. In contrast, Fokkelman believes that combining prose and poetry, and even transitioning between them, is possible because most Hebrew sentences contain two to eight words and are usually linked in sequences through parataxis (using “… and… and… but… and then”). All three opinions lead to the conclusion that biblical poetry, like prose, is to a large extent sui generis, and that any distinction between poetry and prose, if it exists at all, is not of the same nature as in Western literary culture and it is, therefore, inappropriate to refer to prosimetrum in the Bible.
Simboli sukoba i nade Neagoe, Alexandru
Kairos,
12/2017, Letnik:
11, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Ovaj članak donosi analizu upotrebe simbola u knjigama Daniel i Otkrivenje. Prvi dio studije procjenjuje razinu tematskog jedinstva, za koje se može reći da postoji između dvije knjige (s obzirom na ...njihov zajednički književni žanr). U drugom dijelu članka istražuju se različite uloge koje simbolizam igra u ove dvije knjige. Konačno, završni dijelovi ujedinjuju nalaze istraživanja, ukazujući na to kako je, unatoč složenom simbolizmu u knjigama Daniela i Otkrivenja, moguće o njima govoriti (pojedinačno i skupno) kao o knjigama koje imaju jedinstvenu poruku koja bi se mogla opisati kao pobjeda dobra nad zlom, ili točnije, kao suverenost Boga u svijetu u kojem izgleda da prevladava zlo. Istodobno, ta jedinstvena poruka može za određene skupine i okruženja poprimiti širok raspon posebnih značenja.
The present article offers an analysis of the use of symbolism in the books of Daniel and Revelation. Thus, the first section of the study evaluates the degree of thematic unity which may be said to exist between the two books (given their common literary genre). Secondly, the article explores the different roles which symbolism plays within the two books. Finally, a concluding section brings together the findings of the study, indicating that despite the complex symbolism of Daniel and Revelation, it is plausible to speak of these books (individually and together) as having a unifying message which could be described as the victory of good over evil or, more precisely, the sovereignty of God in a world where evil seems to prevail. At the same time, this unifying message can take a wide variety of distinctive meanings for specific groups and for specific settings.
U radu se ukazuje na važnost biblijskog leksika povezanog s abdominalnim organima, kako u izvorniku, tako i u hrvatskim prijevodima. Hebrejske riječi za bubrege i jetru u Bibliji na hrvatski se ne ...prevode uvijek doslovno, kao što se to ne čini ni u prijevodima na druge jezike, nego se katkad prevedu figurativno, zbog čega je provedena semantička i traduktološka analiza tih izraza. Abdominalni organi imaju u Bibliji značajnu ulogu, kako u fiziološkoj funkciji, tako i kao sjedište najdubljih osjećaja, pri čemu se s bubrezima, jetrom i žuči povezuju srdžba i gnjev. Bubrezi i jetra tako govore o psihosomatskim aspektima emocionalnih stanja biblijskih pisaca, zbog čega se na raznim mjestima ne prevode doslovno, nego se shvaćaju kao metonimije osjećaja. Budući da se unutar ove teme znakovito javlja par srce/bubreg, uočljiva je tendencija da se taj izraz shvati figurativno, kao merizam koji obuhvaća cjelokupnost čovjekova razmišljanja i osjećanja.
This work emphasizes the importance of human abdominal organs in biblical vocabulary of the source texts, and in Croatian Bible translations. Hebrew words for kidneys and liver as found in the original biblical texts, Croatian translations, and other languages rarely translate literally. Often they would be paraphrased figuratively which may cause semantic and translational debates over these terms. Clearly, abdominal organs play an important role in the biblical texts, whether in their physiological functions, but also as the seat of the deepest emotions. Kidneys, liver and gall-bladder have been frequently linked with the emotions of anger and wrath. Kidneys and liver particularly reflect the psychosomatic emotional states of the biblical author. Therefore, many biblical texts where we find those organs are not translated literally but rather as metonymy for those emotions. The original texts often bring the pair kidneys/liver together and in its figurative translations they become a merism which covers the entire emotional and mental state of a human being.
