Članak analizira pitanje kremacije u židovskom pravu. Autor istražuje praksu kremacije u Bibliji i rabinskoj literaturi od talmudskih vremena do danas. Također, autor razmatra i vlastita iskustva ...rabina u Hrvatskoj, gdje se kremacija često koristi te ispituje kako je ovakva praksa ne-Židova utjecala na postupke Židova u Hrvatskoj.
Autor raščlanjuje ovo pitanje na temelju niza izvora iz rabinske literature, od talmudskih vremena preko srednjega vijeka sve do suvremenih rabina, literature koja je sada po prvi puta prevedena na hrvatski jezik. Tekstove je s hebrejskog i aramejskog preveo sam autor.
Kršćanstvo i sport Novak, Dario
Društvena istraživanja,
04/2009, Letnik:
18, Številka:
99+100
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Christianity, drawing on its resources – the Bible and tradition, is attempting to maintain a balance between the world-oriented and the transcendental. Christianity is often criticised for stressing ...the transcendental and neglecting the worldly, so it may seem that Christianity and sports are two incompatible concepts. However, their positive relationship can be seen as early as in the Old Testament and it continues throughout the New Testament and later in the tradition of the Fathers. This regards data from the Bible and tradition and other ecclesiastical resources. In the Old Testament the history of sports of the chosen people is mentioned and can be connected with Christianity because the biblical books of the Old Testament are the holy books of both Jews and Christians. In the New Testament in the Apostolic Letters there are numerous examples of sports
terminology in Old Greek, while the apostle Paul is responsible for mentioning sports in most of his letters of the New Testament where there are quotes about sports and where, through sports terminology, instructions are given about faith in God and Christian values. Such an attitude of
the first Church contributed to later documents treating this topic in a similar way, making it thus possible to recognise the relationship between Christianity and sports through ecclesiastical documents and teachings of the popes on special occasions.
Kao kanonska knjiga europske kulture i civilizacije Biblija je
mnoštvom simbola, slika, likova, parabola, prispodoba, predaja i
legendi i slično obogatila svjetsku književnost. Biblijske teme čest
su ...motiv i hrvatske književnosti, kako u starijim razdobljima, tako
i danas. U radu je naglasak na biblijskoj trilogiji Mire Gavrana
(Judita, Krstitelj, Poncije Pilat) u kojoj se tematiziranjem biblijskih
simbola i likova preispituju neka od aktualnih pitanja našeg
vremena, ali i zrcali dubina i težina (autorske) potrage za svijetom
koji bi bio pravedniji i bolji.
U članku se obrađuje tema fundamentalističkog pristupa biblijskim tekstovima u okviru egzegeze pravoslavnog konteksta. Poslije kratkog opisa fundamentalističkih postavaka tumačenja Biblije i pokušaja ...da ih se dovede u pitanje s gledišta koncepta kršćanskoga Svetog pisma i suvremene epistemologije utemeljene na interpretacijskoj strukturi spoznaje ukratko se ukazuje na stranost fundamentalističkog pristupa pravoslavnoj teološkoj tradiciji. Fundamentalistička čitanja Biblije ili inspiriraju ili pak prate tendencije u okviru pravoslavlja, poput antiintektualizma, antiekumenizma i specifičnog poziva na duhovni preporod. Jedan od načina da se suprotstavi dominaciji takvih pojava u Crkvi jest promoviranje historijsko‑kritičke metode u tumačenju Biblije na pravoslavnim obrazovnim institucijama kao i inzistiranje na znanstvenokritičkom rasuđivanju u kontekstu suvremenog doba. Fundamentalističke zahtjeve treba promatrati kao izazov, ali i kao poziv na dijalog. S obzirom na dijalošku strukturu interpretacije, nema razloga da se na fundamentalističke zahtjeve odgovara drugom vrstom fundamentalizma. Crkva je prostor koji obuhvaća različite izraze i očitovanja vjere, ali je prije svega prostor dijaloga i razumijevanja, a ne isključivanja i odbacivanja.
Članak prikazuje apostolsku postsinodalnu pobudnicu pape Benedikta XVI. Verbum Domini - Riječ Gospodnja koja je objavljena 11. studenoga 2010. godine i artikuliran je u četiri dijela. U prvom dijelu ...izložen je proces nastanka postsinodalne pobudnice Verbum Domini: od saziva i priprave XII. sinode biskupa (2006. - 2008.), preko zaključaka sinode (2008.), do same pobudnice pape Benedikta XVI. (2010.). Iako se može govoriti o kolektivnom autorstvu tog dokumenta, ipak su jasno prepoznatljiva obilježja individualnog autorstva pape Benedikta XVI. U drugom dijelu članka kratko su i faktografski opisani glavni dijelovi dokumenta, zatim teološko značenje naziva Verbum Domini i nabrojeno je sedam ciljeva pobudnice. Treći dio članka je najopsežniji i donosi selektivni prikaz najvažnijih tvrdnji dokumenta. Najviše prostora posvećeno je dijaloškoj naravi biblijske objave i hermeneutičkim smjernicama (prvi dio pobudnice) kao i liturgijsko-eklezijalnom kontekstu Riječi Božje (drugi dio pobudnice). U zaključnom vrjednovanju (četvrti dio članka) istaknuta je specifična teološka i hermeneutička perspektiva postsinodalne pobudnice kao i doprinos pobudnice liturgijsko-sakramentalnoj aktualizaciji i globalnoj, evangelizacijskoj inkulturaciji Riječi Božje.