U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi koja predstavlja hrvatski prijevod djela Quaresimale volgare Roberta Caracciola iz ...Lecce. Naglasak je stavljen na utvrđivanje različitih stupnjeva oslanjanja citata na već postojeće prijevode biblijskih čitanja, za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, u kojima je zanimanje bilo usmjereno na ispitivanje stupnja prilagođenosti biblijskih dijelova ostatku propovjednog teksta. Biblijski citati uspoređuju se s hrvatskoglagoljskim knjigama (misalima, brevijarima, psaltirima) u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma te s latiničnim lekcionarima. Cilj je rada istražiti jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva stilskog obilježavanja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške. Analizom suodnosa čakavskih i crkvenoslavenskih dijelova citata donose se zaključci o postojanju svojevrsne prevoditeljske koncepcije intelektualaca koji su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće sudjelovali u radu senjske glagoljske tiskare.
This article examines the Biblical layer in Senj Korizmenjak, the only printed Glagolitic sermon collection, which is the Croatian translation of the Quaresimale volgare written by the famous Italian Franciscan preacher Roberto Caracciolo from Lecce. In contrast to some previous studies, where the interest was directed towards examining the degree of adaptation of the Biblical parts to the rest of the sermon text, the emphasis was placed on determining the varying degree of dependence of the quotations on pre-existing translations of the Biblical readings. The Biblical quotations are therefore compared with quotations from sources available at the time: from Croatian Glagolitic books (missals, breviaries, psalters), in which more than half of the Church Slavonic translation of the Holy Scriptures (Croatian Glagolitic Bible) is preserved, and from Chakavian Latin lectionaries.The aim of the work is to investigate whether the Croatian Church Slavonic elements are mainly the result of the translator's stylistic marking of the text (marking of a higher register) or a confirmation of recourse to liturgical models. By analysing the correlation between the Chakavian and Croatian Church Slavonic parts, conclusions will be drawn about the existence of a kind of translation concept of the intellectuals involved in the work of the Senj printing house at the turn of the 15th and 16th centuries.
Prilog donosi biblijsku bibliografiju na hrvatskom jeziku. Prije svega radi se o hrvatskim bibličarima, ali su uključeni i drugi autori, oni koji su objavljivali u hrvatskim časopisima na nekom ...stranom jeziku. Radi se o sljedećim časopisima, tjednicima/mjesečnicima, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije: Biblija danas, Biblijski pogledi, Bogoslovska smotra, Communio, Crkva na kamenu, Crkva u svijetu, Diacovensia, Filologija, Hercegovina Franciscana, Kairos, Kana, Katolički tjednik, Kvarnerski vez, Nova prisutnost, Obnovljeni život, Pannoniana, The Person and the Challenges. The Journal of Theology, Education, Canon Law and Social Studies Inspired by Pope John Paul II, Psychiatria Danubia, Riječki teološki časopis, Služba Božja, Svjetlo riječi, Veritas, Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, Vrhbosnensia, Zvonik i Živo vrelo. Uz stručne časopise donosimo i priloge iz tjednika/mjesečnika, koji su namijenjeni široj publici. Prilog se sastoji od ukupno deset (10) dijelova: 1. Izdanja Biblije (7 x); 2. Prigodna izdanja Biblije (13 x); 3. Monografije (21 x); 4. Dokumenti (1 x); 5. Propovijedi (2 x); 6. Elektronička građa (7 x); 7. Zbornici (10 x); 7.1. Prilozi u zbornicima (25 x); 8. Prilozi u stručnim časopisima znanstvenog karaktera /A1, A2…/ (67 x); 9. Prilozi iz tjednika i mjesečnika… (185 x); 10. Ostalo (1 x). Slični su prilozi objavljivani u Crkvi u svijetu, 2016. g., 2019., 2022. Prilog je nastavak istog „projekta“ kako bi se zainteresiranima olakšalo traženje dotičnih naslova, a obuhvaća, kako sam naslov kaže, godišta 2021. i 2022.