Autor prikazuje Bibliju kao mjesto susreta i dijaloga školskog vjeronauka i drugih predmeta. Prvo mjesto susreta i dijaloga je povijest, kako je razumije Biblija odnosno moderna znanost: u Bibliji ...susrećemo "svetu povijest" (protumačenu povijest), dok u udžbenicima povijesti i u drugim školskim knjigama iz povijesti nailazimo na znanstveno protumačenu svjetsku povijest. Učenicima treba pomoći da razumiju razliku između biblijskog i svjetskog načina opisa povijesti. Drugo mjesto susreta i dijaloga jesu kozmografija i kozmologija, kako ih razumije Biblija za razliku od moderne znanosti. Učenici trebaju naučiti da Biblija opisuje svijet koji se razlikuje od moderne slike svijeta. Sveti pisac (hagiograf) ne želi nam prenijeti znanstvene rezultate, nego želi prenijeti blago vjere svojim suvremenicima i poučiti ih u vjeri. Isto vrijedi i za biblijski opis stvaranja prvih ljudi iz zemlje i žene iz čovjekova rebra. U biblijskim pripovijestima valja uočiti i razumjeti ono što se tu slikovito prikazuje. Poruka koja je sadržana u tim pripovijestima – jednakost žene i muškarca – osobito je važna i mora biti sadržaj dijaloga. Biblija kao književno djelo i kao inspiracija brojnih pisaca i umjetnika isto je tako mjesto susreta i dijaloga vjeronauka i drugih školskih predmeta, posebice književnosti i likovne umjetnosti.
Češskaja Biblija perestupila očen' rano predely sobstvenno-češskoj zemli i okazala svoe vlijanie i daleko vne ee. Češskaja Biblija okazala svoe vlijanie i sredi vostočnych slavjan, sredi russkich, ...kak odno iz važnych i nužnych posobij pri redaktirovanii biblejskich tekstov dlja potrebnostej russkich, pravoslavnych čitatelej. Isključitel'noe v istorii vostočno-slavjanskoj kul'tury javlenie Fr. Skoriny i ego "Russkoj Biblii", izdannoj v Prage, zastavljaet s osobym vnimaniem otnestis' k teme, namečennoj dlja nastojaščego očerka, i podskazyvaet neobchodimost' ustanovit' formy i obstojatel'stva vlijanija češskoj Biblii v razvitii russkoj kul'tury i pis'mennosti. Literaturverz. S. 249 - 258.
Članak proučava odnos između sakralne i profane umjetnosti te filma koji proizlazi iz njihova sukoba. Na primjeru određenih scena iz filma objašnjava se njegova parodijska i satirična narav, ...blasfemičnost i heretičnost. Na samome početku rada objašnjava se dihotomija religija–kultura iz koje zapravo proizlaze moguće nedoumice oko žanrovske odredivosti samoga filma i njegove kategorizacije
kao heretičnoga ili blasfemičnoga. Govori se o njihovu međuodnosu, interakciji i produkciji. U drugome se dijelu rada govori o religijskim filmovima i njihovoj produkciji, a u trećem dijelu film se žanrovski određuje te se tumače elementi koji ga smještaju u te okvire. Objašnjava se što su parodija i satira te se nakon toga, u četvrtome dijelu, objašnjava što su hereza i blasfemija. Na kraju se sintetiziraju raščlanjene spoznaje koje Life of Brian određuju kao parodijsko–satiričan film s povijesno–biblijskim elementima.
U radu je predstavljena usporedna i povijesna raščlamba leksema kojima se označava žena u hrvatskim prijevodima starozavjetnoga retka Post 2,23. Raščlamba obuhvaća hebrejski original te grčke i ...latinske prijevode. Drugi izvještaj o stvaranju čovjeka, u okviru kojega se nalazi navedeni redak, prenosi misao o srodnosti, jednakosti i partnerskom odnosu muškarca i žene, što se na planu jezičnoga izraza sugerira i hebrejskim tvorbenim mocijskim parom 'îš i 'iššāh. Jezici u kojima ne postoji tvorbena veza između riječi koje označavaju muškarca i ženu u prevođenju su imali na raspolaganju dvije mogućnosti: upotrijebiti leksički mocijski par kao Septuaginta (ἀνήρ – γυνή) ili se poslužiti novotvorenicom (potpuno novom riječi ili postojećom riječi u novom značenju), kao što je to napravio Jeronim u Vulgati (vir – virago), te tako i na razini izraza očitovati vjernost hebrejskom originalu. Jeronimovim putem išli su i hrvatski prevoditelji. U hrvatskim se prijevodima za ženu u Post 2,23 nalaze leksemi: mužehotica, muževnica, mužavka, mužakinja, mužica i čovječica. Nijedna od tih riječi nije uspjela odgovoriti zahtjevu poruke izvornoga biblijskog teksta koji u Post 2,23 upotrebljava sasvim uobičajene hebrejske riječi za muškarca i ženu. Stoga ne čudi što se današnji najrašireniji hrvatski prijevod Biblije iz 1968. (u kojem je za Knjigu Postanka upotrijebljen prijevod Silvija Grubišića) priklonio rješenju koje je dala Septuaginta te uporabio uobičajenu riječ žena, odnosno leksički mocijski par čovjek ('muškarac') – žena.
PDF