U uvodnom dijelu ovoga rada autor naglašava vrijednost i važnost narativnosti teksta Staroga zavjeta, prije svega da se istakne neposrednost i otvorenost u starozavjetnoj narativnosti, gdje se u ...obliku pripovijesti bez zadrške i sasvim otvoreno progovara o realnim životnim problemima. Slijedom toga otvaraju se pitanja i poimanja braka i bračne zajednice u starozavjetnom tekstu i kontekstu. Analizira se vokabular i pojmovnik. U drugom dijelu rada autor se usredotočuje na probleme bračnih i obiteljskih zajednica, bračnih razmirica onako kako to nalazimo u starozavjetnim tekstovima, uzimajući za primjer nekoliko biblijskih brakova i njihovih bračnih izazova.
In the introduction, the author emphasizes the significance and the importance of the narrative nature of the Old Testament text. This is with the purpose of emphasizing the directness and openness of the Old Testament narrative, where realistic life issues are openly and unapologetically discussed in the form of a story. Consequently, this raises the issues of understanding marriage and the marital union in the text and context of the Old Testament. The vocabulary and the language are analyzed. In the second part of the paper, the author focuses on the problems pertaining to marital and family communities; to marital disputes as we see them in the OT, using several Biblical marriages and the challenges they faced as examples.
Matija Divković svoje je najopsežnije djelo ‘Besjede’ sastavio prema četirima latinskim zbirkama propovijedi. Iako nastalo u 17. stoljeću, ono većim dijelom slijedi retoričke i strukturne značajke ...srednjovjekovnih tematskih propovijedi koje su se u dobroj mjeri oslanjale na biblijski tekst, ali i na brojne komentare biblijskih knjiga. U ovom radu istražit će se Divkovićev odnos prema prevođenju biblijskih citata koji u ‘Besjedama’ imaju različite funkcije u skladu s načelima ‘ars praedicandi’. U svrhu analize njegovih interveniranja u biblijski tekst, čime je ponajprije pridonosio prenošenju jasne, utemeljene i ispravne moralne pouke, njegov će se prijevod usporediti s Vulgatom i Kašićevom Biblijom koja je po vremenu i okolnostima nastanka najbliža ‘Besjedama. Osim toga, takva usporedba pridonosi poznavanju razmjera Divkovićeva utjecaja ne samo na franjevačku književnost 17. i 18. stoljeća nego i na isusovca Bartola Kašića, autora prvoga prijevoda Biblije na hrvatski jezik. Vrijednost je tog prijevoda, među ostalim, i u tome što pokazuje da se Kašić koristio jezično-stilskim svojstvima starijih prevoditelja nabožnih djela i biblijskih tekstova. Osim analize Divkovićevih tumačenja biblijskih navoda i njihova stilskog obilježavanja, naša je namjera usporedbom s Kašićevom Biblijom pokazati da je na jezično-stilskoj razini postojala uporabna norma koju su nabožni pisci slijedili, tj. literarna koine koja je povezivala hrvatsku književnost dalmatinsko-dubrovačkoga kruga s bosanskofranjevačkim, a koja je utjecala na širenje štokavštine u pisanoj praksi i procese standardizacije hrvatskoga jezika na štokavskoj osnovici
(PSEUDO)ARCHAISMEN IN ANTANAS BARANAUSKAS’ BIBELÜBERSETZUNGZusammenfassungIn seiner Bibelübersetzung (1901–1902; im weiteren BaB genannt) verwendet Antanas Baranauskas aus stilistischen Gründen nicht ...nur die gängigen Archaismen der alten Texte, sondern auch künstliche morphologische Formen, welche den früheren Sprachzustand wiedergeben sollten, wie er nach den alten Texten, den Mundarten und den Erkenntnissen der historisch-vergleichenden Sprachwissenschaft sowie den Hypothesen des Autors rekonstruiert werden kann.Die in BaB vorkommenden durch das Fehlen der Partikel te- sowie die Endungen -ie, -y, -ai charakterisierten Formen des Kupitivs (geidžiamoji nuosaka) sind in Anlehnung an ähnliche Formen des Kupitivs und Imperativs der Mundarten und alten Texte gebildet.Auf die Partikel te- hat Baranauskas wahrscheinlich deswegen verzichtet, weil er das ursprüngliche Paradigma des alten Optativs (der bei ihm als geistaikis bezeichnet wird) wiederherstellen wollte.Die dreifachen Endungen der Kupitivformen hat der Autor nicht streng mit irgendwelchen konkreten Präsensstämmen verbunden, obwohl die Mundarten und insbesondere die alten Texte ein konsequenteres System aufweisen.Vom Gebrauch in den heutigen Mundarten und alten Texte unterscheidet sich die Vorgehensweise in BaB durch die häufige Verwendung der Formen mit -ai. Hier bekommen eine solche Endung nicht nur die ā-, sondern auch die ina- und sta-Stämme sowie die auf alten Nasalvokal ų + -va- auslautenden Infixpräsentien. Vorbild für die Formen auf -ai waren wahrscheinlich die in verschiedenen (besonders žemaitischen) Mundarten vorkommenden Formen der 3. Person Indikativ Präsens auf -ai mit vorausgestellter Partikel, die in der Funktion des Kupitivs gebraucht werden können. Zur Bevorzugung der Formen auf -ai konnte die Angabe in Schleichers Grammatik veranlaßt haben, daß -ai der ursprüngliche (baltoslavische?) Ausgang des Optativs gewesen sei.Ungewöhnlich und höchstwahrscheinlich künstlich sind in BaB die reflexiven Kupitivformen. Bei ihnen findet sich hier der Ausgang -ys(i) (ob dieser auch bei ā-Stämmen Verwendung fand, ist schwer zu beurteilen – es waren keine entsprechenden Beispiele auffindbar). Möglicherweise ist dieser Ausgang verallgemeinert auf Grund von Beispielen wie te álkinis (neben te álkinies) DP. ähnlich verhält es sich im Falle des Kupitivs der athematischen Verben. Wohl nach dem Muster altlitauischer Beispiele wie te saugti KN wird einigen athematischen Präsentien die Endung -y (gleichgesetzt mit dem Kupitivausgang der i-Stämme?) zugewiesen; aber bei den Formen der 3. Person Präsens auf -st (<-sti) wird das übliche -ie oder -ai verwendet, wohl weil sie mit den Formen der sta-Stämme in Verbindung gebracht wurden.Veranlaßt durch das Streben nach künstlicher Wiederherstellung des alten Kupitivparadigmas, kommt in BaB auch die eine oder andere unkorrekte, „analogische“ Form vor, die vom Infinitivstamm aus (twinie, Apsiwilkie) oder mit Wechsel der Flexionsklasse (sutwirty; -i statt -ėja) gebildet ist.Vorbild für auffällige Formen des Partizip Präsens auf -ti-nt- waren die von einem Teil des Žemaitischen verwendeten umgebildeten Paradigmen athematischer Verben; dort haben die Partizipien öfters einen Stamm auf -ta-nt- (aber neben miegtąs auch miegtįs). In Analogie zum Ausgang der 3. Person Präsens des i-Stämme verallgemeinert der Autor -ti-nt-: nach stovi (Kupitiv stovy) – stovįs wurde eiti (eity) – eitįs geschaffen.Bei einigen Formen des Dativ Singular der Substantiva verwendet BaB im Anschluß an Daukša und vielleicht nach den Nachbardialekten von Anykščiai die Endung -i der alten i- und Konsonantenstämme. Nach dem Vorbild Daukšas, Sirvydas’ und anderer alten Texte wird in einigen Fällen die pronominale Dativform mi gebraucht.Die Verwendung von -ys als Endung des Nominativ Singular des bestimmten Adjektivs zeigt wahrscheinlich, daß der Autor seinen früheren Plan aufgreift, die Endung mit dem älteren (und auch für einen Teil der Mundarten charakteristischen) Ausgang -ys der ia-Stämme zu verbinden. Wie den Briefen zu entnehmen ist, entschloß er sich etwa Mitte 1882, die Nominativ-Singularendung der bestimmten Adjektiva und Partizipien (ebenso die des Superlativs der Adjektiva) zum Ausgang -ias der a-Stämme in Beziehung zu setzen, welcher nach seiner Ansicht nur zu -is kontrahiert werden konnte. Beim übersetzen der Bibel kehrte er zum Teil wieder zu seiner in der ersten Hälfte des Jahres 1882 praktizierten Verfahrensweise zurück und verwendete bei den bestimmten Adjektiven die Endung -ys.
PDF
